Izbor kolumni "Lovac na zmajeve" - satira koja obavezuje na razmišljanje

Knjiga "Lovac na zmajeve" obuhvata 43 probrane Ivanovićeve kolumne, a grupisane u četiri poglavlja

5027 pregleda3 komentar(a)
Željko Ivanović i Miodrag Perović, Foto: Filip Roganović
30.01.2019. 23:32h

Kroz satirični impuls i sopstvenu autorsku vizuru Željko Ivanović, jedan od osnivača medijske platforme "Vijesti" i nedjeljnika "Monitor", u svojim kolumnama koje piše za ovaj nezavisni dnevnik, daje moćnu sliku crnogorskog društva, istakao je večeras na promociji nove Ivanovićeve knjige "Lovac na zmajeve", kolumnista i publicista Balša Brković.

Knjiga "Lovac na zmajeve" obuhvata 43 probrane Ivanovićeve kolumne, a grupisane u četiri poglavlja: "Zarobljena država" upućene onima koji zarobljavaju ovu državu, "Predsjedniku ima ko da piše" gdje on razgovara sa Milom Đukanovićem, "Medijska i ostala mafija" koja govori o obračunu režima sa nezavisnim medijima, prije svega sa "Vijestima" i posljednje poglavlje "Dva loša ubiše Miloša" koje je orjentisano na neuspješnu crnogorsku opoziciju.

"Svi ovi tekstovi predstavljaju autentično čitalačko zadovoljstvo i vrhunsko čitalačko iskustvo. Danas kada se pročitaju, u nekim stvarima bolje osvjetljavaju događaje iz nekih vremena unazad. Donose neki doživljaj prizivanja stvarnosti", kazao je Brković.

On je istakao da je posebno vrijedan i interesantan Ivanovićev autorski pristup njegovim kolumnama.

"Ono što mi se posebno dopada i što držim da je jedan od Željkovih autorskih znakova jeste jedan osoben satirični impuls koji kod njega postoji kao autora. Taj momenat mi se čini kao vrlo važan, i književno i kolumnistički i, u određenom smislu, društveno. Satira je vrlo zanimljiv književni žanr. Za razliku od klasičnog humora čiji smijeh vas razgaljuje i razveseli, smijeh satire ne bi smio toliko da vas razveseli koliko da vas zamisli i da vas obaveže. Željkova satira uspijeva ono najbolje - da vas mentalno obaveže da o tim stvarima mislite, a ne samo nasmijete. Satira je, inače, uvijek vrlo precizno ogledalo društva", rekao je Brković dodajući da je satira često i "kompenzacija za odsustvo mehanizama jednoga društva da reaguje na sopstvene bolesti".

Doprinos Željka Ivanovića u novinarstvu i medijskoj istoriji Crne Gore je mnogostruka.

Pored istrajavanja da se stvore i opstanu nezavisni mediji, Ivanović je svojim kolumnama koje piše za nezavinski dnevnik "Vijesti" crnogorskoj žurnalistici dao i drugačiji doprinos, zapazio je profesor Miodrag Perović, takođe jedan od osnivača ovih medija.

"Večeras nas je okupio drugi Željkov doprinos crnogorskoj žurnalistici, njegov kolumnistički rad i nova knjiga "Lovac na zmajeve". Kao što znate, prethodno je 2005. godine štampana zbirka političkih portreta, objavljenih u 'Vijestima' pod naslovom 'Crnogorski Diznilend'. Interesantno je da je nakon fizičkog obračuna, koji su mu priredili režimski izvršitelji, humor postao značajno sredstvo u Željkovom izrazu....Shvatio je da ono što može kratko da kaže humorom traži mnogostruko više prostora u takozvanoj ozbiljnoj elaboraciji koja je manje efektna. 2009. započeo je novi autorski ciklus, kolumnu političkih analiza 'Lovac na zmajeve' prožetu humorom, a nekoliko godina kasnije i kolumnu 'Pravila bordela' protkanu satirom kojom se izvrće utroba nakaradnog režima. Njegovi tekstovi, po pravilu, imaju novi pogled na ono što svi posmatramo. Originalno čitanje stvarnosti Željko kompletira subverzivnom poukom da se ne treba slijepo povoditi za gomilom, već se uzdići iznad njenog uticaja. Takvi tekstovi su uvijek potencijalna iskra pobune, uloga koju je Monitor imao početkom '90. Zbog toga autore takvih tekstova i medije koji ih objavljuju, diktatura pokušava, po svaku cijenu, da ućutka jer ih doživljava kao sopstveno 'biti ili ne biti'", kazao je prof. Perović.

Na večerašnjoj promociji je govorio i dugogodišnji novinar i doskorašnji glavni i odgovorni urednik nezavisnog dnevnika "Vijesti" Mihailo Jovović.

On je istakao da njihovo poznanstvo traje još od 1978. godine, trećeg razreda gimnazije, a šaleći se sa 'školskim' rekao je da bi "bilo dobro razmijeniti i po koju kovertu".

Jovović se osvrnuo na njihovu saradnju od 1997. godine govoreći da im prijateljstvo istu nekada olakšava, nekada i otežava.

On je istako da Ivanovićeve kolumne sa pasijom čita, iako lišen zadovoljstva onih koji kada čitaju novine ne znaju šta piše na kraju teksta.

"Meni najdraža osoba na ovom svijetu rekla je jednom da je to 'flaster utjehe za 50 centi', misleći na Balšine kolumne u 'Artu', kada su 'Vijesti' koštale 50 centi. To se, po mom mišljenju, odnosi, između ostalih, i na Željkove kolumne. One važe tada kada su napisane, objavljene, jednako kao i danas", rekao je Jovović.

On je opisao kako bi to iščitavanje kolumni, prije nego li bile objavljene, obično išlo između njih:

"Dobio bih telefonsku poruku slične sadržine: 'Gospodaru, pogledaj mejl. Nešto sam napisao, vidi da li da to utežem ili bacim'. On je mene zvao 'gospodaru', a ja njega još uvijek tako zovem, što je proisteklo iz naše interne šale ko je gospodar u novinama - glavni urednik ili vlasnik i izvršni direktor". kazao je Jovović.

Brković je prisutnima otkrio i namjeru Ivanovića da se neko vrijeme povuče sa kolumnama, no kako su skora dešavanja u Crnoj Gori bila veoma inspirativna, tako je Ivanović priznao da do toga neće doći. "Meni je ovo što se dešava fenomenalno, ne zato što će sve ove situacije donijeti neke promjene, nego zato što su me ponovo vratile, iako sam mislio da je dosta bilo pisanja, mislio da batalim, pogotovo da završim sa 'Pravilima bordela'. Ovakvo okruženje me je inspirisalo, tih noći kada se toliko toga otkrivalo nijesam prestajao sa pisanjem - nikad nije izlazilo toliko to iz mene, a to ni za šta ne bih prodao. To kada oko 2 sata posle ponoći dobijete tu ideju", rekao je Ivanović i istakao veliku zahvalnost svojoj supruzi za podršku, kako kada je knjiga u pitanju tako i tokom svih ovih godina.

I Hoseini i Ivanović pišu o svojim zemljama, na svoj način nesrećnim i podijeljenim

Kada čujemo "Lovac na zmajeve" svima od nas je prva asocijacija čuvena knjiga Haleda Hoseinija, primijetila je moderatorka večeri, dugogodišnja novinarka "Vijesti" Nina Vujačić.

Ona je istakla da knjiga izabranih kolumni Željka Ivanovića i Hoseinija imaju i nešto zajedničko.

"Razmišljajući o sličnosti između ove dvije knjige, iako je jedna lijepa književnost, a druga zbirka kolumni koje Željko Ivanović već 20 godina piše za 'Vijesti' bila mi je asocijacija i na Hoseinijevu i na Željkovu zemlju. Obje su jako lijepe, na svoj način jako nesrećne, tragične, podijeljene, ali obojica pričaju o tim svojim zemljama", kazala je ona, a zatim pročitala odlomak iz jedne njegove kolumne "koji najbolje opisuje ono što Ivanović radi već 20 godina", loveći zmajeve. "Tako to biva kada živite u opustošenoj zemlji i poniženom društvu. Tamo gdje za novinarstvo treba hrabrost, tu caruju strah i trepet. I tišina. Sve što se desi je očekivano, ništa što si izgovorio nije sramotno. Koliko god bilo izmišljeno i lažno. Živimo na pustom ostrvu gdje vladaju kukavice, odlučuju moćni i bogati, pišu nepismeni, psuju najgori... Par naivnih se ne predaje, ne želi da vidi pustinju oko sebe i pokaže bol koji osjeća od raspeća. Javno se kurčimo, u tišini plačemo. Jer kad bismo mi pokazali strah, šta bi ostalo od onih kojima smo mi jedina nada. Koji ne smiju da govore ili pišu, ali koji nijesu prestali da vjeruju".

Zamislite kakva bi bila Crna Gora da su 'Vijesti' drugačije

Miodrag Perović se na promociji prisjetio i kako su nastale "Vijesti" i "Monitor" sa ciljem dadonesu ono što Crna Gora ranije nije imala.

"Naš izvornik 'Monitor' bio je projektovan da iz njega izlegnu dvije stvari koje Crna Gora u svojoj istoriji nikada nije imala - prve nezavisne institucije i prve nezavisne ličnosti. Prvi korak bio je napraviti nezavisne medije, nezavisne novinare i urednike. Mladi novinari koji su imali srodnu viziju Crne Gore, počeli su da se okupljaju oko tog lista. Kada je došao 'Monitor' Željko je bio revolucionar. Atomsku centralu koju je nosio u sebi obuzdali smo njegovim imenovanjem za direktora 'Monitora' 1994. godine", istakao je on i nastavio: "Kada je 1997. godine došlo do raskola u DPS-u dugi niz godina dvije grupe naših novinara zastupali su dvije suprotstavljene opcije: da naši mediji, po svaku opciju ostanu nezavisni, a druga koja je povremeno izgledala kao jedina moguća - da se sistem razvija u savezu sa nekim političkim centrom. U žilavoj borbi preovladalo je opredeljenje da Vijesti i Monitor jedino imaju smisao kao nezavisni mediji. Bez Željkovog opredjeljenja za ovu opciju ona nije mogla pobijediti".

Perović je prisutne podsjetio i na one događaje koji su pokušali da eleminišu kako ove nezavisne medije, tako i Ivanovića, njegov prkos i hrabrost.

"Poslije referenduma i postizanja nezavisnosti, režim je 2007. godine odlučio da uništi list. Procijenili su da će to najlakše postići ako zastraše Željka i eleminišu ga. Na desetogodišnjicu lista napali su ga podmuklo na ulici i brutalno izubijali bejzbol palicama po glavi. Pošto je tri godine ranije kriminalizovani režim ili njegova mafija ubila urednika 'Dana' Duška Jovanovića, poruka je bila jednoznačna. Na iznenađenje režima Željkova glava bila je tvrđa od bejzbol palica Đukanovićevih sljedbenika. Umjesto da ga zastraše i uplaše, samo su pojačali njegov prkos i odlučnost. Danas, 12 godina kasnije možete zamisliti kakva bi bila Crna Gora a da su 'Vijesti' drugačije", zaključio je Perović.