Priča konduktera crnogorske Željeznice: Karte na pregled, molim
"Lako je utvrditi da putnik nema kartu, kazao je on, ali ne i na kojoj je stanici ušao i na kojoj izlazi iz voza"
Nije lako biti kondukter u Željezničkom prevozu Crne Gore, jer uobičajena fraza „karte na pregled, molim“, često je uvertira u pravo nadmudrivanje, dovijanje i izgovore putnika, koji smatraju da se vozna karta ne mora uvijek platiti.
Najambiciozniji u tom smislu su putnici koji putuju prema gradovima na sjeveru Crne Gore, a prema riječima konduktera Save Nikčevića, ljudi pokušavaju da švercuju jer nemaju para ili su nemarni.
Lako je utvrditi da putnik nema kartu, kazao je on, ali ne i na kojoj je stanici ušao i na kojoj izlazi iz voza. Rekonstrukcija razgovora kondukter-putnik u svakom slučaju bio bi izazov i poslastica za komunikologe.
"Posao konduktera prihvatio sam zbog materijalne situacije"
"Gdje ste ušli? –Tu! A gdje izlazite?-Tu! Kolegi je jednom prilikom 'pukao film', a putnik je platio redovnu voznu cijenu, a na karti je pisalo 'od tu do tu'. Prijetio je putnik da će sve prijaviti direktoru, što je i uradio, ali zakon kaže, ako se ne može utvrditi odakle putnik putuje, karta glasi od početne stanice. Na tome se završilo", rekao je Nikčević.
Zbog "četvorocifreten plate"
Napustivši studije marksizma na trećoj godini zbog „četvorocifrene plate“, a moguće i zbog statusa nauke, koja je tih tranzicionih godina polako gubila na značaju, Nikčević je prije 25 godina u „Željezničkoj tribini“ zagazio u novinarske vode. O kondukterskom poslu tada nije razmišljao.
"Kondukter mora biti psiholog jer s vremena na vrijeme ima verbalnih sukoba sa putnicima koji odbijaju da plate kartu"
"Posao konduktera prihvatio sam zbog materijalne situacije. U to vrijeme sam se oženio, dobio dijete i bio prinuđen da tražim posao", rekao je Nikčević, a dok citira Bulgakova - „Sve što se dešava je uvijek onako kako treba i vodi ka boljem“, navodi na pomisao da ljubav prema knjizi i lijepoj misli još neće biti potisnuta u drugi plan.
Školu za konduktera završio je u Sarajevu, a prve pouke dobio od starijeg kolege Ujkana Nikočevića. Sarajevski đaci, tvrdi Nikčević, većinom nesvršeni studenti raznih fakulteta, danas su najbolji kadrovi u Željeznici.
"Od Nikočevića sam mnogo naučio, naročito o odnosu prema putnicima. Kondukter mora biti psiholog jer s vremena na vrijeme ima verbalnih sukoba sa putnicima koji odbijaju da plate kartu.
Izgovor može biti slabo svjetlo, grijanje, a često naizgled bezazlena šala može uzrokovati verbalni konflikt da se opravda putovanje bez vozne karte. Pokušavamo da izađemo u susret takvom putniku, a kasnije sa kolegama razmatramo da li smo povukli pravi potez", rekao je Nikčević.
Problemi i dileme
Putnici se u vozu ponekad „otvore“, ispričaju svoju muku, podijele sa kondukterom životne probleme i dileme. Pojedina poznanstva iz voza završila su se prijateljstvom, a druga brakom.
Redovni putnici su od anonimnih radnika, inženjera do poznatih pjevača sa estrade, sportista, direktora preduzeća, prosvjetnih radnika, novinara, službenika ministarstva, lijepih žena...
"Bilo je i slučajeva da neko u razgovoru zaplače, sretali smo mnogo usamljenih ljudi, željnih razgovora, kojima su djeca u inostranstvu"
"Voz je slika života. Momak u Podgorici kupi kartu do Bijelog Polja, nadajući se da će do tada dobiti makar broj telefona djevojke zbog koje se odvažio na put.
Kolege se sjećaju jednog vatrenog navijača 'Crvene zvezde', koji je nakon derbija sa 'Partizanom', prije dvije decenije putovao večernjim vozom do Beograda samo da bi kupio 'Sport', jer nije mogao sačekati da časopis redovnim putem stigne u Podgoricu.
Muž, žena i dijete krenuli su za Bijelo Polje na svadbu, a kao da sam predosjetio da će biti problema, predlažem da kupe jednu povratnu kartu za dvoje. U povratku u kupeu samo žena sa djetetom, a ona iznervirana kaže kako 'samo blene u pjevačicu'.
Bilo je i slučajeva da neko u razgovoru zaplače, sretali smo mnogo usamljenih ljudi, željnih razgovora, kojima su djeca u inostranstvu. Guslar Rajko Bošković iz Mojkovca umio je opustiti atmosferu", sjeća se Nikčević.
Zacrvenjela se - nema kartu
U ljetnjem periodu je više putnika, a „čitava Podgorica“ vozi se do Sutomora. Neko sa plažnim rekvizitima, a drugi u potrazi sa sezonskim poslom...
Saradnja mašinovođe, otpravnika vozova i konduktera mora biti dobra
"Zacrvenjela se - nema kartu, niti para, i dodaje da ide da traži posao u Sutomoru. Ne više od 20 godina, lijepa... i odlučim da progledam kroz prste. Poslije mjesec dana zove otpravnik voza da odmah dođem.
Pomislio sam da se nešto ozbiljno desilo, pomislio sam i na djecu... kad on - neka djevojka ostavila pet eura uz objašnjenje da nije imala novca i da sam je pustio", rekao je Nikčević.
Saradnja mašinovođe, otpravnika vozova i konduktera mora biti dobra jer je briga o ljudima koji se voze Željeznicom, kako je istakao Nikčević, na prvom mjestu. Kondukteri često nalaze izgubljene stvari, a prema riječima Nikčevića, putnicima najčešće vrate novčanike, laptopove, mobilne telefone i dokumenta.
Bife za boeme
U vrijeme kada u Podgorici nije bilo noćnih klubova, boemi, ljubitelji dobre kapljice i posebnih razgovora, vozili su se vozom, jer bife je radio čitavu noć. Razumljivo, boema je manje a kondukterima sada „dosađuju“ neki novi „boemi“.
Izbjegavanje studenta, koji je sa djevojkom putovao na relaciji Podgorica-Bijelo Polje, da plati voznu kartu umalo se završilo veseljem
"Kondukter krene sa jedne strane, a kolega sa druge, a to zovemo rad na 'sretanje' kako bi pregledali svaki kupe. Putnik kaže da nema kartu jer je kod sina u drugom kupeu. Nakon 'sretanja' pitam kolegu ima li putnika koji je za oca platio kartu, a on kaže da nije imao.
Vratim se kod tog putnika i kažem da je sin rekao da plati za njega i za sebe. E, tada je nastala muka, ubjeđivanje... saznasmo da u rodoslovu nema sina... na kraju je platio kartu samo za sebe", rekao je Nikčević.
Nećeš kuma po obrazu
Izbjegavanje studenta, koji je sa djevojkom putovao na relaciji Podgorica-Bijelo Polje, da plati voznu kartu, priča Nikčević, umalo se završilo veseljem.
Poslije 15 dana evo ga ponovo, umjesto karte...'đe si kume'... a ja njemu 'nećeš valjda kuma po obrazu'
"Student je bio pun duha, a putovao je sa djevojkom. Znao je da kaže: 'Ubij me, ali nemam para', što je par puta bilo simpatično. Jednom ga pitam što predlaže, jer je jasno bilo da se ne može voziti džabe, a on - da se okumimo, jer u toj situaciji, kako je objasnio, neću imati obraza da naplatim kartu.
Poslije 15 dana evo ga ponovo, umjesto karte...'đe si kume'... a ja njemu 'nećeš valjda kuma po obrazu'... i tako, student prozvane savjesti napokon plati kartu", rekao je Nikčević.
( Jovan Stanišić )