Neću da me brane

Neću da me od nesoja i poltrona brani predsjednik države Filip Vujanović. Ne znam je li bivši ili još uvijek odlazi, ali ne želim. Njegovi govori odavno su bezidejni, bezbojni i za laku noć. Postoji Ustav koji mi jemči i štiti prava i slobode i koji kaže da je svako obavezan da poštuje prava i slobode drugih. Znam da moja zemlja nije kolijevka demokratije, iako postoji više od hiljadu godina. I znam da smo toj kolijevci nekoliko puta bili baš blizu. Ali, zato može drugima biti primjer demokratije bez granica. Filip, kao pravnik, zna šta to znači...

Neću da me od tajkuna i oligarha brani ni budući predsjednik Crne Gore Milo Đukanović jer ih je on iz mašte preveo u moju zbilju. Negdje ranije, u nekoj anketi, pročitao sam da Đukanović od crnogorskih vladara najviše cijeni Crnojeviće. Nije govorio o Vojislavljevićima, Balšićima ili Petrovićima i njihovim besudnim vremenima. Niti o Đilasu i njegovoj besudnoj zemlji, u kojoj i danas živimo, evo već 30 godina. Ali danas nema Todora i Nedjeljka. Moderni likovi su Cane, Vele, Šinavatra i svi drugi koji rade sve da sve ovo bude samo njihovo. O solani neki drugi put...

Neću da me od organizovanog kriminala brani premijer Duško Marković. Ne zato što ne vjerujem da bi iskusni bezbjednjak iz Mojkovca to bio u stanju, nego zbog toga što nam poslanici Evropske unije kažu da baš slabašno ili nikako suzbijamo tu pojavu. Premijer je, za razliku od drugih, britak u govorima u kojima se obračunava sa organizovanim kriminalom. Ali samo u besjedama. Ovako sa strane, čovjek bi rekao da ga neko ili nešto koči. O aferi „Galeb“, drugi put...

Neću da me od lopova i pljačkaša države brani šef parlamenta Ivan Brajović. On bi to možda i znao ali neću. Zakoni su isti za sve, ali Niče veli da oni „jaki“, kojih kod nas ne fali, nijesu baš radosni zbog toga niti imaju bilo kakve koristi od toga. Zakonodavstvo je, kaže Niče, smetnja njihovom prosperitetu. Za jake ne igra neku ulogu to da li se društvo upravlja prema zakonima ili ne jer oni imaju dovoljno snage i duha da održavaju sami sebe i svoju auru. Kao šef zakonodavne vlasti, Brajović ih može pobrojati sve, ali neće ili ne smije...

Neću da me od sveopšteg haosa u državi brani predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. Ne zato što ne zna nego zato što joj skijanje ide bolje. Jedan od njenih prethodnika na ranijoj funkciji, dobio je imovinu u Štoju u jeku afere o krčmljenu zemljišta u zaleđu ulcinjskje Velike plaže. Ostavila mu baba, pravdao se. Iako se nakon serije tekstova u „Vijestima“ lično zainteresovala za aferu krčmljenja imovine u Štoju, pa čak i pokrenula istragu, to se nije ticalo babinog unuka. Niti ga je Vesna nervirala oko toga. I o tome, neki drugi put...

Neću da me od kriminalaca brani vrhovni državni tužilac Ivica Stanković. Ne zato što ne umije nego zato što je najdogovrniji što veliki broj njih nije tamo gdje im je mjesto. I što se komotno šetaju ulicama znajući da im opasnost prijeti samo od istog soja...

Neću da me od kukavica brani šef policije Vesko Damjanović. Po pravilu, kukavice su ubice. Pucaju iz straha i tmine, kao i one noći u Olju. Remark kaže da su u teškim situacijama primitivizam i varvarstvo, najbolji. Prefinjenost je nešto za fina vremena. A njima je izgleda teško, sve teže. Iluzorno je očekivati da te od takvih ljudi odbrani Damjanović ako to ne uradiš sam. Kukavica muškog oblika došla je iz mraka i pucala u nemoćnu ženu. I nošena strahom, nestala u tom istom mraku sa pomagačima. Heroj nije smio sam. Pucanj u Olju, pucanj je u slobodu i ovog puta, vjerujem, pečat na pijetet ropstvu. Sada sam gotovo siguran da i to vrijeme dolazi, a oni samo neka pucaju. Ne znaju da ne znaju...

Neću da me od nepravde brani zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković čitajući mi pasuse iz Ustava. To umijem sam a i ne znam šta će on tu i koga je dosad odbranio... Neću da me od svega toga brane strane diplomate jer bi to značilo, ne daj Bože, da nemam svoju državu. Neću da me brane kvaziopozicionari i lokalni vlastrodršci jer oni ne umiju ni sebe da brane...

Neću da me brani niko jer to po Ustavu i zakonima moje zemlje evo nekoliko dana nije ni dozvoljeno - braniti onoga ko širi fašističke ideje. Početkom devedestih, na Cetinjskom trgu, saznao sam da sam ustaša, početkom novog milenijuma u podgoričkoj sudnici da sam šovinista i prije neko veče u dnevnom boravku pred televizorom, da sam fašista. Molim dokazane kredibilne govornike da me u prvoj sljedećoj prilici javno konektuju sa nekim četničkim odredom sa Ravne Gore kako bih zatvorio krug svojih zanimanja u posljednje tri decenije.

A profesor političkih nauka na univerzitetu u Oslu, Bernt Hagtvet kaže da je fašizam „nadnacionalistički“, često „pannacionalistički“, antiparlamentaran, antisocijalistički, antiliberalan, populistički i totalitaran, te da ga karakteriše zahtjev za potpunom kontrolom društva. Mora da je ugledni profesor imao primjerak “Vijesti” u rukama kada je to pisao. Drži se Crna Goro...

( Samir Adrović )