OTPOR
Eros protiv Tanatosa
Dok Eros spaja i izgrađuje, njegov antagonist Tanatos razdvaja i razgrađuje. Tanatos zarobljava, muči i ubija, a njegovi predstavnici šire strah, represiju, siromaštvo i moralnu bijedu
U Platonovoj Gozbi Diotima podučava Sokrata da je suštinska težnja svakog ljudskog bića “rođenje u ljepoti i tijelom i dušom”. Njena definicija ljepote se ne ograničava samo na fizičku ljepotu ili ljepotu umjetničkih formi. Ona u sferu ljepote uključuje i pravedno uređenje gradova tj. država. To znači da i politička djelatnost da bi zadovoljila osnovne ljudske potrebe mora imati estetsku dimenziju. Drugim riječima, obezbjeđivanje dobrog života svim pripadnicima i pripadnicama jedne zajednice zahtijeva njeno funkcionisanje u skladu sa zakonomjernostima ljepote.
Važna zakonomjernost ljepote je sposobnost modifikovanja i transformacije negativnih emocija i njima motivisanih aktivnosti. Mržnja, agresivnost i nasilje slabe u svojoj destruktivnoj snazi u prisustvu ljepote. Primjeri iz grčke mitologije koje navodi Markuze u svojoj knjizi Eros i Civilizacija pokazuju da ljepota konstituiše jednu vrstu moći koja može da zaustavi i onesposobi agresiju.
U jugoslovenskom književnom korpusu sličan uvid daje pripovjetka Iva Andrića “Aska i vuk”. U konkretnom političkom djelovanju u posljednih nekoliko decenija moć nad represivnim aparatom su iz estetske dimenzije crpili pokreti hipija i djece cvijeća, francuski situacionisti, nedavno i pripadnice ukrajinske feminističke organizacije “Femen” i učesnici “Occupy” pokreta širom svijeta. Gdje god se dešava „ulični“ teatar i performansi, tu se u ljepoti rađaju novi aspekti kolektivne egzistencije.
Poznata parola iz vremena vijetnamskog rata “Make love, not war” provokativno, ali koncizno formuliše ideju da je i za rješavanje postojećih geopolitičkih problema potrebno pronaći drugačiji put, put koji je nije pod patronatom Tanatosa nego Erosa.
Jer Eros je, kako je tvrdio Frojd, životna sila koja spaja elemente u veće cijeline, koja povezuje pojedince u koherentne skupine, koja vodi ka stvaranju nove kolektivne sredine oslobođene straha, represije, siromaštva i moralne bijede. Međutim, dok Eros spaja i izgrađuje, njegov antagonist Tanatos razdvaja i razgrađuje. Tanatos zarobljava, muči i ubija, a njegovi predstavnici šire strah, represiju, siromaštvo i moralnu bijedu. Kakav god da je njihov fizički izgled i subjektivna moralna svijest, u metafizičkom smislu su ružni i zli.
Zbog dvadesetogodišnjeg postojanja nepromjenjene i nekontrolisane vladajuće strukture, u Crnoj Gori nije teško prepoznati pogubno prisutstvo Tanatosa. Kršenje normi i zakona kroz sistemsku korupciju i neposredne veze sa centrima organizovanog kriminala, o čemu postoje osnovane sumnje, lajtmotiv je svakodnevnog funkcionisanja crnogorskog režima.
Ne treba isključiti mogućnost da će okoštali autoritarni režim braniti sopstveni opstanak na vlasti svim raspoloživim sredstvima, uključujući i upotrebu sile. Utoliko je veća odgovornost svih opozicionih, alternativnih i slobodnih snaga da za moguća podmukla dejstva režimskim aparatčicima ne daju povoda, u isto vrijeme ne odstupajući od svoje želju za promjenama i pokazujući volju da se sa zahtjevima za oslobađanje zarobljenih institucija istraje do kraja.
Upravo zbog toga, po mom mišljenju, treba sinhronizovano raditi na dva fronta. Prvi front je vezan za nastavak organizovanja protestnih šetnji, okupljanja, perfor(mans)a, štrajkova, bojkota, okupacija institucija i ostalih vidova nenasilne, vedre, stamene i “lijepe” građanske neposlušnosti.
Naravno, treba izaći iz skučenih okvira glavnog grada i energiju pobune protiv korumpiranog poretka osnažiti u svim crnogorskim opštinama. Time se već na samom početku jasno proglašava kraj birokratskoj centralizaciji države koja je Podgorici podredila razvoj ostalih lokalnih zajednica i vampirski godinama usisavala vrijednost njihovih privrednih, prirodnih i kulturnih resursa. Može li biti pravične i “lijepe” Crne Gore bez decentralizacije razvoja i redistribucije profita?
Od jednakog značaja kao i prvi front jeste i front čija je svrha konstituisanje demokratske političke alternative režimu. Upravo u cilju stvaranja osovine tog drugog fronta, novinar Marko Milačić i ja smo pokrenuli inicijativu za formiranje Savjeta za demokratizaciju. Ovaj Savjet je osmišljen kao radno tijelo bez formalnog identiteta čija je svrha sinergetska koordinacija aktivnosti za demokratsku smjenu vladajuće koalicije, usaglašavanje koraka ka prelaznoj vladi i uspostavljanje uslova za prve demokratske izbore.
U toku su razgovori sa čitavim nizom opozicionih aktera prepoznatih na javnoj sceni. Da ne postoji velika doza nepovjerenja, podozrenja, pseudo-demokratičnosti i sujete među njima, davno bi se stavila tačka na režimsku nepravdu i neslobodu. Ipak, imajući u vidu složenost sadašnje društveno-ekonomske situacije, postoje naznake da će ovoga puta, kao jedna vrsta pozitivnog izuzetka u istoriji ovih prostora, crnogorski Eros nadvladati crnogorski Tanatos.
( Filip Kovačević )