Ne pristajem!

Skupština je, ipak, na vanrednoj sjednici “postupila po naređenju” i dala blagoslov da se Dojče banci plati 22 miliona eura, a time, po anologiji, i onih 110 miliona eura ostalim bankama, sa sve kamatama, kao i podržala Vladu da preduzme sve mjere da “zauzme” KAP, uz sve rizike koji iz toga proizilaze. Izreka “cilj opravdava sredstva”, na djelu. Uzalud je prof. Radulović, čije je znanje o KAP-u bar malo veće od zbira znanja, o tome, svih ostalih prisutnih u skupštinskoj sali, dokazivao očigledno i bukvalno crtao dobra rješenja, uz častan predlog da ta rješenja i sam realizuje.

Ceduljica koju je pročitao neki anonimni poslanik iz “većinskih klupa”, bila je ubjedljivija. Ljudi koji malo znaju o tome o čemu su odlučili, oborili su profesora na ispitu. Izreka ’’glave će nam doći osvetoljubivi ponavljači’’, na djelu. Predloženi zaključci Vlade drastično su skraćeni, jer je od četiri prihvaćen samo jedan (a i on modifikovan), ali ne manje ubojit. “Rusi moraju iz KAP-a”!

Zbog čega? Samo se nagađa! Navodno, nijesu poštovali Ugovor o poravnanju. A, je li ga poštovala Crna Gora? Tek je određen revizor za kontrolu poslovanja u posljednjih šest godina. Kakvo je stanje bilo prije privatizacije, kao, nije više važno. A to je mnogo važno! Šta ako revizor ne ispuni, ili ne potvrdi očekivaja? Rusi su i jutros osvanuli u KAP-u. S pravom, jer to je i njihovo imanje.

Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine, koga ne morate voljeti, ali mu ne možete osporiti da nije glup, a po definiciji mora biti informisan, prije sjednice izjavio je da je privatizacija KAP-a (parafraziram) rezultat ili korupcije (prevedeno – lopovluka) ili ogromnog neznanja (prevedeno – ludosti, budalaštine). A njegovim glasom na Skupštini, privatizacija KAP-a je, za sada, betonirana, sa sve poravnanjem.

U posljednjih 10-ak dana, trojica ljudi koji o KAP-u, mogu i moraju znati sve (Filip, Milo , Kuznjecov), na “javnom servisu”, pogađali su “u centar”, što bi Sinjski alkari rekli “u sridu”.

Filip i Milo nijesu objelodanili sva svoja znanja, vjerovatno ih čuvajući za buduća poravnanja sa Rusima, ali, u jednom su istomišljenici: KAP-u (Rusima) je trebalo dati Termoelektranu i Rudnik uglja, jer bi tada proizvodna cijena aluminijuma bila manja od prodajne, te da je glupost zašto to nije urađeno 2007, kada je sve bilo nakončano da tako bude, a osporila je Rankov SDP. Tada je na privremenom radu u Vladi bio Šturanović.

Poslije one lakrdije u nekakvom skupštinskom odboru, Kuznjecovu je data prilika da i on gađa “u sridu”. Bilo je muke sa prevođenjem, ali sam nekako razabrao da mladi Rus potvrđuje svoju izjavu da su u rekonstrukciju, ekologiju, kao i pokriće gubitaka KAP-a uložili 200 miliona eura, te da je ona razlika do Šojguovih 300 miliona uložena vjerovatno u Boksite i još neđe.

Saopštio je i radosnu vijest da od januara 2012. KAP posluje pozitivno. Vjerujem, jer su našli najjeftiniji izvor električne energije. Za sada je ne plaćaju, pošto je dug za struju 32 miliona eura. Najveće “otkriće” Kuznjeceva je odgovor na pitanje voditelja da li je 132 miliona “duga po garancijama” rezultat ugovora o poravnanju, odnosno kako je Crna Gora ponovo postala vlasnik 30% akcija KAP-a.

Razumio sam da je rekao da je “EN PLUS GRUPA” prilikom privatizacije platila nekakve pare koje nije trebalo da plati, pa su im te pare vraćene. Kome su te pare plaćene nije rekao, ali izgleda da ih je država vratila, jer kako bi se, inače, uknjižila kao vlasnik 30% akcija KAP-a. Poravnanje, tj. čitav posao “uzimanja–davanja” završen je prije dvije-tri godine, o čemu moraju postojati papiri u KHOV i CDA koje niko ne traži a Skupština “odlučuje” poslije tri godine i to na vanrednoj sjednici. Ako stvarno dođe do najavljene sjednice Odbora za ekonomiju, trebalo bi Kuznjecava pitati da ovo preciznije objasni.

Neke predložene zaključke Vlade, vanredna Skupština je ostavila za bolju priliku. Dogovoreno je da se za sada zaustavi odlučivanje o formiranju “energetsko-metalurškog kompleksa” (KAP, Željezara, Rudnik uglja, Termoelektrana i druge elektrane), što god to značilo. Ali, vrijeme se ne gubi. Elektroprenos, kao dio Elektroprivrede CG počinje izgradnju moćnog dalekovoda od Pljevalja do Budve (Lastva Grbaljska), sa ogromnom trafostanicom, a transformator je već kaparisan.

Pare, oko 130 miliona eura, obezbjeđuje Elektroprenos. Izvori finansijskih sredstava nijesu objavljeni, pa se i ne zna kakvog će uticaja imati ova investicija na buduće procentualno učešće akcionara u EPCG. Ideja Vlade je bila da se TE sa dograđenim Blokom II i Rudnikom uglja stavi u funkciju jeftinije proizvodnje aluminijuma tj. da struja iz Pljevalja ide za KAP. Kad ono, dalekovod do Budve! To znači da će se KAP izmjestiti u Mrčevo Polje (zvaće se KAMP) ili će dalekovodne žice biti odmorište za ’tice, kada betoniramo Solanu. Ili će struja preko mora, što bi značilo – morska struja.

Posljednih dana Krivokapić se, preko medija, oko KAP-a “nadgornjava” sa svojim koalicionim ortakom Đukanovićem. Mislim, ipak, da je to muzika lakih nota koja će se pretvoriti u zajednički šlager nastupajuće izborne sezone. Duet ili solo? Važno je pobijediti.

Inače, čime bi Ranko mogao sebi “kupiti” slobodu da onako napada Mila, a Milo, vrlo poznat kao neko ko, kad ga gađaju kamenom on im uzvraća patišpanjem, odgovara mu “blaženo” potencirajući međusobno prijateljstvo i spominje nekakav TV duel, do koga, naravno, nikada neće doći.

SDP je “manjinski akcionar” u našoj vlasti, ali sa oko 5% biračkog tijela ima oko 17% učešća u Vladi i oko 20% u većinskim poslaničkim klupama. Kao da je Ranku i to malo, jer SDP ima kapacitete koje još nije stavila u funkciju bržeg napretka naše tek onezavišćene otadžbine . “Pamet” SDP –a je već “sitno isjeckala” Luku Bar na samo šest djelova od čega dva AD i četiri DOO, što je dovelo do silnog razbuktavanja ljubavi i međusobnog bratskog pomaganja dva najveća dijeljenika.

Pride, formirali su i Lučku upravu sa carskim ovlašćenjima i nikakvim odgovornostima, a sjedište te uprave metnuše u Kotor, u zakupljeni prostor. Tamo gdje je niko neće tražiti. Ista ta “pamet” prodaje državnu luku Bar za male pare, (a već je prodala Marinu i PIOB službu) da bi za mnogo veće pare kupovala državne brodove. Poslije četrdeset “potopljenih” državnih brodova, kupujemo dva nova državna broda, pod sloganom “obnova flote”. “Dobit” će dijeliti svi građani Crne Gore, navikli su.

Uz nezaposlenost oko trećine radno-sposobnog stanovništva Crne Gore mi hoćemo da zaposlimo zaposlene, ne štedeći novac. Otprilike milion po zaposlenom pomorcu. Mislim da su u Crnoj Gori samo pomorci ti koji se mogu odmah zaposliti, ako hoće da plove.

Ne slovim za mudraca, ma čini mi se da sam sačuvao nešto “čiste pameti”, ali ja ovo razumjet’ ne mogu.

Možda smo mi, kao narod, i zaslužili da se vlast ovako odnosi prema nama. Prije dvadeset godina, bukvalno su nas strpali u “najljepši zatvor na svijetu”, a sada, uz pomoć “novih snaga”, kao da hoće da nas strpaju u “najljepšu ludnicu na svijetu”.

Ne pristajem!

( Miloš Šušter )