Paklena pomorandža: Pola vijeka nasilja koje (ne) šokira
Pedeset godina od knjige i četrdeset godina od Kjubrikovog filma ta budućnost je stigla i možda čak premašuje svaku fikciju
“Pogled koji je uzdrmao naciju” – naslov je članka Tima Robija koji je nedavno objavio Telegraf. Povod je četrdeseta godišnjica premijernog prikazivanja filma “Paklena pomorandža” u Velikoj Britaniji, a ove godine navršava se i pedeset godina od objavljivanja istoimenog naučnofantastičnog, satiričkog romana Entonija Burdžisa.
Pitanje koje se nameće je da li zastrašujući pogled tinejdžera Aleksa, kojega je utjelovio glumac Malkolm Mekdauel danas ikoga može da šokira? Ovaj brutalni petnaestogodišnjak, Burdžisov literarni junak, dane provodi u školi, a kad padne mrak sa svojom bandom kreće u pljačke, premlaćivanja i silovanja bespomoćnih.
Pedeset godina od knjige i četrdeset godina od Kjubrikovog filma ta budućnost je stigla i možda čak premašuje svaku fikciju.
Autor knjige imao je podijeljene osjećaje prema Kjubrikovoj viziji njegovog djela
Naslov knjige “A Clockwork Orange” prevođen je kao mehanička i paklena pomorandža, no najpreciznije bilo bi narandža na navijanje. To je stari kokni žargonski izraz koji označava nešto što ne postoji, nešto što je čudno ili izopačeno.
Definicija nasilja
Autor knjige imao je podijeljene osjećaje prema Kjubrikovoj viziji njegovog djela. Do razilaženja je došlo upravo oko definicije nasilja. Dok je za Burdžisa stvar slobode izbor između dobra i zla, Kjubrik je objašnjavao da Aleks predstavlja divlju, potisnutu stranu naše prirode koja bez osjećaja krivice uživa u činu kao što je silovanje.
“Paklena pomorandža” je uokvirena poput satire, no nije jasno čemu se rugao Kjubrik
To je otvorilo prostor za kritike, naročito one s feminističkim predznakom.
Majkl Etkinson je napisao da je Kjubrik stvorio prvu punk tragikomediju koreografisanu poput crtića, meditaciju o pojmovima dobra, zla i slobodne volje koja je u jednakoj mjeri zavodnička koliko i neukusna.
“Paklena pomorandža” je uokvirena poput satire, no nije jasno čemu se rugao Kjubrik – tinejdžerima, silovateljima, kriminalnom postupku, liberalnoj birokratiji, bogatoj britanskoj klasi – upitao se Atkinson.
Na film se osvrnuo i Rodžer Ebert, koji je otvoreno priznao da mu se film nije svidio. Kjubrikovu “Paklenu pomorandžu” nazvao je ideološkim haosom, te paranoidnom desničarskom fantazijom koja se maskirala kao Orvellovo upozorenje.
( Jelena Nelević )