Privatizacija Telekoma: Kako su manjinske akcije postale dio tenderske procedure

Najvažniji dokument finansijskog savjetnika je “Izvještaj o zahtjevima za otkup tenderske dokumentacije od 05/11/2004“, na osnovu kojeg se, dva mjeseca kasnije, priprema “Izvještaj Tenderske komisije Savjetu za privatizaciju i rezultatima tendera za prodaju 51,1204 odsto akcijskog kapitala kompanije Telekom Crne Gore a.d. Podgorica (br. 02-9 od 05/01/2005)“.

Na početku čitanja dokumenta konsultanta “bode oči“ konstatacija usaglašena sa našom Tenderskom komisijom da su “željeli da ograniče učešće na tenderu na one investitore koji su dovoljno veliki da mogu da investiraju u Telekom do neophodnog stepena i koji mogu da omoguće strateško uklapanje Telekoma u postojeće aktivnosti investitora u oblasti telekomunikacija“.

Primjedbe ponuđača

Od šest ponuda, samo je jedna odbijena (Česi), a četiri investitora su dostavili obavezujuće ponude, odnosno nastavili dalje. Kolika je žurba bila, da se sve otvaralo i analiziralo oko novogodišnjih praznika.

Priča o galimatijasu neusaglašenih datuma se nastavlja, potpuno je očigledna i ne vrijedi je više ponavljati.

U ovom Izvještaju, kao slučajno se čita da je pravni savjetnik okoNacrta ugovora o prodaji akcija, firma Linklaters, koja do tada ni u jednom dokumentu nije bila navedena ili izabrana (str. 3). Matav i Mobilkom Austrija, kao ponuđači, osporavaju predložene odredbe nacrta Ugovora (dokument iz tendera), pa “...Tenderska komisija je tražila razrješenje od pravnih savjetnika u vezi s mogućnošću odbijanja ponuda u svim fazama pregovora...“.

Priča o galimatijasu neusaglašenih datuma se nastavlja, potpuno je očigledna i ne vrijedi je više ponavljati.

Ali, sada se opet to razrješenje traži od advokatske kuće iz regiona, angažovane od strane privatizacionog savjetnika RAIG-a, odnosno, ne od one firme od maloprije, tako da je pravni konsalting ovog privatizacionog procesa definitivno neuobičajeno nejasna kategorija, sudeći nakon čitanja objavljenih zvaničnih papira.

Vratimo se za trenutak korak nazad - u odjelu Izvještaja o ocjenama ponuda potencijalnih investitora, čita se o primjedbama Matava na odredbe nacrta Ugovora iz obavezujućeg tendera, koje su ocijenjene na sljedeći način: “... materijalne izmjene takve prirode su koje, osim prodavca, i predmeta kupoprodaje, predstavljaju potpuno novi ugovorni odnos, u kome je pozicija prodavca (država, prim. au.), zbog njihove povećane odgovornosti i ovlašćenja kupca na obeštećenje sa druge strane, izrazito nepovoljna“ (ovo boldiranje je preuzeto iz originalnog dokumenta).

Što bi trebalo da znači, ako se slijede propozicije tendera, da su se bili stekli uslovi za poništenje tendera. I, naša Vlada jeste, ali ne zvanično eksplicitno, odbila Matav sa ovim zahtjevom, u tom trenutku, što i Amerikanci potvrđuju (SEC paragraf 43, sa oslanjanjem na paragraf 44/ 45).

Ipak, na kraju ovog istog Izvještaja, Tenderska komisija prezentuje tabelu, kao da u prethodnih dvanaest stranica ništa nije osporavano, u kojoj je Matav Rt. rangiran kao prvi i predlaže Savjetu za privatizaciju da zaduži Tendersku komisiju da pozove na pregovore o zaključenju Ugovora o prodaji akcija prvoranginarog ponuđača, kompaniju Matav Rt (potvrđeno Odlukom Savjeta za privatizaciju 01-31 od 17/01/2005; u pitanju je jedini dokument potpisan od gurua lično).

Dvostruki standardi

Matav Rt. u dijelu teksta Izvještaja Tenderske komisije kaže da je spreman na sve vrste kompromisa u vezi s pregovorom oko nacrta ugovora koji je sastavni dio tenderske dokumentacije, ali “ako je prvorangirani“ (Amerikanci iz tužbe, pozivajući se na elektronsku korenspodenciju, tvrde da se uslov odnosio na garantovanu kupovinu 2/3 akcija, SEC paragraf 41).

Kao usputno se u Izvještaju na str. 7 čita da je “Matav Rt u svojoj ponudi naveo i dodatnu ponudu, kojom ima namjeru da ponudi manjinskim akcionarima za otkup njihovih akcija u ukupnom iznosu od 51 milion eura (ili 2,2 eura po akciji)“. Sličan predlog na strani 4 daje Mobilkom Austrija, kada nudi za otkup 2,8 eura po akciji, ali “...koja se ne može prihvatiti i nije relevantna za ocjenu ponuda“, na osnovu mišljenja međunarodnog savjetnika.

Zašto je važno zadržati se na ovim detaljima? Raspoloživi, objavljeni dokumentacioni, vremenski složeni i upareni, tragovi procesa privatizacije do ovog dokumenta ne mogu se vezati nijednom rečenicom za “otkup dodatnih akcija“; ovo je prvi put da se pominje otkup dodatnih akcija kao oficijelni birokratski trag.

Tokom dva mjeseca, od 05. januara 2005. do dana potpisivanja Ugovora 15. marta 2005, nema objavljenih korenspodentskih e-mailova, koji su jedna od osnova za tužbu od preko okeana.

Rekapitulirano, detalj o otkupu manjinskog paketa, koji se ni formalno ni suštinski ne pominje u Odluci o planu privatizacije za 2004. godinu ili Strategiji privatizacije Telekoma, kao ni u nizu odluka resornih tijela javne administracije, je prostor koji obezbjeđuje daljnja tužilačka istraživanja. Tokom dva mjeseca, od 05. januara 2005. do dana potpisivanja Ugovora 15. marta 2005, nema objavljenih korenspodentskih e-mailova, koji su jedna od osnova za tužbu od preko okeana. (Napomena: da bi se pravilno sagledala ova dva važna izvještaja procesa privatizacije potrebno je obratiti pažnju na dodatak analize, koji slijedi u sjutrašnjem nastavku).

A, zvanično, ponuda Matava se inkorporira u Izvještaj Agencije za prestrukturiranje i strana ulaganja koji se dostavlja Vladi (07. mart 2005, koji nije zaveden). Šta se ističe – definišu se osnovni elementi iz Ugovora o kupovini i prodaji akcija Telekoma Crne Gore, i to: “Kupac je, takođe, ponudio manjinskim akcionarima otkup svih akcija po cijeni od 2,2 eura po akciji. Odlukom Vlade da od prihoda od prodaje akcija obezbijedi 0,3 eura po akciji, pružena je mogućnost svim manjinskim akcionarima da prodaju svoje akcije po cijeni od 2,5 eura...“ . Ovo nije trebalo da budu osnovni elementi ugovora o kupoprodaji državnog paketa, jer manjinski paketi nijesu predmet tendera.

Ugašeno tržište kapitala

Proces ide dalje kroz zvanični trag: donosi se Odluka o isplati kontribucije svim manjinskim akcionarima Telekoma Crne Gore a.d. Podgorica koji prodaju svoje akcije, koja je donijeta dalekog 31/03/2005 u Sl. list RCG 20/05 (br. 02-2281), dvije sedmice nakon potpisivanja Ugovora o prodaji akcija države i ZZZ-a, Matavu. Vlada je na sjednici od 11. marta 2005. obezbijedila opravdanje za donošenje ove Odluke, kroz dopis Agenciji CG za prestrukturiranje i strana ulaganja (br. 02-1644 od 17. marta 2005) da je “svim manjinskim akcionarima pružena mogućnost da prodaju svoje akcije“.

Međutim, ako je tom Odlukom Vlada postigla cijenu od 4,717 eura čime se sa pozicija sistemske razvojnosti mogu obrazložiti aktivnosti ponude o kontribuciji od 0,30 eura na osnovicu od 2,20 eura.

Ovo je presudni trenutak kada je tržište kapitala samo sebe, sa sve Komisijom za hartije od vrijednosti, traljavo ugasilo, a ne kako je tvrdila neoliberalna klika oko gurua - 2007. kada se nije dozvolila privatizacija Termoelektrane baćuškama.

Od šest ponuda, samo je jedna odbijena (Česi), a četiri investitora su dostavili obavezujuće ponude, odnosno nastavili dalje. Kolika je žurba bila, da se sve otvaralo i analiziralo oko novogodišnjih praznika

Galerija

( Mila Kasalica )