Unuka osnivača pokušava da vrati imovinu "Hercegnovske banke"

Olivera Doklestić, unuka Lazara Doklestića osnivača i direktora “Hercegnovske banke” pokušava da svojoj porodici i akcionarima vrati njihovu imovinu i da dobiju obeštećenje jer je ta finansijska ustanova nacionalizovana 1947. godine. Imovina banke, između ostalog bila su dva objekta na glavnom hercegnovskom trgu.

“Hercegnovska banka” osnovana je 1920. godine kao dioničarsko društvo osnivačkim kapitalom od 600.000 dinara, podijeljenim u 6.000 dionica, svaka po 100 dinara nominalne vrijednosti. Početni kapital bio je prenos novca iz Srpske kreditne zadruge, osnovane u Herceg Novom 1904. godine, na osnovu austrougarskog zakona o zadrugama iz 1873. godine.

SKZ je, kao preteča banke i složenijih novčanih preduzeća, bila pokretač i lider svih privrednih i društvenih aktivnosti u Herceg Novom i zapadnom dijelu Boke Kotorske objedinjavajući mnoga preduzeća i podstičući privredni, a posebno poljoprivredni razvoj sredine kroz seljačke zadruge.

Nije zanemarljiv ni podsticaj u razvoju kulture kroz podršku za osnivanje čitaonica, biblioteka i raznih društvenih sekcija.

"Banka je bila nosilac svih aktivnosti i transakcija privatnog kapitala ili karaktera značajnog za razvoj grada, gradnju infra i suprastrukture. Takođe, banka je provodila novac svojih zadužbinara, tršćanskih porodica Duković, Lombardić i strogo vodila računa o namjeni zadužbinskog novca u smislu poštovanja testamenata i želja testatora – zadužbinara. Taj novac je posebno bio čuvan kao svetinja, kako i dolikuje odnosu prema onima koji su zadužili svoj narod dobročinstvom i donacijom", kaže Olivera Doklestić.

Veze sa Bokeškom i Srpskom bankom

“Hercegnovska banka” je imala veoma tijesne veze, sa “Bokeškom bankom” u Kotoru, sa veoma moćnom, u to doba, “Srpskom bankom” čije je sjedište bilo u Zagrebu, te sa “Jadransko–podunavskom bankom”, tršćanskim i češkim bankama.

Među društvima i preduzećima, koja su imala dionice HB, još od prve emisije, a po zaključnoj evidenciji 1946. godine su: “Trgovačka industrijalna banka” - Zagreb, “Crnogorska banka” a.d. – Cetinje, Srpski pravoslavni manastir Savina, Samostan Trećoredaca Sv. Franje, samostan Sv. Antuna u Herceg Novom, “Zetska plovidba” i dr. Dioničara, dakle privatnih lica, HB je 105, koji su zadržali svoje dionice do nacionalizacije 1947. godine.

Istorija “Hercegnovske banke” neodvojiva je od istorije porodice Lazara Doklestića, prvog direktora banke koji je na tom mjestu ostao do njene nacionalizacije 1947. godine.

Dionica "Hercegnovske banke"

Lazar Doklestić je imao tri sina i tri ćerke.

"Svoju je djecu školovao u duhu vremena i potreba bankarskog poziva, uvjeren da se dobro obrazovanje stiče u najboljim školama i fakultetima. Najstariji sin Đorđe završio je pravo u Zagrebu, srednji, Špiro, ekonomski fakultet, spoljnu trgovinu, u Beču, a najmlađi Mirko, moj otac, trgovačku akademiju, takođe, u Beču. Moja tetka Olga pohađala je glasoviti Ženski kraljevski institut na Cetinju", priča Olivera.

Ona kaže da je između dva svjetska rata bilo dosta novskih porodica poput Ćorovića, Ćurića, Đonovića, koje su svoje sinove poslali na „velike škole“ u inostranstvo: u Beč, Grac, Prag, Dancig, Padovu. Kao fakultetski obrazovani ljudi, oni su se vraćali u svoj grad sa novim idejama. Takve, u to vrijeme, napredne ideje, bile su ideje socijalizma ili komunizma, koje nisu zaobišle ni sinove Lazara Doklestića.

Opširnije u štampanom izdanju

( Slavica Kosić )