Pivljani ratuju sa snijegom. Surova zima ih nije iznenadila

Do sela u Pivskoj župi, njih 24, konačno se može stići. Što se tiče Pivske planine, tu je za sada, helikopter jedino prevozno sredstvo.

Ministarstvo odbrane je ekipi „Vijesti“ obezbijedilo prevoz, a major Velimir Obradović i stariji vodnik Siniša Kovačević, zaduženi za bezbjednost i prevoz ekipe „Vijesti“ imali su dovoljno strpljenja da stanu kod svake krivine, probijenog nameta, da popričaju sa svakim mještaninom, pomognu da se unesu drva, pruže riječi ohrabrenja.

„Nema ništa bez vojske. Uvijek je vojska bila uz narod“, kaže Milosav Kulić iz pivskog sela Orah, dodajući da je 70 centimetara snijega samo razonoda za djecu.

„Nema ništa bez vojske. Uvijek je vojska bila uz narod“, kaže Milosav Kulić.

Milosav reče da im ne smeta mnogo snijeg, jer su navikli na njega. Dobro je kad su svi živi i zdravi, kad imaju struje, a oluja ih je ovoga puta mimoišla. Što se hrane tiče, ona im nikada nije bila problem.

„Nema tog nevremena i te neprilike koja nas može iznenaditi kada je hrana u pitanju. Stari je običaj da se dobro snabdijemo hranom, ogrijevom i hranom za stoku. Ovdje je život težak, i najveći problem je što nema radne snage, omladine, nema ko da se bori sa ovolikim snijegom i ovolikim nepogodama“, kaže Milosav koji živi sa bratom, snahom i njihovo troje djece.

Paniče niokošta

Dok je on pričao, desetogodišnja Jovana i njena dva brata pohvalili su se napravljenim bunkerima, a uskoro namjeravaju da naprave i sniježne tunele.

Milosav kaže da je i ranije bilo teških zima, ali da od 2005. godine ne pamte težu. Smeta mu samo što se tolika pompa digla oko Podgorice. Jeste da oni nijesu navikli na snijeg, ali red je, reče, da počnu da se navikavaju.

Čast djeci, starim iznemoglim osobama i bolesnima koji ne mogu da se bore sa snijegom. A da su ostali izašli, bacili po pet lopata ne bi bilo ni zere snijega.

“Dobro je što je ove rede zahvatilo i taj središnji dio. Nije nam milo, ali neka osjete građani Podgorice kako je nama vasi vijek boriti se sa dva-tri metra. Oni za nas uvijek kažu da je to normalno. I mediji objave jednom ili dva puta, onako provizorno, ne radi saobraćaj tu i tu i sva priča je završena. Kod njih palo 70 centimetara snijega i to je živa uzbuna. A tamo živi 200 hiljada stanovnika i mogu pomoći jedni drugima. Čast djeci, starim iznemoglim osobama i bolesnima koji ne mogu da se bore sa snijegom. A da su ostali izašli, bacili po pet lopata ne bi bilo ni zere snijega. Paniče niokošta. Kod nas se za toliki snijeg kaže oprlija. Toliki snijeg je samo zadovoljstvo za djecu i ništa više“, kroz osmijeh reče Milosav, mještanin sela koje broji desetak domaćinstava.

Desetar Ljubiša Bulatović je već desetak dana rado viđen gost Pivljana. Sa utovarnom lopatom probija puteve po pivskim selima, bori se sa sniježnim nametima i raduje se svakom probijenom metru. Ekipa „Vijesti“ ga je zatekla dok je probijao put do sela Jasen.

„Navikli su ljudi na ove nepogode, tako da im nije mnogo strašno to što im putevi nijesu prohodni. Zadovoljni su oni kada im se pročisti glavni seoski put. Ne mora da im se čisti do kuća. Oni to i ne traže, a svaki metar pročišćenog seoskog puta znaju da cijene. Toliko su gostoprimni da kada probijem put i stignem do neke kuće ne daju mi da nastavim dok ne svratim kod njih i nešto pojedem. Hranu sa sobom ne moram da nosim“, kaže Ljubiša koji je iz Rovaca gdje su uslovi slični, pa razumije muke Pivljana.

Prvo je čistio glavnu magistralu od Nikšića do Plužina, a onda je prešao na lokalne puteve. Kaže da je lakše čistiti onu dionicu puta koja se nalazi na većoj nadmorskoj visini, jer je vjetar na put pored jezera nanio veću količinu snijega.

„Ne čistim sam. Tu su i radnici lokalnog Komunalnog preduzeća. Svako od nas uzme po jednu dionicu, tako da čišćenje ide brže i efikasnije. Malo kome, ko nije ovdje dolazio i sve vidio, čovjek može objasniti kako ovaj narod živi i bori se sa snijegom“, kaže Ljubiša koji već 17 godina priskače u pomoć svuda gdje ima snjegova.

Ima suprugu i dvoje djece koji žive u Podgorici i koji su navikli da ga zimi mnogo ne gledaju. Kaže da se posebno obraduje kada sretne ljude sa kojima je nekada čistio puteve po Pivi ili mještane kojima je pomogao. A to se desilo i prije dva dana – sreo je čovjeka sa kojim je zajedno po Pivi prije sedam godina probijao sniježne namete.

Zaleđeno Pivsko jezero

Sa njim je bio i Rajko Kandić, radnik lokalnog Komunalnog preduzeća. Ove godine je čišćenje puteva bilo teže nego 2005. godine jer je, kaže, napadalo više snijega, a vjetar je stalno pravio nove namete.

„Pojedine djelove puta smo čistili i po dva-tri puta. Mi očistimo i kada se ujutro vratimo opet je dio puta zameten. Mnogi kažu uzaludan posao, ali nije. Lakše je ponovo očistiti pola metra nego dva“, sa osmijeh komentariše Rajko dok dvogledom posmatra pivske padine po kojima, ovih dana, redovno sreću srne, ali i vukove, divlje svinje.

I ekipa „Vijesti“ je imala priliku da vidi tri srne koje su šćućurene ispod drveta legle da odmore od napornog puta. Ni njima nije lako gaziti po tolikom snijegu. Samo još da krivolovci imaju razumijevanja za njih i sve bi lakše bilo.

Put do Nikšića je prošao brzo i lako. Naši „domaćini“, Obradović i Kovačević, u skladu sa uniformom koju nose, nijesu dozvolili da putnik, koga smo sreli na Jasenovom Polju, nastavi pješke put do Nikšića. I za njega je bilo mjesta u vojničkoj „tojoti“. A kroz nikšićko naselje Rastovac zatekli smo majora Mitra Klikovca koji je sa utovarnom lopatom čistio put. Njegovi vojnici čiste put po Pivi i Šavniku, tako da njemu nije smetalo da sjedne za mašinom i krene u čišćenje puta. Vanredna situacija ne poznaje činove i zvijezde na epoletama.

Galerija

( Svetlana Mandić )