Na spisku važnih brojeva telefona i brojevi kladionica

Rokovnik koji je novinarka “Vijesti” za novogodišnje praznike dobila na poklon na prvi pogled ni po čemu nije bio posebno interesantan: njegov kvalitet i izgled su bili uobičajeni kad su u pitanju ovakvi predmeti.

Ipak, spisak brojeva specijalnih službi i usluga koji su se u njemu našli privukao je pažnju- u tom spisku bilo je mjesta i za policiju, vatrogasce, telegrame, ali i za Crveni krst, Centar za turističke informacije, Kancelariju za suzbijanje narkomanije, Hidrometeorološki zavod.

Nije bilo broja nijedne ustanove iz kulture ili nauke – pozorišta, bioskopa, galerije, Zavoda za zaštitu prirode ili spomenika, Prirodnjačkog muzeja, univerziteta, ali jeste - sportske kladionice.

Iako svako ima pravo da u materijalu koji štampa odredi šta će i koga da reklamira, alarmantno je, smatraju stručnjaci, to da kladionice sve više postaju sastavni dio našeg života, službe i usluge bez kojih se ne može.

Dozvoljeno i bezvrijedno

"U tržišno orijentisanom globalnom društvu, kojem današnja Crna Gora stremi, ovakav vid promocije ili marketinga ne predstavlja nešto što ne bi bilo dozvoljeno ukoliko zadovoljava propisane standarde reklamiranja.

Međutim, ono što uvijek ostaje iza propisanog ili dozvoljenog jeste prag dobrog ukusa ili samog sistema vrijednosti jednog društva na kojem je on baziran, kao i očekivano ponašanje shodno njemu.

Upravo društvene aktivnosti građana govore dosta o samoj zrelosti i sposobnosti društva za ono što je zvanično usvojeno ili propisano i predstavljaju bitan katalizator ili kočnicu daljih reformi", smatra sociolog Ivan Radojičić.

Psiholog Helena Rosandić smatra da društvo još uvijek nije svjesno posljedica koje kockanje i klađenje nose sa sobom jer se „povremeno kockanje kartama, na ruletu ili slot mašinama, kao i klađenje i drugi vidovi iskušavanja sreće više smatraju društvenom igrom i zabavom nego devijacijom“.

Tek onda kada igra prestane da to bude i umjesto nje se javi zavisnost, počinje da se mijenja i odnos sredine prema pojedincu. Tada on nije više „zabavna, društvena“ osoba, već neko ko postaje problem ne samo porodice nego i sredine.

"Kocka i kockarnice u različitim vidovima, od lutrije, lotoa, sportskih kladionica, kazina, svakodnevno i sve više ulaze u naše okruženje, a time i u naše živote. U posljednjih nekoliko dekada preplavljeni smo sportskim kladionicama, uz njihovu proširenu djelatnost klađenja na sve i svašta - politički izbori, takmičenje za muzičke festivale...

Tu nastaje problem. Radi se o slobodnom privatnom biznisu, inicijativi i umješnosti vlasnika, tj. ponuđača usluge, sa krajnjim ciljem - nametnuti se korisniku.

Te su se kladionice, sa benignim predznakom ’sportske’, pojavile svuda, a najčešće oko prometnih mjesta, ne ’bježeći’ mnogo ni od škola, pa se tako broj sportske kladionice pojavljuje i među važnim brojevima telefona, zajedno sa brojem hitne pomoći, vatrogasaca… Jer istina je, taj broj i jeste “važan i alarmantan”, kaže Rosandić.

Biti svjestan posljedica

Najbolji način da izbjegnemo mogućnost da nam kladionice zaista postanu „specijalne službe“ jeste da se okrenemo oko sebe i vidimo šta je „zavisnost od kockanja“ uradila ljudima koje znamo. A sigurno je da svako od nas zna makar jednu osobu kojoj je kocka promijenila život. Nagore, naravno.

"Neophodno je da budemo svjesni konačnih učinaka kockanja. Ono uništava porodicu i postaje zdravstveni problem. Država je u tome, nažalost, našla svoje mjesto podstičući razvoj privatnog biznisa, zarađujući od poreza od tzv. igara na sreću.

Država je u tome, nažalost, našla svoje mjesto podstičući razvoj privatnog biznisa, zarađujući od poreza od tzv. igara na sreću

S druge strane, ta ista država, kao i sve druge u razvijenom svijetu, zaklinje se da će učiniti sve da se porok redukuje i da se zaštiti “nevino” stanovništvo. No, sada se pitam šta se više isplati. Nema izgeda, nažalost, da će se državna praksa uskoro promijeniti, ali se bar treba zalagati da se škole i druga javna mjesta od opšteg interesa poštede od ovakvih sadržaja navodne razbibrige.

Šta možemo uraditi kako nam se reklame o kladionicama ne bi “smiješile” sa bilborda i kako ih ne bismo uvrstili u “važne brojeve telefona”.

Postanimo svjesni činjenice da je problem zavisnosti od kocke nesumnjivo zdravstveni problem, a ekspanzija kockanja predstavlja značajan javno-zdravstveni rizik o čemu svi treba da vodimo računa - upozorava Rosandić.

Od dva ponuđena broja koja se nalaze u pomenutom rokovniku, a tiču se kladionice, jedan nije u funkciji.

Ko zna, možda u rokovniku za narednu godinu u specijalne brojeve i službe budu uvršteni i kazina i noćni klubovi. Uostalom, to i jesu „specijalne službe“, a posebno „usluge“. Ne vjerujete? Da se kladimo?

Loša reklama

Radojičić smatra da je poistovjećivanje kockarskih objekata i kulturnih institucija samo loša „lična karta“ onoga ko se reklamira, ali i onoga ko ga reklamira.

"Ako imate zvaničnu politiku kojom se deklarativno propisuju određena društvena pravila ponašanja, kao što su na primjer zabrana točenja alkohola maloljetnicima ili zabrana klađenja licima mlađim od 18 godina, a na drugoj strani fizička ili pravna lica koja svojim aktivnostima direktno ili indirektno krše određene propise, onda je jasno da zvanični propisi države ne dolaze kao unutrašnja potreba njenih građana i da će njihova primjena imati selektivni karakter.

Izjednačavati po važnosti razne kockarske objekte sa, na primjer, nekim kulturnim institucijama ne govori toliko o bogatstvu ponude jednog društva koliko o lošem imidžu onog koji se reklamira i ko ga reklamira", kaže Radojičić.

( Svetlana Mandić )