"Gomilu nesklada" album koštao 900 eura. Ostali nemaju para
“Vijesti” su pokušale da otkriju glavne probleme u realizaciji snimanja albuma. Faktor koji se najčešće pominje su - finansije
Crnogorski rok bendovi riješili su pitanje objavljivanja svojih albuma na taj način što su ih nudili putem Interneta za besplatno preuzimanje. No prije nego što išta objavi, bend mora snimiti svoj materijal. Uzevši u obzir mali broj izdanja ove vrste muzike (prošle godine u Crnoj Gori su objavljena samo dva albuma), čini se da je upravo to kamen spoticanja.
“Vijesti” su pokušale da otkriju glavne probleme u realizaciji snimanja albuma. Faktor koji se najčešće pominje su - finansije.
"Poluđesmo više od priče kako se nema para za snimanje, ali nažalost to je stvarnost. Mislim da kreacije ne fali, jer evo recimo u nekoliko dana ovog mjeseca su objavljena dva materijala - Demodemolls i Zoon politikon", kaže frontmen Gomile nesklada Marko Vukajlović.
Njegov bend je svoj prvijenac "2000 godina" finansirao "malo od svirki, malo više iz svog džepa", što je, kaže, žrtva koju rok grupe u Crnoj Gori jednostavno moraju da podnesu ako žele da se bave tim.
Autorski rad se slabo poštuje
Zašto svirke nisu dovoljne da se prikupi novac za album, pokušao je da odgovori Jovan Gajević iz Zoon politikona, koji tvrdi da se autorski rad domaćih bendova slabo poštuje.
"Nažalost, u Crnoj Gori je poražavajuće mali broj bendova koji izvode svoje pjesme i za to su plaćeni. Za to su krivi bendovi koji se ne trude više, ali i organizatori koji svu zaradu uzmu za sebe, pa se grupe zadovoljavaju svirkama za par piva i misle da od toga ne može bolje", smatra on.
Gajević je, ipak, mišljenja da može bolje i da čak, iako bendovi ne zarađuju od svirki, mogu iz svog džepa skupiti novac makar za dvije pjesme osrednjeg produkcionog kvaliteta.
Album za 900 eura
Snimanje albuma “Gomile nesklada” u beogradskom studiju Digimedia koštalo je 900 eura.
"Nama je problem što smo bili mladi i neorganizovani, pa su pjesme čučale u garaži i čekale bolje dane. Ali super je što je taj dan konačno došao i što smo uradili to što smo željeli", objašnjava Vukajlović.
"Skupljanje novca je trajalo jedno pola godine i da nije bilo naših porodica koje su nas poslale u Beograd, gdje smo snimali, teško da bi od svirki skrpili potreban budžet", kaže pjevač.
On je ocijenio da je potrebna veća saradnja među muzičarima, kako između, tako i unutar bendova.
"Pored tih famoznih para osjećam i problem koji nikako ne bi trebalo da postoji, a to su odnosi među ljudima. Ljudi unutar bendova se pokače, pa neće da izglade problem. Sujete ih piče, pa lijepa priča prestaje da postoji. Bend je porodica, a sa bratom i sestrom se ne možeš posvađati na mrtvo ime i pobjeći od kuće", objasnio je pjevač.
Opširnije u štampanom izdanju
( Stefan Strugar )