Finale Lige Evrope iz drugog ugla: Više od igre, više od života

Od specijalnog izvještača Vijesti

Lion - U vrijeme kad se vrlo često, bar sa naših terena (misli se na bivšu Jugoslaviju), izvještava o sukobima navijača, razbijenim glavama i izlozima, slomljenim rebrima i stolicama, zapaljenim policajcima i zastavama..., nekako nevjerovatno izgledale su slike koje su se juče mogle vidjeti ispred “Grupama stadiona” u Lionu - bili su to prizori slikani posebnom bojom, onom koja daje draž sportu, zbog koje je fudbal i postao najvažnija sporedna stvar na svijetu...

Atletiko u velikom stilu do trećeg trofeja: Grizman i Gabi torpedovali Olimpik>>>

S jedne strane navijači u crveno-bijelim bojama Atletika iz Madrida. Klub, za koji navijaju “pravi” Madriđani, ima i svoje “ultrase”, momke koji su mentalitetom bliži nama, ali “coraje i corazon” (hrabrost i srce) moto je i ljudi koji su odavno prevalili sedamdesetu, gospođa za čije godine nije umjesno pitati, ali koje su proslavile 50. godišnjicu braka, “kolćonerose” u kolicima kojima bezgranična ljubav prema klubu pokreće točkove...

- Idemo svuda gdje možemo. On je bio na finalu Lige šampiona u Milanu prije dvije godine, ja sam bio u Lisabonu. Oba puta smo opljačkani od strane sudija koje su navijale za Real Madrid - kaže 78-godišnji Huan, u čijem društvu su potpuno opušteno utakmicu čekali Hose, Emilijana, Luis i Federiko...

- Svi smo iz Madrida, svi smo kolćonerosi i tako će biti “hasta la muerte” - dodaje Federiko.

Atletiko je, međutim, dobio neočekivanu pomoć - stanovnici Liona jednostavno ne vole klub iz Marseja koji ima isto ime kao i onaj za kojeg oni navijaju - Olimpik.

- Uh - samo je izgovorio Patris, čovjek koji nije ništa mlađi od španskog kvinteta, pa se namrštio tako da je bilo više nego jasno da “njegovo srce kuca u gostujućem ritmu”.

Možda je kod njega presudilo to što mu je - kako kaže - porijeklo sa Iberijskog poluostrva, ali ni kod onih mlađih ljubitelja fudbala iz grada u kojem su rođeni Erik Abidal, Karim Benzema, Juri Đorkaef... nije baš prisutno “patriotsko” gledanje na finale Lige Evrope.

Na drugoj strani mladići i djevojke u dresovima bijele i nebesko-plave boje, neki i sa roditeljima, drugi sa djecom. Upravo zbog straha da bi lokalni navijačij mogli da riješe neke neraščišćene račune sa zemljacima iz čuvene francuske luke, “Olimpik sa mora” je odlučio da njegovih 10.500 fanova (toliko im je odobrila UEFA), dođu neposredno pred utakmicu i to pravo na stadion!

Ipak, i Marsej ima navijača koji “svetkovinu” kao što je finale nekog evropskog klupskog takmičenja, doživljavaju baš kako treba.

- Ovo je praznik fudbala, nadam se da će tako biti i na tribinama, i na terenu - ističe Karim, koji je najmanje tri puta mlađi od “komšija” iz suprotnog tabora.

- Vjerujem u pobjedu Marseja, u posljednjih nekoliko godina, otkako je došao novi vlasnik, sve smo bolji. A ako zaigramo u Ligi šampiona, sigurno je da ćemo dovesti i neka još zvučnija imena. Klub bi tada imao šanse da parira Pari Sen Žermenu i dostigne nivo kakav je imao devedesetih godina prošlog vijeka, kada smo bili prvaci Evrope.

Ni njegovi drugovi Edi i Ahmed, ni on, ne vjeruju da će im domaći navijači okrenuti leđa...

- Ne mogu da vjerujem u to! Ipak je Olimpik Marsej francuski klub, baš kao i Lion. Naravno da očekujem da će navijati za nas!

Eto, ima i takvih navijača... Još jedno finale je bilo i prošlo, neko od njih je slavio, a neko po ko zna koji put tugovao, ali ono što nikada ne prolazi je ljubav prema svom klubu. “Hasta la muerte”...

( Aleksandar Vučković )