Njegovanje straha

Da se istorija ponavlja i da su lični interesi, nerijetko, stavljani ispred državnih, društvenih i građanskih interesa, potvrđuje i besmrtnost “ozloglašenog 7. bataljona”.

Sedmi bataljon nije prestao da postoji jer se njegovo ime i danas koristi u iste svrhe kao u vrijeme njegovog formiranja i bitisanja. Koristi se u svrhu zastrašivanja i manipulacije građanima Crne Gore. Dakle, sve je isto samo njega nema. Jasno je da “7. bataljon” treba onima kojima zakon leži u topuzu, pa i ministru Vučiniću koji nesumnjivo koristi iskustva i metode ove jedinice, a jasno je da je imao i ima ko i da mu ih prenese.

Ministar je nedavno izjavio da u VCG ima 77 sedmobataljonaca i da su pod stalnom prismotrom. On koji ih je ostavio u Vojsci ispriča priču kao da su se odnekud iznenada, iz neba pa u rebra, desantirali i infiltrirali u VCG, da ponovo predstavljaju opasnost, a on sav srećan što je otkrio ponovnu ugroženost od sedmobataljionaca obećao je akciju spasavanja. Sa ciljem da se locira prava opasnost i da sve bude “transparentno”, prisna mu i “rodoljubiva”, glasila objaviše kako je predsjednik SOVCG bio pripadnik “zloglasnog bataljona”. Ministar naravno bijaše zauzet ili zaboravan da potvrdi ili demantuje dali je Čobeljić na spisku 77 sedmobataljonaca. Možda je razlog u tome što je bezrezervno vjerovao najbližim saradnicima, a najprije će biti da je zaboravio da su u laži kratke noge. Ne treba očekivati da će se ministar postidjeti skrivanja istine od građana, jer cilj da se zaobiđe njegova odgovornost opravdava upotrebu svih sredstava i naravno zloupotrebu resursa Ministarstva odbrane, uključujući i nezakonito ustupanje podataka medijima iz personalnog dosijea predsjednika SOVCG.

Nametanje zaključka tipa 7. bataljon-Čobeljić-SOVCG-OPASNOST je providno, ali je u isto vrijeme i opasno jer je bolesno i plasirano sa ciljem razvijanja nesigurnosti i mržnje. Fašistička tehnika satanizuj pa uništi je očigledno bliska Boru Vučiniću koji je nesumnjivo zaboravio kako su prošli tvorci ove tehnike.

Dakle, trebalo je opravdati stalno praćenje i “prismotru”, pritiske, ucjene i izolaciju članstva SOVCG, a kako to uraditi bez etikete “državni neprijatelj”. Plasirana informacija o “nelojalnosti” Vojsci i državi onih koji su tužbama potraživali uskraćena im prava i koji su sudski dokazali ispravnost svojih potraživanja nije bila dovoljna. Pošto to za javnost nije bilo dovoljno, prisjeti se ministar da SOVCG preko njenog predsjednika poveže sa 7. bataljonom i tako prikači etiketu “neprijatelj”.

Očigledno je da se ministar ne boji sedmobataljonaca, već da mu oni samo i jedino služe kao izgovor da se obračuna sa SOVCG. Činjenicu da su sedmobataljonci u najvećem broju pripadnici njegovog i Samardžićevog sindikata ministar je vješto prećutao. Činjenica je i da nekadašnji pripadnici Sedmog bataljona imaju prioritet u odnosu na članove SOVCG kada su u pitanju postavljenja na komandirska mjesta po novoj sistematizaciji, pripadnost elitnim jedinicama, odlazak u mirovne misije, školovanja i kursiranja, učenje stranih jezika itd. Ne pomažu vam odlične službene ocjene, besprekorna psiho-fizička pripremljenost niti dugogodišnji rad na odgovornim dužnostima ako ste član SOVCG.

O svojoj i odgovornosti najbližih mu saradnika od ministra nećete čuti ni riječi. Oni nisu krivi za tužbe, za ogromno nezadovoljstvo zaposlenih, za enormne sudske toškove, za drastično nezakonit rad stambene komisije, za degradaciju svih sistema vrijednosti i kriterijuma, itd, itd. Krivica je onih koji na sve to ukazuju jer kako ministar reče to su odnosi u Vojsci o kojima se bez njegovog odobrenja ne smije istupati u javnosti. Pojašnjenja radi, odnosi u vojsci su definisani kao odnosi subordinacije i jednostarješinstva, izvršavanje naređenja i zakonito postupanje, a ne nezakonito, neprincipijelno, nemoralno i diskriminirajuće postupanje, o čemu javnost Crne Gore svakako treba biti upoznata, a nosioci takvog postupanja moraju biti pozvani na odgovornost.

Interesantno je da nova sistematizacija traje duže od godinu dana, a kada će se završiti još se ne zna. Ne zna se, jer je upravo ta sistematizacija najjače i najdugotrajnije sredstvo ucjena, pritisaka, zastrašivanja i prinude prema članovima SOVCG ali i većini zaposlenih u Vojsci. Dakle, SOVCG je kriva što se sa sistematizacijom kasni, eto potvrde da SOVCG narušava sistem komandovanja. O tome na koji način i po kojim kriterijumima se sistematizacija pripremala, sprovodila i sprovodi, pokazaće vrijeme. Nadamo se da neće izostati analiza o posljedicama takve sistematizacije, ali i o odgovornosti za istu.

I ptice na grani su više primijetile da ministar Vučinić ni atom svoje snage i snage Ministarstva nije usmjerio ka utvrđivanju činjenica o diskriminaciji i zloupotrebama, a kamoli na sprečavanju tih pojava. Takođe je više nego očigledno da je grupisao sve snage i sredstva da ukaže kako u Ministarstvu i Vojsci sve cvjeta, te da je komandovanje ugroženo od neočekivanog i slobodnog sindikalizma. Sve ovo ukazuje na promašenost ministrove taktike u smislu grupisnja snaga i sredstava jer ista nisu grupisana i upotrijebljena na rješavanju problema već na bezuspješnom dokazivanju da problema nema.

Evidentna je odlučnost ministra Vučinića da “nelojalnim” vojnicima ne produžava ugovor o službi u Vojsci, da pokreće disciplinske postupke i udaljava od dužnosti one koji mu ne podilaze, da toleriše i stimuliše nezakonito postupanje bliskih saradnika. Jasna je njegova nespremnost da spriječi evidentnu diskriminaciju, nemoral i zloupotrebe, te da u VCG stvara i njeguje strah kao odnos i vrijednost.

Stvarajući i njegujući strah kao odnos i vrijednost, ministar Vučinić u stvari pokazuje lični strah od pravne države koja nezadrživo maršira prema zgradi Ministarstva odbrane, zbog čega ministar evidentno gubi kontrolu.

Ono što će ministar Vučinić na kraju, ali prekasno, da shvati je da će postati žrtva upravo nakaradnog sistema vrijednosti koji je sam uspostavio i nesposobnosti, korumpiranosti i bolesne ambicioznosti onih koje je taj sistem vrijednosti izbacio na površinu.

Sindikalna organizacija Vojske Crne Gore poručuje ministru da će, kako su prošli oni koji su formirali 7. bataljon tako proći i oni koji danas koriste iskustva i metode sedmobataljonaca, njegujući strah, nesigurnost i manipulišući javnošću.

( Nenad Čobeljić )