Džeremi Lin: Nova košarkaška senzacija

Do prije samo par nedjelja, malo ko iz prve postave Njujork Niksa bi uopšte znao ko je kosooki momak koji povremeno dolazi na treninge i gubi vrijeme, vjerovatno maštajući o karijeri profesionalnog košarkaša.

I zaista bi svako pomislio isto kada bi među obručima ugledao Amerikanca kineskog porijekla, nekošarkaškoga rasta i muskulature, a pritom još i studenta sa Harvarda, univerziteta koji je čuven po svemu osim po sportistima.

"I ja sam samo čovjek", rekao je nakon nedavnog poraza svoje ekipe

Ovaj 23- godišnji, napola rekreativac, dugo se potucao po nižerazrednim ligama, a nakon što nije prošao na draftu 2010. godine, dokopao se nekakvog košarkaškog kampa, nakon koga je i uslijedio vrhunac njegove dotadašnje karijere i potpisivanje profesionalnog ugovora sa Golden Stejt Voriorsima. Tim za koji navija ga se, međutim, vrlo brzo odrekao i poslao Džeremija "na kaljenje" u NLBD ligu.

Prst sudbine

Nakon ovog gorkog iskustva uslijedila je i ništa bolja epizoda sa Hjuston Roketsima, koji su mu se vrlo brzo zahvalili i poželjeli više sreće u nekoj drugoj sredini.

Konačno, u decembru prošle godine, ovaj 191 cm visoki plejmeker igrom sudbine stiže do Njujork Niksa, koji ga odmah proslijeđuju u nižerazrednu ligu, ali nakon velikih kadrovskih problema i povreda Karmela Entonija i Barona Dejvisa, kao i porodične tragedije Amari Stodemajera, Njujorčani ovog mladog plejmejkera već u januaru vraćaju u ekipu.

Ako je iko imao sve razloge da odustane od košarke, to je onda bio ovaj mladić, pripadnik druge generacije emigranata sa Tajvana.

Činilo se da samo čudo može spasiti trenera Majk Dantonija sigurnog otkaza. I čudo se i dogodilo

Na privatnom planu Džeremi nije bio u ništa boljoj situaciji. Živio je kod brata, koji je student u Njujorku. Te noći, 3. februara 2012. godine, brat je imao goste i za Džeremija nije ni tu bilo mjesta. Ovaj nevoljnik se obreo kod svog saigrača Lendri Fildsa. Noć pred utakmicu svoga života prespavao je kao beskućnik, u stanu čovjeka kojega je jedva poznavao i koji mu je ustupio svoj kauč u dnevnom boravku.

Njujork Niksi su početkom ovoga njeseca imali seriju od 13 mečeva u kojima su samo dva puta uspjeli da pobjeda. Ekipa, koja definitivno nije bez potencijala, izgledala je očajno i bezidejno u novoj sezoni. Činilo se da samo čudo može spasiti trenera Majk D'Antonija sigurnog otkaza. I čudo se i dogodilo.

Idol navijača

Na poluvremenu komšijskog derbija sa Nju Džersi Netsima, Karmelo Entoni je sugerisao treneru Majku D'Antoniju da bi Lin, možda, u drugom poluvremenu trebao da dobije malo više prostora. Nemajući šta da izgubi, Dantoni ga je poslušao i od tod trenutka serija poraza Njujorčana je zahvaljujući Džeremi Linu konačno stala. Lin je meč završio sa ubačenih 25 poena, pet skokova i sedam asistencija. Nakon sjajnog debija uslijedila je serija od sedam uzastopnih pobjeda, a srca navijača Džeremi je definitivno osvojio kada je Lejkersima ubacio 38 poena. Odmah na sljedećoj utakmici protiv Toronta dao je pobjedonosnu trojku uz sami zvuk sirene.

Samopouzdanje opet stanuje u Medison Skver Gardenu, a za sve je zaslužen momak koji je, kako bi to rekli Amerikanci, stigao niotkuda. Atmosfera na tribinama je ona stara. Navijači obučeni u dresove Džeremija Lina dolaze pola sata ranije da bi gledali zagrijavanje, a nevjerovatan huk sa tribina i vriska tinejdžerki prati svaki njegov kontakt sa loptom. Ogroman teret slave i odgovornosti sručio se iznenada na leđa ovog 23- godišnjaka. Kada ste glavni igrač Niksa, a pri tom vas obožava milijarda i po Kineza širom svijeta, onda ste definitivno jedan od najpopularnijih ljudi na planeti.

Plejmejker staroga kova

NBA liga već dugo čeka na nekoga ko je najbolji, a pri tom je "samo" čovjek

Na terenu Džeremi izgleda kao oni, već pomalo zaboravljeni, "staromodni" plejmejkeri iz 20. vijeka. On je apsolutni lider ekipe. Od njega i ka njemu idu sve lopte. Navijači od njega očekuju da napravi razliku, da dokusuri protivnika, preuzme odgovornost.

Donio je ovoj ekipi onaj poznati i pomalo zaboravljeni, mentalitet plejmejkera- jedinice. Ono što nas u njegovoj igri i na njegovom dječačkom licu podsjeća na osamdesete godine je to što Džeremi, ni kada pobjeđuje, a ni kada gubi ne izgleda kao mašina, kakva je nekada, na primjer, bio Alen Ajverson.

Igrom, karakterom, ponašanjem, samopouzdanjem mnogo više liči na Ajseu Tomasa ili čak Medžika Džonsona. Njegovo lice tokom cijele utakmice ne gubi onaj ljudski, emotivni, nekada dječaki iskren i radostan, a nekada smrtno ozbiljni izraz. Vjerovatno zato je i milionima navijača bilo lako da se preko noći identifikuju sa njim i zavole ga brzo kao nijednog igrača prije njega.

"I ja sam samo čovjek", rekao je nakon nedavnog poraza svoje ekipe na domaćem parketu od Netsa. Bude li doslijedan u tome, mjesto među legendama ove igre mu je zagarantovano. NBA liga već više od dvije decenije čeka na nekoga ko je najbolji, a pri tom je "samo" čovjek.

( Vijesti online )