EPCG i VDT

Nije nikakva novost da najjače kriminalne organizacije od svojih djelatnosti stiču ogromnu dobit, da svoje djelatnosti zasnivaju na primjeni pravila stroge unutrašnje kontrole, hijerarhije i discipline, da u svojim djelatnostima koriste poslovne strukture i da imaju posebne veze i uticaj na političku vlast, a preko nje i na pravosuđe, što im omogućava izbjegavanje krivičnopravnog progona i nemogućnost kažnjavanja za teška krivična djela koja vrše. Takođe, nije tajna da veoma često u svom djelovanju primjenjuju nasilje ili zastrašivanje.

EPCG je organizacija koja ima monopol u prodaji usluga svim građanima Crne Gore. To je organizacija čije rukovodeće strukture imaju jake veze i uticaj na političku vlast. To je organizacija čije poslovanje državno tužilaštvo ne provjerava, bez obzira na konstantne sumnje u organizovani kriminal na najvišem nivou.

To je organizacija koja proizvoljno određuje iznose na računima i koja je spremna (u šta sam se lično uvjerio i za što posjedujem pisane dokaze) da falsifikuje svoje poslovne knjige sa namjerom da od građana iznudi novac.

To je organizacija koja primjenjuje nasilje i zastrašivanje u svom djelovanju, tako što nezakonito ulazi u stanove građana i njihove objekte isključuje sa distributivne mreže, nerijetko zbog duga koji ne postoji ili koji je EPCG “utvrdila” falsifikovanjem svojih poslovnih knjiga, kao i zbog duga koji se ne može naplatiti sudskim putem zbog zastarjelosti.

Ono što EPCG bitno razlikuje od kriminalnih organizacija jeste da u primjeni nasilja i zastrašivanja ima asistenciju i pomoć policije. Policija na zahtjev EPCG nezakonito i nasilno ulazi u stanove građana i pomaže im u isključivanju objekata sa distributivne mreže.

To je radnja koju EPCG sprovodi radi naplate duga, pa bi na isti način policija tako trebalo da “asistira” i bilo kom građaninu da naplati neki dug. U krajnjem, svim građanima Crne Gore EPCG je nezakonito oduzimala novac (ili laički rečeno krala) preko 5 godina i to je utvrdio Ustavni sud. Zato bi građani sada trebalo da traže asistenciju policije da nasilno uđu u prostorije poslovodstva EPCG kako bi ih prisilili da vrate dug, odnosno da vrate sve ono što im je EPCG ukrala.

Naravno, takvu asistenciju policija neće pružiti. Policija Crne Gore pruža asistenciju kriminalnim organizacijama, građanima nikada. Dakle, nijesam čuo da je ikada postojala neka kriminalna organizacija kojoj je policija pomagala u primjeni nasilja i zastrašivanja, kako bi naplatili nešto što ne mogu naplatiti sudskim putem. Zato su EPCG i policija Crne Gore u svijetu jedinstven primjer vjerovatnih veza organizovanog kriminala sa državnim strukturama.

EPCG je jedinstvena i po tome što se njoj otpisuju porezi. Znamo da nekim od najvećih kriminalca nijesu mogla biti dokazana mnoga teža krivična djela, ali su završavali u zatvoru upravo zbog poreza. Vlada Crne Gore je otpisivala milione eura poreza EPCG, a sadržaj saopštenja kojim su to “demantovali” samo bi trebalo da bude dodatni razlog da državno tužilaštvo hitno uđe u EPCG, ali i u Vladu Crne Gore.

Šta EPCG radi sa novcem koji sa policijom iznudi od građana, djelimično je poznato. Tako, veliki dio tog novca EPCG drži u Prvoj banci. Predsjednik Odbora direktora EPCG nedavno je izjavio da bi povlačenjem tog novca EPCG ugrozila likvidnost Prve banke. Ni on, niti bilo ko iz EPCG nije se izjašnjavao da li je EPCG ugrozila likvidnost kućnog budžeta svih građana, kada su im 5 godina otimali novac za krađe koje EPCG neće da otkrije i za koje ne traži asistenciju policije.

Dakle, policija je tu da silom i zastrašivanjem pomogne u naplati nečega što se ne može sudski naplatiti, ali i da tako posredno pomogne u održavanju likvidnosti Prve banke. Krađe i druga krivična djela neka otkrivaju službe drugih država, policija Crne Gore ima preča posla. Naravno, jedan dio novca EPCG uvijek će odvojiti za bonuse rukovodstvu zbog rezultata poslovanja i gubitaka koji su manji nego su se nadali, ali i za putovanja na Olimpijske igre, sponzorstva i druge naknade.

Zbog svega navedenog i mnogo čega drugog što EPCG čini različitom u odnosu na sve do sada poznate kriminalne organizacije, ne vjerujem da postoji iko razuman ko očekuje da će državno tužilaštvo, u sastavu u kome je sada, ikada ispitati poslovanje EPCG, bar ne onako kako bi ono moralo da se ispita.

Zato premijeri Crne Gore (i stari i novi) u kontinuitetu mogu građanima da poručuju da “se snađu”. Primjere snalaženja pokazuju otvoreno: EPCG, Prva banka, milion eura koji za par minuta “postaje” 11 miliona, Telekom, KAP, Željezara, Avala, Zavala...

Takva “snalaženja” u drugim državama bila bi predmet interesovanja državnog tužioca. Naša Vrhovna državna tužiteljka je žurila nekim drugim povodom prije par dana kada je njeno vozilo uslikano kako pretiče na punoj liniji i kada je simbolično pokazala da je nezakonito “prešla liniju”.

Stoga je u pravu premijer kada kaže da nije realno poništenje privatizacije Telekoma, sa obrazloženjem koje u suštini poručuje da se podmićivanje desilo poslije privatizacije i za sticanje jednog dijela akcija. Dakle, neko se “snašao” i mito primio poslije privatizacije, a zadatak da to odbrani ima onaj ko je pokazao da može od jednog miliona za par minuta napraviti 11 miliona eura.

Kada Crna Gora dobije državnog tužioca i sud koji će omogućiti da se oduzme nezakonito stečena imovina svih koji su se “snašli” i koji se “snalaze” i koji će obezbijediti da “snalažljivi” i oni koji su im pomagali u “snalaženju” (uključujući i VDT) krivično odgovaraju, tada će biti realno i poništenje svih privatizacija u kojima se neko “snalazio”, bez obzira da li je “snalaženje” naplatio prije, tokom ili poslije zaključenja ugovora o privatizaciji.

Do tada će Vlada Crne Gore, političke partije, policija, državno tužilaštvo, EPCG, Telekom, KAP, Željezara i druge kompanije stvarati novu fenomenologiju kriminaliteta, sa mnogim specifičnostima do sada nepoznatim u kriminologiji.