Privatizacija Telekoma: Nastavlja li se „događanje naroda”

“Događanje naroda“ se nastavlja; možda baš ono od prije dvadeset tri godine, koje je završilo januarskim kozaračkim kolom džemperaša uz logorsku vatru usred grada.

Strateški i sistemski je neophodno početi od nedavnog radnog doručka novopostavljenog glavnog izvršnog direktora Crnogorskog telekoma sa novinarima, koji je organizovan s ciljem da se poslenici javne riječi odobrovolje, kako se ne bavili činjenicama o “koruptivnim uplitanjima“ (što bi mogao biti slobodni prevod SEC-ovog “corrupted influence“).

Koju noć prije ovog jutrenja, premijer je pomenuo da je kao ministar finansija otežano naplaćivao dividendu od ondašnje “komunističke“ kompanije, pa je to pored para od privatizacije, i to u godini kada je u budžet punim kapacitetom grunuo PDV, bio presudni činilac odluke o hitnoj privatizaciji.

Taj isti neodrživi PR savjet iskoristio je i glavni izvršni direktor kompanije, tako da je stručno cjelishodno pogledati originalni Ugovor o kupoprodaji akcija Telekoma CG i vidjeti priloge 4, 5 i 7, gdje je eksplicitno istaknuto, u vidu bespogovornih bankarskih garancija Vlade, da je preuzeta kompanija bila u top biznis formi. A, koju to dividendu isplaćuju investitori državi, osim onu koja ide njima u džep.

"Genijalci biznisa"

Glavni izvršni direktor je nastavio svoje stručno samoponiženje primjenjujući jednu profesionalnu i poslovnu netačnost, a to je da se do privatizacije nisu plaćali porezi, a da su oni kao strateški investitori platili oko 150 miliona za prethodnih pet godina. U svim ravnima struke ovakav lokalni ulizički savjet koji je slijedio čovjek koji je tek stigao na naše tržište je pogrešan.

Prvo, nijedan zapadnjak, menadžer, se neće usuditi u svojoj zemlji da iskaže javno jednu takvu konstataciju, jer bi završio u interventnoj poreskoj kontroli i značajnoj kazni. Biznisu je posao da plaća porez, osim ako ne želi da izmjesti prihode preko poreskih rajeva ili da se fokusira na ulično gotovinsko ponašanje, što ne bi trebalo da bude poslovni cilj nijedne ozbiljne kompanije.

Biznisu je posao da plaća porez, osim ako ne želi da izmjesti prihode preko poreskih rajeva ili da se fokusira na ulično gotovinsko ponašanje

Drugo, novčana sredstva plaćena prema budžetu CG nisu donijeli iz Njemačke ili Mađarske, već su ih realno uzeli/naplatili od poreskih obveznika Crne Gore, uz naglašavanje da su sami registrovani kao poreski obveznici naše zajednice. Treće, ova poslovno primitivna izjava novopridošlog menadžera je suština poraza privatizacionog cilja.

Tako da nije jasno da li se, u status izglancanog spomenika, uzdignuti inostrani investitori i menadžeri zalažu za ovakve javne i stručne arogantne javašluke, pošto su im domicilne kompanije tako vidljivo nekvalitetne. Ili, zato što ni kapetani više nisu ono što su bili i što treba da budu kapetani, broda ili kompanije svejedno.

Usputno, treba pomenuti činjenicu da bi član 7.2.1 Ugovora o kupoprodaji akcija Telekoma CG mogao biti interesantan novopostavljenom direktoru, jer su se poreski obveznici Crne Gore obavezali da nadoknade sve poreske, čak i ekološke, eventualne štete po Kupca, ako ih bude nakon dana održavanja Skupštine akcionara.

To simplificirano znači da strateški “genijalci biznisa“ nisu bili nijednog trenutka na gubitku, tako da je potcjenjivački prema lokalnom tržištu izaći na jutrenje sa novinarima sa tako nepreciznim tvrdnjama o poreskim neplaćanjima ranijih menadžera, odnosno kompanije koja je bila u državnom vlasništvu.

Sjetite se vaučerizacije

Nego idemo redom... “Događanje naroda“ nam se ponovo vrati prije neki dan kada je Vlada odlučila da objavi dio obimne dokumentacije vezane za privatizaciju “najbolje kompanije na tržištu“ (citat iz dokumentacije), iz dvije iteracije 17/01 i 27/01. Dokument po dokument, ova analiza će imati za cilj da u mjeri stručno mogućeg sačuva imparcijalnost, ali uvezujući obimnost u zajednički imenitelj osnovnog cilja privatizacionog procesa, a to je odgovornost prema javnom interesu.

Mi kao građani bi trebalo da povjerujemo da se ništa nije desilo tokom procesa privatizacije

Prije nego što uđemo u brzinski spust stranputicama diplomatskom mećavom oburdanih klanaca procesa privatizacije u CG, treba ukazati da je javno neodrživ “lažni duel“ dva predstavnika ranijih upravljača, neovisno od njihovih ličnih demantija, i Vlade koja je objavila dio obimnih dokumenata privatizacije telekomunikacionog monopoliste.

Mi kao građani bi trebalo da povjerujemo da se ništa nije desilo tokom procesa privatizacije, nego poslije, kada je ukupan portfelj države prodat izabranoj inostranoj kompaniji, u kojoj su zadržani određeni kadrovi iz one kao neuspješne ranije kompanije.

Ni laici ne mogu “kupiti“ ovo očigledno prebacivanje i izbjegavanje odgovornosti sudionika, posebno slijedeći činjenice da su svi imali pravovremene informacije i da su bili na kontakt listama protoka korespodencije. Čak je i direktor pravnih poslova na ovom spisku iz Ugovora ili izmijenjenog Nacrta ugovora...

Odluka o planu privatizacije 2004. godine br. 02-2063 od 15/03/2004. je temeljno svjedočanstvo našeg procesa privatizacije u udarnoj godini rasprodaje (Željezara, KAP, Telekom i Institut Igalo). Formalno se potenciraju osnovni principi transparentnosti i javnosti. Ne treba akademsko znanje da se promisli kako su se ovi principi u stvarnoj egzekuciji pokazali ispraznom floskulom, a ne jasnim mehanizmima zaštite javnog interesa. Tek je kao posljednji istaknut princip: “ostvarenje maksimalne ekonomske koristi“.

Fondovi (PIO; ZZZ i Fond za razvoj) su bili nešto što je neoliberalni guru preko čuvene Agendenazvao “tranzicioni vlasnici“ kapitala

Čitajući navedeni dokument nameće se logično pitanje: ako se vodilo računa o zemljištu kada su u pitanju sistemi kao što su Plantaže ili Luka Bar, zar nije istovjetna metodologija trebalo da bude primijenjena za tretman infrastrukture Telekoma. To bi trebalo da je suština primjene mehanizama javnosti i korektnog pristupa ozbiljnom poslu u vezi s privatizacijom imovine u ime građana.

Vratimo se malo u povijest: fondovi (PIO; ZZZ i Fond za razvoj) su bili nešto što je neoliberalni guru preko čuvene Agende (sastavljene i plaćene od strane Amera) nazvao “tranzicioni vlasnici“ kapitala.

To je godina poslije “uspješno sprovedene vaučerizacije“. Sjećate se onih papirčina koje ste nakon agresivne marketinške kampanje, slijepo vjerujući zaglupljujućim reklamama, dali privatizacionim fondovima, kasnije pretvorenim u investicione fondove.

U narednim nastavcima biće analizirani objavljeni dokumenti o privatizaciji Telekoma sa weba Vlade CG.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

( Mila Kasalica )