Ponte i mula u Boki posvađaju mještane i turiste
Izgrađene još u 19. vijeku uz pontu su pristajale barke sa ulovom ribe, a bačve za vino s jeseni su se prale u moru
Nekada su bili najčešća i najjača veza sa svijetom, a danas su ponte i privezišta često u lošem stanju, ponekad i izvor nesuglasica i sporenja između mještana, ali i njih i turista.
U Boki je oko 2.000 ponti, mandraća i privezišta koji su nastali u vremenu kada su privatne kuće počele da se grade van utvrđenih primorskih gradova, prvenstveno Kotora. Gradili su ih vlasnici kuća koje su bile daleko od gradskih luka.
Nijedan od tih objekata nije zaštićen kao spomenik kulture, ali čine dio ambijentalne cjeline koja je upisana u UNESCO svjetsku kulturnu baštinu (Kotorsko–risanski zaliv).
Nijedan od tih objekata nije zaštićen kao spomenik kulture, ali čine dio ambijentalne cjeline koja je upisana u UNESCO svjetsku kulturnu baštinu.Porodica Mandić iz Jošice u Bijeloj pontu je izgradila početkom 19. vijeka, u periodu kada su udareni temelji njihove porodične kuće. Oni su skoro sav građevinski materijal dovezli barkama preko mora. I kasnije se jedan dio života odvijao na ponti. Uz pontu su pristajale barke sa ulovom ribe, a bačve za vino s jeseni su se prale u moru.
Porodica je sve do unazad nekoliko godina plaćala porez na taj dio obale, brinula o njemu, održavala ga i popravljala. Danas, najčešće ljeti, imaju problem jer se na ponti „ispod prozora kuće“ noću često okupljaju besprizorni ljudi koji, osim što remete javni red i mir, ostavljaju smeće iza sebe i nerijetko oštećuju pontu.
Izvor na obalu
Sa ekspanzijom turističke izgradnje i posjete, naročito posljednje tri decenije, u Boki je, uglavnom bez plana, nastalo više stotina ponti, koje se mahom koriste kao kupališta.
“Ponte i mandraći tradicionalno su služili vezivanju barki i čamaca i nijesu predstavljali poseban planersko – urbanistički problem do skorašnjeg vremena. Od svih urbanističkih planova samo je u GUP-u Kotora iz osamdesetihtih godina stajalo opredjeljenje da treba obnoviti ove objekte”, kaže Dragoljub Marković, profesionalni planer i savjetnik direktora JP “Morsko dobro”.
Ponte i mandraći tradicionalno su služili vezivanju barki i čamaca i nijesu predstavljali poseban planersko – urbanistički problem.“Danas problem čini ambicija korisnika da raspolažu pontama i mandraćima, koja je u sukobu sa potrebom korisnika iz zaleđa da ’izađu na obalu’, ističe Marković.
On kaže da dio problema generiše prekomjerna izgradnja objekata u zaleđu, zbog čega je sve veći broj “zainteresovanih” za korišćenje obale.
“U aktuelnoj (konfliktnoj) situaciji JP ’Morsko dobro’, kao firma koja u ime države gazduje obalom, nastoji obezbijediti sprovođenje zakona kojim je utvrđeno da obala, pa i ponte i mandraći, koji su njen sastavni dio, ostane javno dobro u opštoj upotrebi. U tom smislu, uvijek sugerišemo da planovi koje donose nadležni organi budu dimenzionisani prema kapacitetima obale, a obala da se uredi po potrebama tako predviđenih kapaciteta u zaleđu”, ističe Marković.
Pretvorili u male marine
Desetak starih ponti, privezišta i mandraća u Baošiću daju poseban šarm tom nekada ribarskom mjestu na hercegnovskoj rivijeri.
Među najvećim je mulo građeno dvadesetih godina prošlog vijeka koje je izgrađeno u kombinaciji bijelog-bračkog i crvenog-đuričkog kamena. Za potrebe Ribarske zadruge mulo je 1958. godine rekonstruisano. Sada su mula, koja su nekada korišćena za linijski saobraćaj i vezivanje barki, u lošem stanju.
Mula i mandraći bi trebalo da budu rekonstruisani i bez velikog ulaganja.“Trebalo bi da se zna ko gazduje mulima i da se uspostave pravila pristajanja, vezivanja i sidrenja”, kaže Stevo Cvjetković, predsjednik Mjesne zajednice Baošići. On ističe da je sve veći pritisak na mula, zbog čega se nameće potreba studizonog planiranja i uređenja obale.
“Mula i mandraći bi trebalo da budu rekonstruisani i bez velikog ulaganja. Oni bi mogli biti adaptirani u male marine za prijem maksimalno deset plovila, što bi doprinijelo i razvoju nautičkog turizma”, uvjeren je Cvjetković.
Galerija
( Slavica Kosić )