Privatizacija Telekoma: Preporuke savjetnika su blanko prihvatane

Ukupni posao definisan u Strategiji privatizacije, kao i kroz Informacioni memorandum, sadržavao je dvije temeljne odrednice: cijenu i uslove. Ostalo, socijalni program, investicije i slično su farsa za javno spinovanje. Tender ostavlja samo jednu mogućnost za eventualne promjene: rokovi oko tretmana ponuda (član 12).

Dokumenti otkrivaju da prodaja većinskog paketa integrisanog operatera (ugovorno - osnovna sredstva od bitnog značaja/core assets) donosi premiju, što je bila ustaljena definicija svih mnogobrojnih prodaja telekomunikacionih kompanija širom Evrope od 1992. godine.

U nastavku Informacionog memoranduma učimo da je privatizacija preporučena kako bi lokalni pozivi poskupjeli, pošto su bili sredstvo kupovine socijalnog mira

Ne možete se oteti utisku da je ishitrenost u odlučivanju i odsustvo u planiranju, a blanko prihvatanju dirigovanih preporuka savjetnika, tipa: kao to je bio najpovoljniji momenat; poslije niko više ne bi došao da kupi CGT (Telekom), vodila prometnosti realizacije ukupnog procesa koji je trajao od juna 2004. godine do marta 2005. godine.

U nastavku Informacionog memoranduma učimo da je privatizacija preporučena kako bi lokalni pozivi poskupjeli, pošto su bili sredstvo kupovine socijalnog mira – kao sve je bilo univerzalni servis (uvezano sa Strategijom). To se u stručnom smislu zove rebalansiranje tarifa. Tehnološki je sa ove distance ciničan zaključak da bez rebalansiranja tarifa, “a nakon liberalizacije, CGT će nuditi internacionalne usluge bez investiranja“. Takođe, privatizacioni savjetnik RAIG tvrdi da je univerzalni servis tekovina komunizma. Pa, zbog čega ga sada regulatorna agencija uvodi, kao zahtjev EU regulative, ako ga već imamo naslijeđenog od pamtivijeka. Preko CGT-a se prebijala socijalna situacija taman kao i preko EPCG-a, ali se to izgleda ovim fundamentalnim dokumentima htjelo iskoristiti kao negativan elemenat protiv države kao vlasnika.

Ključni dokument privatizacije Odluka o prodaji akcija Vlade

U objavljenoj dokumentaciji nemamo ni pomenutih zaključaka ni datog komentara, kao da nisu opredjeljujući za procjenu zaštite javnog interesa

Prije prelaska na analiziranje drugih opredjeljujućih dokumenata, treba napomenuti da Memo sadrži detaljni pregled tehničko-tehnoloških, finansijskih i administrativnih kapaciteta četiri kompanije (Telekom, Monet, Internet i Montcard), koji je urađen uz podršku i stručni input ukupnog menadžmenta kompanija. Toliko o tome da niko iz kompanije(a) nije znao ništa ili bio uključen u proces privatizacije.

Ključni dokument ukupnog procesa privatizacije je Odluka o prodaji akcija Vlade Republike CG u društvu Telekom CG AD Podgorica, na koju se vezuje Odluka o objavljivanju javnog poziva i tekst tendera, donijetoj na sjednici Vlade od 15/10/2004, br. 02-6940, uz napomenu da je predmetna odluka objavljena u Sl. listu RCG 64/04 od 16/10/2004. Ova odluka je interesantna sa pozicija sagledavanja zaštite javnog interesa, jer se ističe da se javna rasprava o Strategiji privatizacije obavila i da “...javnom raspravom nije argumentovano osporen nijedan elemenat Strategije ... (član 3), uz dalje naglašavanje da su: “...razmotreni zaključci Predsjedništva SDP-a i dat komentar“ (član 4). U objavljenoj dokumentaciji nemamo ni pomenutih zaključaka ni datog komentara, kao da nisu opredjeljujući za procjenu zaštite javnog interesa i kao da je dovoljno samo površno preletjeti preko nečega što bi moglo doprinijeti “transparentnosti i javnosti“ procesa privatizacije.

U prilog neprecizne neznavenosti predstavnika upravljača iznutra kompanije, važno je uputiti na zaključke iz navedene Odluke, kojima se Telekom zadužuje da prečisti vlasnički portfelj, i (ovo je posebno važno) da “izradi biznis plan za tri godine sa investicionim planom...“ Nameće se logično pitanje, a imajući u vidu da će novi vlasnik “rolling forward“ planove razvoja redovno dostavljati Vladi CG u pet godina od privatizacije (član Ugovora 6.3.1), da li je to lokalni menadžment sastavio biznis planove strateškim investitorima, a oni ih samo “vrtjeli“ u narednim ispunjavanjima obaveza prema formalnim kontrolorima privatizacionog procesa. Čini se da know how nije stigao od vana, nego smo pored “raspoložive infrastrukture i tehnologije“, pripremili za strateške investitore udarna starteška dokumenta, specificirajući najjače definicije poslovanja kompanije i prednosti lokalnog tržišta.

Radilo se u stilu haotične žurbe

Čitanje ove odluke nosi stručnu gorkost suočenja da se radilo u stilu haotične žurbe i odsustva postupnosti pri donošenju strateških papira. Galimatijas datuma, dokumenata i svakojakih institucija koje kao da se utrkuju, te polovine oktobra 2004. godine, ko će prvi pripremiti i objaviti odluku o prodaji i pročitati u novinama da je tender raspisan.

Treba istaći u ovom dijelu da tenderom i nacrtom ugovora, kao sastavnim dijelom tendera, o dodatnim akcijama manjinskih vlasnika nema pomena

U toku jednog dana Vlada se odlučila, Tenderska komisija uspjela prethodnog dana da se sastane (prosto je bojažljivo gledati kako je ovaj 14/10 skoro rukom ispisan, a ne ukucan na Odluci o objavljivanju tendera br. 02-557) i raspiše javni oglas, a Agencija za prestrukturiranje je dopis u vezi sa svim što je Vlada odlučila i što se već uveliko sprovodi dobila 25/10/2004.

Prosto se ne može zaobići utisak da bi slična efikasnost bila preporučljiva i kada se građani obrate za informacije našim udarnim javnim institucijama. Savjet za privatizaciju Odluku o prodaji donosi 01-511 od 29/09/2004 (veza Odluka ZZZ-a o prodaji akcija od 18/10/2004, br. 01-6596), jer kao operativno tijelo, njima se naknadne odluke i zaključci Vlade podrazumijevaju, uz detalj da ova odluka nije sastavni dio objavljene dokumentacije. Pa, naravno, nemaju oni vremena za čekanje. Pečat Savjeta priča priču tipa: “3,2,1 kreni...“, sa sve plagijatima strelica ukradenim iz reformskih rješenja pokojnog Anta Markovića.

Treba istaći u ovom dijelu da tenderom i nacrtom ugovora, kao sastavnim dijelom tendera, o dodatnim akcijama manjinskih vlasnika nema pomena.

U Instrukcijama za evaluaciju, koje su sastavni dio tendera za ocjenu ponuda od strane savjetnika, vrijedi pomenuti jednu činjenicu: dostavljenim ponudama su se bodovali biznis plan (25) i finansijska ponuda (75) (veza paragraf 19.1). Unutar propozicija za pripremu biznis plana, koji je trebalo da se napiše u 50 stranica i da sadrži sažetu strategiju nastupa na lokalnom tržištu, svega sa dva elementa se pominju pojedinačni i (citat) “možda“ (english: might) opšti kolektivni ugovor. U ranoj fazi ukupnog procesa jasno se identifikuje ambivalentnost socijalnog programa kompanije, kao uslova za rangiranje kvalitetnijeg investitora, kako kroz pripremne tako i zaključne dokumente privatizacije, tako da više ne iznenađuje uloga sindikata kompanije, koja je kontinuirano limitirana i primjetno neefikasna i može samo obezbijediti otpremnine, ali ne i zaposlenje.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

( Mila Kasalica )