Ilija Šušić ljeti vozi "ladu nivu", zimi motorne sanke i spasava ljude
"Svako te zimi zove, ali kada treba ljeti da se vozilo popravi, tada se niko ne sjeća. Na izdisaju smo više i ono i ja"
„Snjegova je bilo i biće“, kaže šezdesetpetogodišnji Ilija Šušić iz Šavnika.
Pitanje je samo da li spremno ili nespremno dočekujemo zimu, da li se ljeti ili zimi spremamo za snjegove.
“Navikli smo, makar mi iz Šavnika, na ovakvu situaciju. Nije nam ovo prvi put, ali zimu smo dočekali nespremno i neodgovorno jer nisu na vrijeme osposobljene mašine. Ostale su nam mašine po selima i nismo ih popravili onda kada je trebalo. Ali, ljeti niko ne misli o snijegu. A kada dođe zima, onda ’kuku, lele’” kaže Šušić koji je vozač u Zdravstvenoj stanici u Šavniku.
Ljeti vozi „ladu nivu“, zimi motorne sanke i snow truck, gusjeničara koga Šavničani jednostavno zovu sanke, iako nema veze sa sankama.
"Svako te zimi zove, ali kada treba ljeti da se nešto popravi, tada se niko ne sjeća. A vozilo je staro 34 godine. Na izdisaju smo više i ono i ja", kaže Ilija koji je odavno prestao da broji ljude koje je spasao.
Nosi ljekove i hranu, dovozi bolesnike
Ovih dana vozi po odsječenim šavničkim selima, nosi ljekove i namirnice, odvozi i dovozi bolesnike, zavijane putnike, prevozi radnike Elektrodistribucije.
"Išli smo za Boan da bismo oslobodili mašine. Zatim sam sa medicinskim tehničarem otišao na Pošćenje, jednom bolesniku smo uključili infuziju i raskidali mu oko kuće. Sada idem ponovo put Boana" kaže Ilija u pauzi između dvije vožnje.
Sa njim u vozilu su bili, pored medicinskog tehničara, šef pumpe i mašinista sa Žabljaka.
"Svaki dan radim od ujutro do uveče i ne pada mi teško posao. Smeta mi samo što je slaba vidljivost, pa se ne vidi prst pred oko. Ali, snalazim se nekako. Sreća što me ovo vozilo, kao i motorne sanke koje, takođe, vozim, dobro slušaju. A mnogo nas je jada ubilo" kaže čovjek koji je u gusjeničaru proveo preko četiri hiljade sati.
Vozač za svadbe i sahrane
Za njega kažu da je „momak za sve“ – prevozi bolesnike, putnike i radnike, ali je i „vozač“ za svadbe i sahrane.
Za njega kažu da je „momak za sve“ – prevozi bolesnike, putnike i radnike, ali je i „vozač“ za svadbe i sahrane
"Vozio sam unutra i po 14 ljudi. Sjećam se da je jedne godine ostao autobus sa 62 putnika i uspio sam sve da ih prebacim do Nikšića. I nije bilo nikakve pompe. Danas jedan putnik ostane i sva Evropa zna" sa smiješkom kaže čovjek koji je zimi, u skladu sa imenom, „zaštitnik“ mnogih Šavničana.
Njegovoj dovitljivosti nema kraja. Prije nekoliko godina je iz smetova izvukao čovjeka zdravog i živog, tako što ga je od oluje sakrio u mrtvački sanduk
"Nikada neću zaboraviti 1984. godinu. Jedan Dubrovčanin se izgubio na planini Konjsko. Tražili su ga četiri dana. Nijesu pomagale ni helikopterske jedinice. Našao sam ga nakon četiri dana živog, malo iscrpljenog i prestrašenog. Poslije me pozvao za kuma. Imam još 10-15 takvih kumstava, a isto toliko sam morao da odbijem jer finansijski nisam bio u mogućnosti svima da kumujem", kaže Šušić koji voli i džipove i reli vožnju, pa je čest učesnik takvih takmičenja. Njega je Nacionalni savez vozača 2007. godine proglasio za najboljeg vozača Crne Gore.
Galerija
( Svetlana Mandić )