Niko neće da proizvodi plastičnu ambalažu

Izrada plastičnih proizvoda je neisplativa za crnogorske privrednike, tako da su rijetki oni koji proizvode plastične flaše dok ostale sitnije ambalaže uopšte i nema.

Problem sa plastičnom ambalažom je u tome što je jeftina i glomazna i zato se sa takvim proizvodima teško ostvaruje profit.

Zbog toga proizvođači vode, nikšićka Pivara “Trebjesa” i mljekara „Lazine” sami proizvode flaše za svoje potrebe.

Vlasnik mljekare „Lazine” Milutin Đuranović je kazao „Vijestima” da sami sebi obezbjeđuju ambalažu već oko šest godina.

On je objasnio da proizvodnja ambalaže nije isplativa ako se radi za malo tržište, kao što je crnogorsko.

"Kupujemo osnovni proizvod, granulat, od kojeg se pravi pretforma koja se duva i dobija se flaša. Za to smo se odlučili u trenutku kada smo od dobavljača iz Srbije dobijali loše flaše i imali probleme sa saobraćajem. Investirali smo u mašine i to se do sada otplatilo, iako nije veliki biznis", kazao je Đuranović.

On je objasnio da proizvodnja ambalaže nije isplativa ako se radi za malo tržište, kao što je crnogorsko.

"Za komercijalnu proizvodnju nema velikih proizvođača, da biste bili rentabilni morate imati milionske tiraže, dvadesetak i više miliona, a na našem tržištu nema nikog ko bi to otkupio", rekao je Đuranović.

Čaše su kabaste

Plastične čaše za jogurt, kojih je prifalilo tokom nevremena i zastoja saobraćaja, kako je rekao Đuranović, u Crnoj Gori niko ne proizvodi, to je svojevremeno radio „Elastik”, a sada se uvoze.

"Možda bismo mi i flaše uvozili, ali one su kabaste, a transport je jako skup, tako da je to neisplativo. Pogon bi se isplatio ako bi roba mogla da ide na tržište regiona", kazao je on.

Jedini komercijalni proizvođač plastične ambalaže u Crnoj Gori nije želio da govori za „Vijesti” jer mu je, kako je rekao, biznis pred propadanjem.

Čaše za jogurt „Lazine” uvoze iz Srbije, a plastične čepove djelimično nabavljaju iz malog proizvodnog pogona iz Bijelog Polja, ali ni on nema adekvatne dimenzije, tako da i njih uvoze.

Jedini komercijalni proizvođač plastične ambalaže u Crnoj Gori nije želio da govori za „Vijesti” jer mu je, kako je rekao, biznis pred propadanjem.

Predsjednik Borda direktora Investiciono-razvojnog fonda Dragan Lajović kazao je „Vijestima” da bi crnogorski privrednici trebalo da se orijentišu isključivo na proizvodnju sa kojom mogu biti konkurentni na tržištu, i to ne samo domaćem.

"Crnogorski privrednici treba da proizvode one proizvode kod kojih posjeduju neke konkurentske prednosti u odnosu na druge proizvođače na tržištu. Naše iskustvo je da često segment konkurentnosti proizvoda na tržištu prodaje nije valjano obrađen u biznis planu", kazao je Lajović.

50 komada za jedan euro

Lajović je istakao da, prema informacijama kojima raspolaže, značajan dio plastičnih čaša, flaša, slamčica i sličnih proizvoda uvozimo, a razlog za to je nekonkurentnost na tržištu domaćih proizvođača koja je značajnim dijelom rezultat ekonomije obima.

"Fabrike koje proizvode plastične čaše, flaše i slične proizvode, a koje su van Crne Gore, obično imaju značajne kapacitete i ostvaruju nižu proizvodnu cijenu nego što bi bili u stanju to da urade domaći proizvođači", rekao je Lajović.

Na našem tržištu se plastične čaše (50 komada) mogu naći po cijeni od eura, čačkalice (500 komada) za 1,20.

IRF, između ostalog, finansira i preduzeća koja se bave proizvodnjom deficitarnih proizvoda na crnogorskom tržištu, ali Lajović je kazao da vlasnik malog biznisa sam dolazi sa biznis idejom, a da je zadatak stručne službe IRF-a da kroz analizu prezentiranih podataka i neposrednu komunikaciju ocijeni realnu tržišnu opravdanost ideje.

Ističući da se na našem tržištu plastične čaše (50 komada) mogu naći po cijeni od eura, čačkalice (500 komada) za 1,20, a po istoj cijeni se može kupiti i 50 komada slamčica, Lajović je kazao da posebnu pažnju treba obratiti na cjenovnu konkurentnost proizvoda, jer bez nje proizvod nema perspektivu na tržištu.

Lajović je kazao da postoji nekoliko preduzeća koja se bave proizvodnjom hrane, kesa, ambalaže do proizvodnje poluproizvoda, koja uspješno posluju, a koristila su neke od finansijskih proizvoda IRF-a tokom prethodne dvije godine.

( Željka Vučinić, Marijana Camović )