Đorđije Kustudić: Niko nema potpunu kontrolu nad događajima
Kada je riječ o najznačajnijoj prekretnici u karijeri, preuzimanje funkcije generalnog sekretara COK-a, Đorđije priča da se to desilo nakon što je osjetio zasićenje novinarstvom
Značajna prekretnica u karijeri dugogodišnjeg sportskog novinara Đorđija Kustudića desila se kada je nakon skoro 12 godina bavljenja tim poslom, početkom 2007, odlučio da napravi zaokret i posveti se poziciji generalnog sekretara Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK).
Kao što i sam navodi, i nakon toga su se dešavale promjene: nakon ostavke u COK-u, početkom 2009, uslijedile su pozicije člana UO Rukometnog saveza, te člana UO RK Budućnost, a 2010. prihvata poziv za direktora Televizije Arena sport za Crnu Goru i opet se vraća novinarstvu.
Sada je Urednik sportskog programa Javnog servisa.
Kada je riječ o najznačajnijoj prekretnici u karijeri, preuzimanje funkcije generalnog sekretara COK-a, Đorđije priča da se to desilo “nakon što sam osjetio zasićenje i nedostatak motiva i strasti da nastavim dalje istom snagom i energijom”.
“Uvijek sam slijedio taj unutrašnji osjećaj koji mi je govorio da je najbolji trenutak za odlazak i promjenu, onaj kada dostignete vrhunac, a želju za dokazivanjem zamijeni osjećaj samozadovoljstva”, priča Đorđije o tome kako je odlučio da tada stavi tačku na bavljenje novinarstvom.
Poziv iz COK-a je, priča, uslijedio početkom 2007, “za mene potpuno neočekivano”.
“Znao sam da želim nešto novo, ali nijesam imao konkretnu ideju šta je to tačno. Ispostavilo se da je mjesto generalnog sekretara COK-a bilo to nešto što ja nijesam mogao da definišem. Glavni motiv bio je rad na projektu Olimpijskih igara u Pekingu - prvih igara na kojima je CG trebalo samostalno da učestvuje. Drugi izazov je bila moja želja da svoju diplomu Pravnog fakulteta konačno stavim u funkciju, a pozicija generalnog sekretara je prosto tražila da obnovim ta znanja i počnem da ih primjenjujem u praksi”, kaže Kustudić, napominjući kako finansijski motivi nijesu bili presudni.
“Za te dvije godine u COK-u naučio sam mnogo toga što novac ne kupuje”, kaže Đorđije.
Tada je, kaže, mislio kako se novinarstvom više nikada neće baviti.
“Tada sam zaista smatrao da treba da se desi čudo, pa da ponovo stanem pred kamere i mikrofon! Ali, i to je još jedna naučena lekcija: niko od nas nema potpunu kontrolu nad događajima, stvari se često odvijaju velikom brzinom i odluka da nešto nećete uraditi je romantična u svojoj naivnosti”, kaže.
Reakcije njegovog okruženja na taj potez su, priča, bile podijeljene, “od euforije do negodovanja i žaljenja što sam napustio nešto u čemu sam, kažu, bio dobar i prepoznatljiv”.
“Sjećam se da je i kod mene bio dominantan osjećaj da više nijedan posao neću raditi tako dobro i da ništa što budem radio neće imati toliki uticaj na tako veliki broj ljudi. Ta misao me je povremeno pohodila i ona je, pretpostavljam, 'kriva' što sam opet tu gdje jesam”, priča Đorđije.
Kako napominje, pozicija glavnog urednika sportske redakcije za njega je još jedan novi izazov koji podrazumijeva tri ključna projekta: Liga šampiona, Olimpijske igre u Londonu i SP u fudbalu u Brazilu 2014.
“Dok se taj ciklus ne završi, sigurno ću biti tu, a poslije, znajući svoj temperament, vidimo se u nekoj novoj priči”, zaključuje Kustudić.
( Ljiljana Grbović )