Vanredno stanje i vjenčanje za pamćenje

Mnogi Crnogorci će dugo pamtiti 11. februar, dan kada je proglašeno vanredno stanje zbog snijega koji je gotovo u potpunosti blokirao državu i stvorio velike probleme. Milka i Vlatko Roćenović, iz nikšićkog naselja Kličevo, imaju razlog više da pamte pomenuti datum.

U subotu, 11. februara i kod njih je bila vanredna situacija. Zamalo zbog snijega nijesu pomjerili svadbu koja je bila toga dana zakazana. Ipak, uz manji broj svatova nego što su planirali, uspjeli su da se vjenčaju, a njihovu svadbu pamtiće svi oni koji su toga dana na bilo koji način bili dio nje – od svatova, preko matičara do fotografa.

Osam smo se godina zabavljali i izabrali smo najgori dan za vjenčanje. Ali, sve je na kraju ispalo odlično

A svadba je bila baš za pamćenje – snijeg koji nije prestajao da pada, utovarna lopata koja nije prestajala cijele noći da radi i svatovi koji skoro da su morali uz piće da donesu i lopatu.

"U petak veče počeo je da pada snijeg i već se vidjelo da brzo neće prestajati. Angažovali smo Marka Dumnića sa lopatom i dugujemo mu veliku zahvalnost što smo se u subotu, 11. februara uopšte uspjeli vjenčati. Počeo je da čisti u petak veče, pola sata poslije ponoći, pa sve do subote ujutro. Prije polaska svatova ponovo je došao da očisti put", priča Vlatko i ne prestaje da se smije.

Romantična bajka

Sada mu sav taj snijeg, svatovi koji su bili u odijelima, kravatama i sa gojzericama na nogama, vjenčanje koje je kasnilo četiri sata i 30 minuta i mlada koja se plašila da za nju neće uspjeti da dođu, izgledaju kao "romantična, zavijana" bajka.

"Došli su svatovi koji su mogli stići, među njima i rođaci iz Šavnika, tačnije iz Bijele, koji su satima išli pješke, kao i prijatelji iz Morače. Trebalo je da bude više svadbara, ali dobro je bilo i sa ovoliko. Vjenčanje je bilo zakazano u 11.45 sati, a mi smo tek poslije 12 sati izašli iz kuće. U jednom momentu sam odustao od svadbe misleći da pokušam sam da stignem do kafane gdje su Milkini organizovali veselje i dovedem je, pa da se vjenčamo neki drugi put... Ali, svatovi su zaista bili pravi. Rekli su mi da nema odustajanja i da, ako ne možemo automobilima, idemo pješke. Ali da za Milku moramo otići. I tako je i bilo", kaže novopečeni mladoženja koji radi kao vozač u mljekari "Srna".

Njegova izabranica Milka, koja je rodom od Koprivica iz Banjana, živjela je u njegovom komšiluku, ali su roditelji pravili svadbu u jednoj kafani koja je od kuće udaljena oko dva kilometra.

"Znam samo jedno - nikome od najmilijih neću dozvoliti da pravi svadbu u periodu od 1. novembra do 1. maja" poručio je Vlatko

"I njoj je teško palo sve. Ujutro prije vjenčanja, kada je vidjela koliki je snijeg napadao i kakvo je nevrijeme, nazvala me i prvo što je rekla bilo je: 'Gdje si, šalji lopatu'. Rekao sam joj u šali da nažalost ne radim u službi za puteve, pa ne mogu ni ja da se snađem. I da nije bilo lopate, bio bih prinuđen da je nosim cijelim putem, a ne samo preko kućnog praga", smije se Vlatko.

Vjerovatno ovom stasitom Šavničaninu ne bi teško palo ni da je morao mladu, koja radi u bifeu na Filozofskom fakultetu, da nosi cijelim putem. Vjenčanje je umjesto u 11.45 časova obavljeno u 16.15.

"Osam smo se godina zabavljali i izabrali smo najgori dan za vjenčanje. Ali, sve je na kraju ispalo odlično. Kada smo išli na ugovor, 29. decembra, namjerno nijesmo htjeli da se vjenčamo u januaru, misleći da je tada loše vrijeme i veliki snijeg, a da će u februaru biti ljepše, toplije, bez snijega. Baš smo omanuli... Nema veze. Sada znamo da pored Milke i mene ni ostali neće zaboraviti naše vjenčanje", siguran je Vlatko.

Rođaci i prijatelji čekali na povratak

Od svadbenog putavanja nije bilo ništa. Iste večeri je pao novi snijeg, pa je topli zajednički dom bio najromantičniji kutak, u tom trenutku, za njih dvoje.

Svatovi su se bezbjedno vratili kući, a rođaci iz Šavnika i prijatelji iz Morače su otišli kućama tek prije dva dana. Morali su da se voze i motornim sankama, malo i da pješače, ali su bezbjedno stigli na odredište.

"Znam samo jedno - nikome od najmilijih neću dozvoliti da pravi svadbu u periodu od 1. novembra do 1. maja" poručio je Vlatko.

Pitanje je samo da li će ga rodbina i prijatelji poslušati. Ako i njih strpljivo bude čekala jedna Milka, neće im smetati ni snijeg, ni vanredna situacija, ni lopate kao svadbeni rekviziti, samo da stignu do svoje izabranice i izgovore sudbonosno „da“.

Sve za ljubav

Jedno vjenčanje je bilo zakazano za 19. februar, ali je, pošto ne mogu da stignu gosti koji su sa strane, odloženo za 3. mart

Ni matičarki Slavici Kilibardi, koja taj posao obavlja punih 30 godina, nijesu teško pali snijeg i višečasovno kašnjenje. I ona je, kao i mladenci i svatovi, imala samo jedan cilj – obaviti vjenčanje i ne dozvoliti snijegu da "pomrsi račune".

"Toga dana vrijeme je zaista bilo katastrofalno. Do lokala po gradu, gdje su bila zakazana druga vjenčanja, išli smo pješke, gazili snijeg, malo kasnili, ali stigli smo kod svih i obavili sva zakazana vjenčanja. Samo je kod Roćenovića bilo toliko kašnjenje, ali do njih je na kraju ispalo i najlakše stići jer su za mene došli kolima", kaže Slavica.

Smatra da nije u redu da ona i drugi matičari ne stignu do mladenaca čak i zbog toliko velikog snijega zbog koga je i uvedeno vanredno stanje.

"Moramo svima njima izaći u susret i doći kod njih jer veselje ne smije ništa da pokvari. Jedno vjenčanje je bilo zakazano za 19. februar, ali je, pošto ne mogu da stignu gosti koji su sa strane, odloženo za 3. mart", kaže Kilibarda.

Fotograf bio zadovoljan u gepeku

Srećko Stević se od 1996. godine bavi fotografijom i snimanjem svadbi. Za 15 godina rada imao je dosta „sniježnih svadbi“, ali ova je bila „unikatna“.

Dante je rekao da ljubav ima dvije pratilje – dobrotu i strpljivost. Želim im da te dvije pratilje uvijek budu uz njih

"Gazio sam i ranije snijeg, ali nikada mi nije bilo kao te subote. Bilo je i naporno i slatko. Kada su krenuli za mladu nije bilo mjesta u autu, a kako bi taksi čekali minimum sat ako ne i više, ponudio sam se da sjednem u gepek. Tako smo i uradili i nije mi bilo teško. Naprotiv, bilo mi je drago što i ja mogu dati doprinos tom sniježnom veselju", kaže Srećko.

Snijeg, kako reče, nikome nije smetao.

"Svi su bili veseli, iako su bili mokri do koljena i zatrpani. Oni su svojim raspoloženjem uradili da svadba bude posebna. Milka i Vlatko su pravi primjer kako treba istrajati u ljubavi, jer im ni snijeg ni nevrijeme nijesu mogli ništa. Dante je rekao da ljubav ima dvije pratilje – dobrotu i strpljivost. Želim im da te dvije pratilje uvijek budu uz njih", reče čovjek koji je okom fotoaparata zabilježio Milkino i Vlatkovo vjenčanje.

Galerija

( Svetlana Mandić )