Slavka Vukčević: Omaška je poslužila za hajku protiv mene

Prilikom izrade presude za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića došlo je do očigledne omaške u obrazloženju, koju sam po službenoj dužnosti ispravila.

Do te omaške došlo je prilikom presnimavanja, tako što je redosljed optuženih Vujadinović Ljuba i Kožar Alana zamijenjen, pa su se nakon zamjene njihovih imena, među krivičnim djelima za koja je osuđen optuženi Alan Kožar našla i krivična djela za koja je osuđen optuženi Ljubo Vujadinović i obrnuto - izjavila je za “Vijesti” Slavka Vukčević, bivši sudija Višeg suda, a sada notar u Podgorici.

Ona je u razgovoru za “Vijesti” kazala da je u pitanju očigledna omaška u presudi, što potvrđuje čitav niz činjenica od kojih je najbitnija ta da su okrivljeni Vujadinović i Kožar oglašeni krivim za djela koja su im optužnicom stavljena na teret i koja su u izreci presude precizno navedena, za koja su im izrečene kazne i dato adekvatno obrazloženje.

“Zakonodavac u Crnoj Gori predvidio je mogućnost ispravljanja grešaka prilikom izrade odluka, u ZKP-u, ZPP-u i ZUP-u, donošenjem rješenja o ispravci, kao što je u konkretnom slučaju i postupljeno.

Očigledno da je ‘’greška’’ preuveličana

Očigledno da je ‘’greška’’ preuveličana. Odgovorno mogu da tvrdim da nema nijednog nosioca sudijske funkcije koji nije bio u situaciju da izvrši ispravku svoje odluke, niti u tome ima bilo što nezakonito, niti neobično da bi prouzrokovalo javno publikovanje, na način kao što je to urađeno", kazala je Vukčević.

Imala potrebu da uzvrati na nepravdu

Ona smatra da je omaška u toj presudi poslužila za hajku koja je pokrenuta u medijima.

“To jeste bila prava medijska hajka, ali to nije bio napad samo na mene lično već i na pravosuđe u cjelini, i vrsta medijskog pritiska na rad instanciono višeg suda, koji je trebalo da odlučuje po žalbama, a što je nedopustivo.

S obzirom na to da sam u vrijeme te medijske hajke bila sudija, nije mi bilo dozvoljeno, shodno sudskom poslovniku, da objašnjavam odluku koju sam donijela.Kao sudija sa dvadeset dvije godine staža u pravosuđu, koji je svoju stručnost i posvećenost poslu vezivao isključivo za rezultate koji su me preporučivali, našla sam za potrebno da i u toj situaciji branim svoj rad od neargumentovanih i tendencioznih spekulacija i napada, vodeći računa da na uzavrelu atmosferu ne ‘’dolivam ulje na vatru’’.

Iako sam imala potrebu da na nepravdu uzvratim, uzdržala sam se da time ne bih doprinijela većoj šteti od već učinjene, pa sam zato samo ukazala na zakonsko rješenje koje se odnosi na ispravku presude, a koje sam iskoristila u konkretnom slučaju.

Cilj hajke je bio pritisak na sve institucije, ali Apelacioni sud, a što sam nesumnjivo očekivala, nije podlegao tom pritisku.

Cilj hajke je bio pritisak na sve institucije, ali Apelacioni sud, a što sam nesumnjivo očekivala, nije podlegao tom pritisku

Ne mogu da procijenim zbog čega se sve ono što sam strogo profesionalno uradila kao sudija pokušalo devalvirati i uništiti navodnim ‘’greškama’’ sa tedencijom da se uništi moje profesionalno ime prepoznatljivo po sopstvenoj odgovornosti i profesionalnosti", smatra bivši sudija.

Ona tvrdi da crnogorsko pravosuđe ne pamti da je sudija pozvan na odgovornost iz razloga što je izvršio ispravku tehničke greške, bitne povrede postupka, pogrešno utvrdio činjenično stanje ili pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja jer je zakon predvidio ove propuste kao žalbene razloge, odnosno razloge za ukidanje ili preinačenje odluke.

Ipak, kako je Apelacioni sud potvrdio veći dio te presude, Vukčević objašnjava da je to samo potvrda da je "greška" preuveličana u javnosti.

“Naravno da Apelacionom sudu nije nepoznata odredba člana 380 ZKP-a, koja se odnosi na ispravke u presudi. Odluka Apelacionog suda samo potvrđuje sve ono što sam objasnila, jer da se radilo o apsolutno bitnoj povredi postupka, ona bi dovela do ukidanja presude u cjelosti i drugostepeni sud se ne bi dalje bavio preispitivanjem pravilnosti i zakonitosti odluke i ne bi Apelacioni sud potvrdio dio presude koji se odnosi na oslobađajući dio za sve optužene za krivično djelo zločinačko udruživanje, za Sašu Boretu, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića, Vuka Vulevića, Danicu Vuković, Gorana Živković, Radoslava Vulevića, za optuženog Boretu za pranje novca i Šćekića za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Na pitanje kako komentariše činjenice da Apelacioni sud kao jedan od razloga za ukidanje presude navodi to što nije saslušan Milan Čila Šćekić, koji je osuđen u odsustvu na 30 godina zatvora i koji je u vrijeme izricanja presude bio uhapšen, Vukčević je kazala da je Apelacioni sud ocijenio da je Viši sud učinio propust zato što nije zastao sa donošenjem odluke kada je nakon zaključenja glavnog pretresa imao saznanja da je optuženi Milan Šćekić uhapšen.

Vijeće je imalo u vidu i to da pravo okrivljenog kome je suđeno u odsustvu nije bilo dovedeno u pitanje, jer je zakon predvidio mogućnost i dao pravo okrivljenom da zahtijeva ponavljanje pravosnažno okončanog postupka”

“Zakonodavac je u članu 368 ZKP-a predvidio da ako sud u toku vijećanja ne ocijeni da treba ponovo otvoriti glavni pretres radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih pitanja, da će izreći presudu. Dakle, to pitanje je ostavljeno sudu na ocjenu. Tačno je da me je Ministarstvo pravde obavijestilo, kao predsjednika vijeća, da je okrivljeni Milan Šćekić, kome se sudilo u odsustvu, uhapšen u inostranstvu.

Vijeće kojim sam predsjedavala, je ocijenilo da to nije razlog za odlaganje objave odluke, jer je već glavna rasprava bila zaključena i objava odluke određena. Osim toga, do dana objave to lice nije ekstradirano, niti se moglo znati kada će postupak ekstradicije biti okončan, niti je ZKP predvidio mogućnost odlaganja pretresa na neodredjeno vrijeme.

Sud je posebno imao u vidu činjenicu da se radilo o pritvorskom predmetu, gdje je pritvor trajao duži vremenski period. Vijeće je imalo u vidu i to da pravo okrivljenog kome je suđeno u odsustvu nije bilo dovedeno u pitanje, jer je zakon predvidio mogućnost i dao pravo okrivljenom da zahtijeva ponavljanje pravosnažno okončanog postupka”, kazala je Vukčević.

Greška Apelacionog suda

Greške i omaške se dešavaju i one su sastavni dio svakog posla, pa i sudijskog. Slično onoj koju je načinila sudija Slavka Vukčević, tehničku grešku je učinio i Apelacioni sud Crne Gore u presudi Kž.br. 289/11.

U toj presudi, taj sud je Danka V. Vlahovića osudio na šest mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine, zbog krivičnog djela “teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja”.

Međutim, Vrhovni sud Crne Gore je uočio grešku i ukinuo presudu rješenjem Kž. I.br.60/11, sa ovakvim obrazloženje.

“U razlozima presude na strani pet Apelacioni sud navodi da je izrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Prema tome, očigledno je da postoji suprotnost između razloga i izreke presude u pogledu utvrđene kazne, čime je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka”, piše između ostalog u rješenju Vrhovnog suda.

( Komnen Radević )