Tretman tijela u savremenoj civilizaciji: Trijumf spektakla

Crnogorska umjetnica Milena Jovićević, koja radi na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, svojim doktorskim radom na temu Fenomen konzumerizma i pojam tijela u likovnoj umjetnosti XX i XXI vijeka, privukla je provokativnim konceptom veliku pažnju beogradske likovne publike i kritike.

Milena se u galeriji Arte predstavila izložbom pod nazivom “Free Sugar”, kojom kroz više medija “istražuje tijelo u potrošačkom društvu, tijelo kao objekat, tijelo kao sociološku konstrukciju”.

"Moje umjetničke preokupacije su uvijek vezane za ono što me muči ili intrigira u svakodnevnom životu, naročito za ono što je aktuelno i oko čega se diže velika prašina... U ovom radu preokupacija je Tijelo u kontekstu vladajućeg konzumerizma.

"Nikada predstava tijela nije toliko multiplikovana i šablonizovana kao danas, na filmu, televiziji, reklami, pornografiji... "

To je priča o trijumfu materijalnih vrijednosti nad duhom, artificijelnog nad suštinom, zloupotrebi tijela, ljepote, erotike, seksualnosti zarad ispraznog zadovoljstva... Priča o savremenoj civilizaciji kroz tijelo, priča o tijelu kroz savremenu civilizaciju...

Savremeni teoretičari i filozofi tvrde da se nikada nije pravila tolika panika oko tijela niti je vladalo tako opsesivno bavljenje tijelom kao tokom XX i početkom XXI vijeka. Umjetnost, takođe, nikada nije toliko prikazivala tijelo kao u drugoj polovini XX vijeka i na pragu novog milenijuma.

Nikada predstava tijela nije toliko multiplikovana i šablonizovana kao danas, na filmu, televiziji, reklami, pornografiji...

Sva ta priča o tijelu unutar opšte ludnice od najvulgarnijeg i najjeftinijeg vida egzibicionizma i voajerizma naravno stavlja u prvi plan žensko tijelo kao objekat ljepote, logično slijedi problematizovanje muško-ženskih odnosa, stereotipa... Industrijalizacije svega, pa i duha, uz trijumf spektakla i striptiza..."

U vašem centralnom radu, u stonom fudbalu sukobili ste dvije ženske ekipe - jednu silikonski oblikovanu sa onom tradicionalnom. Čini se da ni jedna ni druga strana ne pobjeđuje. Zašto ?

"Instalacija pod nazivom Muške igre je stoni fudbal od stakla sa transparentnim figurama žena-igračica. Jedan tim čine figure silikonskih barbika, protivnički figure tradicionalnih žena sa maramama na glavi, u dugačkim suknjama.

"Ovo je igra na „muškom terenu“, po „muškim pravilima“... ne dozvoljavam da počne ta igra, nema pobjednika... "

Rad problematizuje stereotip o upotrebnoj vrijednosti ženskog Tijela. Jedan stereotip (silikonka) je personifikacija „seksualnog užitka“, drugi (tradicionalna žena) je simbol „vjernosti, majčinstva, doma“. Takođe je to rat tradicije sa savremenim, u kome je žena gotovo uvijek objekat.

Birajući dva ekstremno različita prikaza ženskog, od kojih prvi „opošljava“ ili „zadovoljava“ prostor muškarca - krevet, a drugi prostor - topli dom, nastojim da stvorim apsurdnu situaciju sukobljavanja u kojoj ova dva tima žena igraju jedan protiv drugog u borbi za naklonost muškarca, koji je odsutan.

Sto nije namijenjen stvarnoj igri. Figure su fiksirane. Ovo je igra na „muškom terenu“, po „muškim pravilima“... ne dozvoljavam da počne ta igra, nema pobjednika... Sačekaćemo da ove žene zaigraju na “svom terenu“."

Milena Jovićević: Muške igre

Kakav je teren neophodan za trijumf?

"Teren koji nije na „staklenim nogama“."

Na tacni su kao lakootapajući slatkiši ponuđeni nabildovani muškarci koji demonstriraju moć i seksualnost? Ukazujete na...

"Na tacni su prave lizalice od šećera u formi nabildovanih muških tijela. Utopija konzumerizma glorifikuje proizvodnu i upotrebnu vrijednost tijela. Igrajući se natpisom Sugar Free (Bez šećera) koje potrošačko društvo kači na prehrambene proizvode s ciljem zdravije ishrane pravim inverziju i nudim lizalice od šećera besplatno, ili For Free.

Ovog puta dobijamo besplatne lizalice ili besplatni šećer u formi mišićavih muških Tijela kao odgovor na konstantnu zloupotrebu ženskog Tijela u korist naslade i zadovoljstva. Muški nabildovani torzo uhvaćen u grču borbe ili divljenja nad sopstvenim tijelom pretvoren je u lizalicu…

"Prava gozba za isprani potrošački mozak - suveniri penisi - magneti za frižider"

Svakodnevno gledamo ženska Tijela kroz lutkice, duplerice, slagalice… Zanimljivije je da vidimo kako izgleda muškost pretopljena u šećer… Kad sam pravila te lizalice neprestano mi je bila pred očima slika gomile turista koji se stiskaju oko nekog specifičnog suvenira u butiku ispod predivnog muzeja Acropolis u Atini...

Prava gozba za isprani potrošački mozak - suveniri penisi - magneti za frižider."

Vaš video rad, koji je dio pomenute postavke, daje potpuno drugačiju dimenziju i tumačenje biblijskoj legendi o postanku čovjeka. Kakav plan ste smislili za Adama?

"Pakleni... Animirani film nosi naziv ADAM I... Jasno je iz naziva da je to priča samo o Adamu i da Eva nije bitna. Video pretvara biblijsku legendu o postanku svijeta u grotesknu priču o samodovoljnom nabildovanom Adamu koji ne čeka da Gospod stvori Evu od njegovog rebra, već je sam stvara sadeći rebro u zemlju i brižno ga zalivajući.

Nakon toga, naravno, nastavlja da stvara ostatak svijeta od preostalih rebara. Čovječica Eva se zavodljivo ljulja na rajskom granju bez smokvinog lista služeći isključivo dekoraciji Adamovog raja. Međutim Adamu više nije dovoljna ni Eva ni ostatak svijeta i ubrzo kreće u obračun sa onim što je stvorio.

Priča o Postanku pretvara se u priču o Nestanku u kojoj Adam uništava sve što je stvorio i na samom kraju izvršava samoubistvo vješanjem shvatajući besmislenost svojih akcija.

Milena Jovićević: Adam

Samo list s njegovog Tijela preživljava i slobodno treperi na kraju filma. To nije smokvin list nego djetelina s četiri lista od koje će možda nastati neki drugi bolji svijet... Čitava priča o prvom čovjeku je obesmišljena na samom početku kad Adama rađa žena- Adam izlazi iz utrobe Kurbeove slike Porijeklo svijeta. Nezgodno je za prepričavanje."

Ovih dana branite disertaciju. Možete li nam približiti temu koja se vezuje za tijelo i pojam ljepote nekad i sad?

"Kako to čudno zvuči disertaciju, doktorat iz umjetnosti... Ako to odbranim upisujem postdoktorat...

Savremena civilizacija je otišla predaleko, pa je mit o ljepoti banalizovala, tijela stavila na prodaju i rasprodaju kao ostala dobra materijalnog svijeta. U centru dražesne psihologije hedonizma i igre užitaka, boja, ukusa, sadržaja, naravno, je žensko tijelo kao objekat želje, a ne subjekat želje, objekat zabave i potrošnje, danas jedan styling, sjutra restyling i tako ukrug. Tijelo je svuda. Uglavnom žensko.

"Gospod nije ni slutio da će ta haljina od kože Evi ubrzo dotrajati i biti preširoka"

Rastopilo se preko ekrana, prozora, bilborda, autobusa, zgrada, aerodroma. Raščlanjeno, zumirano, uljepšano, sjajno, obojeno, unezvijereno. Ono prodaje namještaj, gume za automobile, antidepresive, garderobu, jahte, avionske karte, proizvode mesne industrije, alate, nakite, novine, filmove…

Da bi to tijelo bilo reprezentativno, zategnuto, upeglano i doraslo fantazmi o vječitoj mladosti, postoje savremeni umjetnici - plastični hirurzi... “I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih“.

Gospod nije ni slutio da će ta haljina od kože Evi ubrzo dotrajati i biti preširoka, ali je znao da će sve biti riješeno kad je Adam uz nju. Eva zatraži pomoć od gospodara Adama i on smisli kako da joj haljinu prekroji, ušije, zategne, obogati različitim novim materijalima.

"Sve je instant u dehumanizovanoj instant civilizaciji"

On, kao direktni božji izaslanik (bio hirurg, stilist ili fotograf) odmah shvati što Evi nedostaje. A uvijek nedostaje... Ukratko... to je priča o civilizaciji u kojoj je sve zamjenjivo, obnovljivo, kratkotrajno. Sve je instant u dehumanizovanoj instant civilizaciji.

Sjetimo se ne tako davnog događaja, a ujedno medijskog spektakla: “Zamrznuto, okrvavljeno tijelo Moamera el Gadafija javno je izloženo u frižideru šoping-centra u Misrati, a na Zapadu sve je glasnije pitanje nisu li mediji otišli predaleko u prikazivanju smrti svrgnutog libijskog vođe”, piše agencija AP.

Na fotografijama se vidi tijelo Gadafija pokriveno ćebetom, i red pred ulazom onih koji žele da uđu i vide ubijenog libijskog vođu. Zar ovo nije najbolja ilustracija tijela i čovjeka u savremenom društvu? Ne postoji bolja ilustracija našeg vremena..."

Ali, mediji i dalje ne mogu da objavljuju umjetnička djela na kojima junaci konzumiraju cigarete. Vaš raniji ciklus upravo je vezan za vizuelno zabranjeni ritual. Kako reagujete?

"Kao što vidite te slike sa cigaretama ne možete da objavljujete i nisu više aktuelne... Prilagodila sam se novim trendovima i počela da pravim silikonke koje bi trebalo da budu, ali sigurno neće biti cenzurisane... pa ih možete objavljivati do mile volje."

Svi crteži od kojih je nastao video rad crtani su u iPhoneu, prstom, preko touch screen ekrana?

"Animacija je napravljena od crteža koje sam realizovala u programu Doodle Buddy u iPhoneu. Čitava priča o Postanku svijeta je smještena na teren koji podsjeća na bizarnu video igricu referišući na nove tehnologije i nove forme. Čak su i neki detalji iz video igrica iPhone dio crteža.

Glavni junak Adam se bjesomučno vrti po prostoru ekrana uz iritirajuće zvukove digitalnih medija koji imitiraju zvukove iz prirode. Pravi spoj za online generacije Biblija+iPhone+video igrica..."

"MIT o ljepoti" je nova utopija

"Segment doktorskog rada koji tretira žensko tijelo istražuje pojam ljepote, nekad i sad. Oslanja se na kratak pregled ideala ljepote kroz civilizacije i zaustavlja se na našoj civilizaciji koja je lansirala novi model seksualnosti i ženstvenosti preko razvratnih predimenzioniranih plasičnih tijela koja se cere s TV-a ili bilborda sivih uniformisanih gradova...

Stub te priče je „mit o ljepoti“ i koncept „forewer young“ koji se javlja kao nova utopija našeg doba i preko kojeg se uspostavlja savršena manipulacija i kontrola „drugog pola“.

( Jelena Pavićević - Tatar )