Baranka Milica Petrović priča o svom hobiju - izradi nakita

Kako spojiti lijepo i korisno, hobi i biznis? Milica Petrović (22) ima pravi odgovor - početi izradu unikatnog nakita!

“Počela sam da se bavim ovim poslom prije dvije godine, iz želje da imam nešto unikatno, samo za sebe. Kasnije, to je preraslo u hobi, drugarice su mi tražile ovo i ono, već po želji i tako je sve krenulo. Nisu to serije, već isključivo unikatni primjerci ogrlica, broševa, minđuša, narukvica”, priča mlada Baranka, koja nakon završene Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole sada radi u ugostiteljstvu.

Ovom zanimacijom u Baru se trenutno bavi još dvoje-troje ljudi.

Milica kaže da ih sve zna i da se normalno druže i razmjenjuju iskustva i ideje, bez iole ljubomore “totalno su nam drugačiji stilovi, materijali dozvoljavaju da se svi iskažemo na svoj način”.

“Prvi nakit koji sam uradila bile su minđuše, dan-danas ih imam i ne bih ih prodala ni za šta na svijetu. Koristim razne materijale, drvene, staklene i plastične kuglice, a najviše volim da radim sa finom - to je polimerna glina, zato što mi dozvoljava da se u potpunosti izrazim i pretočim ideje u djelo. Kako radim sve rukama, oblikujem i kuglice i kockice, fin mi zato odgovara za izradu”, kaže Milica, dodajući da pečenje gline izvodi u specijalnoj mikrotalasnoj peći.

Zanimljivo, šareno, jedinstveno

Svoj nakit, za koji joj drugovi kažu da je “zanimljiv, šaren i jedinstven”, ne pravi baš svaki dan: ipak, ovo joj je još uvijek prvenstveno hobi.

Nekad hobiju posveti nekoliko sati dnevno, a nekad pauzira i pet - šest dana, “sve zavisi od inspiracije”.

Kaže kako nakit koji pravi kupuju isključivo djevojke, “momci se nisu pretrgli”

“Naročitu inspiraciju mi daju proljeće i ljeto, tada se rasplamsaju boje i onda baš puno radim, nadahnuće dolazi sa svih strana. Što se vremena izrade tiče, definitivno mi najviše treba da uradim ogrlice. Moji ukućani su inače od samog početka bili zadovoljni što radim nešto svoje, podstiču me, nadaju se da ću jednom napraviti posao od toga i svoj brend. Društvu u početku nisam pričala šta radim, vremenom su ljudi saznali, ženski dio je bio oduševljen”, nastavlja naša sagovornica.

Njene ambicije na ovom polju sežu ka profesionalnom pristupu: nada se da će joj hobi prerasti u posao od kojeg će imati zaradu i moći da živi.

Ne zadovoljava se samo posjedovanjem talenta i vrijednih ruku, već ostvarene rezultate želi i stručno da nadgradi.

Zato pohađa radionice u barskom Biznis Stat-Ap centru, gdje je prošla obuku u dekupažu - umjetnosti dekorisanja ukrašenim papirom i ta stečena iskustva već primjenjuje u praksi.

"Što se finansijske isplativosti tiče, nakit prodajem preko svoje fejsbuk stranice, a i neke moje drugarice ga nose po svojim firmama, što je takođe dobra reklama. Najjeftiniji komad košta jedan euro, najskuplji 15 eura. Naravno, ima nakita koji nije na prodaju, a i komada za koje ne mogu da postignem cijenu koju želim”, zaključuje Milica.

Materijal iz inostranstva

Ovom zanimacijom u Baru se trenutno bavi još dvoje-troje ljudi

U izradu nakita, kaže Milica, treba puno da se ulaže.

“Materijal dobavljam sa svih strana. Polimerne gline rijetko ima u Crnoj Gori, skupa je i skoro po pravilu je nabavljam iz inostranstva. Nešto od materijala naručim i preko interneta iz Amerike. Do sada nisam izlagala svoj nakit na sajmovima. Nemam nikakav lokal, dovoljna mi je za marketing sada fejsbuk stranica”, veli Milica.

Kaže kako nakit koji pravi kupuju isključivo djevojke, “momci se nisu pretrgli”.

“Do sada su samo njih dvojica kupili ogrlice za svoje djevojke”, kaže u šali Milica.

( Radomir Petrić )