Kad je autobus stao, "spas" našao u vozu koji se zaglavio
Prije polaska za Srbiju, informisao se o prevozu, a službenici Autobuske stanice su mu potvrdili da linija za Novi Sad nije otkazana
Kada je Milan Nikolić (30), jedan od putnika voza zaglavljenog u Trebešici, došao u Podgoricu kod rođaka, nije ni slutio kakve ga avanture čekaju.
Iz Kruševca je stigao 25. januara, a povratak je planirao za najviše nedjelju dana.
"Vrijeme se pogoršalo, snijeg je blokirao puteve. U početku mi nije smetalo, jer sam se super provodio, ali sam nakon određenog vremena morao da se vratim", kazao je "Vijestima" Nikolić.
Prije polaska za Srbiju, informisao se o prevozu, a službenici Autobuske stanice su mu potvrdili da linija za Novi Sad nije otkazana.
"Krenuo sam sa stanice u petak, oko 18 časova i već tada je padao snijeg. To je bio jedini autobus koji je išao put sjevera i nije mi jasno kako je dobio dozvolu da krene", objašnjava Nikolić.
Firma "Ozlem" putnike ostavili na cjedilu
“Pomenuo bih Velimira Đurđića i Jovana Brajovića, koji su sjajni momci, veoma mladi otpravnici na koje je pala sva odgovornost"Policija ih je zaustavila na ulazu u Mojkovac i saopštila da je put zatvoren, te da ne mogu nastaviti dalje, nakon čega su prevoznici iz firme “Ozlem”, prema riječima Nikolića, putnike ostavili na cjedilu.
"Rekli su nam da idu u hotel i da se sami snađemo. Predložili su nam da ostanemo u autobusu ukoliko želimo. Svi su izašli, osim jedne žene sa malim djetetom. Ne znam šta se sa njima dogodilo", ispričao je Nikolić, koji se zatim zaputio prema obližnjoj kafani da se raspita o alternativnom prevozu.
Kazali su mu da jedini voz te večeri ide za Podgoricu i kreće za 20 minuta. Nakon produženog boravka u Crnoj Gori, imao je para za voznu kartu, ali ne i za prevoz do željezničke stanice.
Pomoć Dejana Medenice
U nevolji mu se našao prvi čovjek Mojkovca.
"Istakao bih komandanta Miloša Vučinića koji je bio veoma spreman, ali i policajca Senada Halilovića""Na preporuku policajaca, zaustavio sam gospodina Dejana Medojevića i objasnio o čemu se radi, a on je veoma rado pristao da me poveze”, objašnjava Nikolić kako je uspio da stigne na voz, ali je putovanje te noći trajalo svega sat vremena.
Njemu i ostalim putnicima na stanici Trebešica, prvobitno je, kaže, rečeno da nema napona, potom da je u pitanju veliki kvar, da bi na kraju primili poruku da ne kreću sa stanice.
Za to vrijeme, snježni pokrivač na šinama je postajao sve veći.
"Čekali smo cijelu noć. Plan je bio da krenemo u subotu poslije podne. Međutim od toga nije bilo ništa. Trebalo je da dođe lokomotiva iz Kolašina, ali je nju zatrpala lavina. Potom su krenuli snjegočistači, pa smo i njih čekali i nikako da krenemo", opisao je Nikolić i naglasio da je u vozu bilo grijanja, a na stanici vode, pa situacija nije bila kritična, kao što je predstavljeno u nekim medijima.
U subotu su pripadnici specijalne policije, pješačeći kroz smetove, stigli do voza i putnicima donijeli hranu.
"Čekaću ako treba do maja jer više ne želim da rizikujem", kazao je Nikolić“Oko 15 časova nam je javljeno da je put prohodan, pa smo pješke krenuli u pravcu Podgorice. Nakon pet ili šest kilometara nismo mogli dalje. Nalazili smo se u tunelu i gledali jednu lavinu, a potom i drugu”, priča Nikolić.
Objasnio je da su ti trenuci bili najteži u kompletnoj avanturi.
Kako kaže, željeli su da se vrate nazad do stanice Trebešica, jer su tamo makar imali vodu i voz u kojem su mogli da se ugriju.
“Pomenuo bih Velimira Đurđića i Jovana Brajovića, koji su sjajni momci. Oni su veoma mladi otpravnici na koje je pala sva odgovornost. Takođe bih istakao komandanta Miloša Vučinića koji je bio veoma spreman, ali i policajca Senada Halilovića. Potrudiću se da ostanem sa njima u kontaktu. Neke sam već našao na Fejsbuku”, kazao je Nikolić.
Nikud ne idem do maja
Milan Nikolić, nakon nesrećnih okolnosti prisjeća se i interesantnih stvari iz voza i dodaje da su vrijeme uglavnom gubili pričajući međusobno.
"Svako je pričao svoju priču. Čak smo igrali i karte. Niko nije paničio, svi su bili strpljivi. I pored strepnje šta će dalje da bude mlađi ljudi u vozu su bili opušteniji”, ispričao je on i objasnio da su uslovi u kupeima bili sasvim prihvatljivi. Kako je ispričao, toalet nije bio kao kod kuće, ali je bio u funkciji i radio odlično. Jedini problem bio je slab signal na telefonu pa su mu drugi putnici izlazili u susret i pozajmljivali mobilne kako bi se javio svojim roditeljima u Srbiji. “Moji su paničili, a ja sam im realno opisao situaciju. Rekao sam da je samo pitanje kada će nas izvaditi i da ću izaći makar za mjesec dana", kaže Nikolić.
Rekao je da će kod rođaka u Podgorici ostati dok ne okopni snijeg.
"Čekaću ako treba do maja jer više ne želim da rizikujem", kazao je Nikolić.
Galerija
( Mirela Zogović )