Razvod: Primarno osjećanje straha i napuštenosti

Kako razvod braka utiče na djecu i kakve posljedice na dječiju psihu može da ostavi? “Razvodu najčešće prethodi period poremećenih bračnih odnosa i on je dio procesa”, kaže za “Vijesti” psiholog u Domu zdravlja u Podgorici Jovana Delibašić.

Jovana navodi da su svako dijete i svaka porodična situacija jedinstveni i da se ne može znati kako će neko dijete doživjeti i prihvatiti novonastalu situaciju.

“Različita djeca iz iste porodice različito doživljavaju razvod roditelja”, kaže psiholog Jovana Delibašić i napominje da djeca mogu biti zabrinuta, uplašena, zbunjena.

“Može se javiti osjećaj krivice za razvod, strah da su nevoljeni, strah za roditelje i njihovu budućnost, osećaj napuštenosti”. Djeca mogu osjećati stid, ljutnju, mogu reagovati promjenama u ponašanju, povlačenjem iz društva, osamljivanjem ili buntovnim ponašanjem, prkosom.

Neka djeca počnu da sisaju palac, mokre u krevet, grickaju nokte, mucaju, imaju bolove u stomaku, glavobolje, astmu, ekceme, tikove ili poremećaje sna.

“Zato djecu treba dobro slušatu i pomoći im da razriješe svoje strahove i dileme, za prihvatanje novonastale situacije potrebno je vrijeme."

O tome da li razvod braka mora uvijek da ostavi negativne posljedice na djecu, Jovana Delibašić kaže da je “svaki razvod izuzetno bolan kako za roditelje tako i za djecu, ali taj bol ne mora uvijek da ostavi negativne posljedice na ličnost djeteta. Djeca reaguju na važnost i značenje koji pripisuju događaju, oni na osnovu toga donose zaključke o sebi i drugima. Zato je veoma važno da roditelji i drugi važni ljudi iz djetetovog života razgovaraju sa djetetom i pomognu mu da donese ispravne zaključke i razvije se u sigurnu i odgovornu ličnost”.

Na pitanje u kom uzrastu su djeca, kada je razvod roditelja u pitanju, najosjetljivija Jovana kaže da je “za dijete, u svakom uzrastu i fazi razvoja, ovo nemio događaj”.

Ipak, napominje da što je dijete mlađe, veća šteta može biti nanijeta njegovom razvoju.

“Kod djece mlađeg uzrasta češće se javlja strah od odvajanja, a starija djeca imaju teškoća sa uspostavljanjem odnosa povjerenja”, kaže Jovana.

Navodi kako se na školskom uzrastu često javljaju somatski simptomi (bolovi u stomaku, povraćanje), takođe i problemi u ponašanju, udaranje, laganje, krađe.

“Skoro uvijek se javlja pad koncentracije što dovodi do problema u školi”, kaže Jovana. Navodi kako u višim razredima često postaju pretjerano odgovorni i požrtvovani i na taj način zanemaruju svoje emocionalne potrebe.

Kada su tinejdžeri u pitanju Jovana kaže kako “tinejdžeri često bježe u druženje sa prijateljima, previše piju ili provode previše vremena na ulici”.

“Kod djevojčica se češće javlja samopovređivanje i poremećaji u ishrani, a kod dječaka odbijanje bilo kakve discipline”, kaže Jovana.

Navodi da bez obzira na uzrast, sa svom djecom treba razgovarati i objasniti im šta se događa rječnikom i načinom prilagođenima njihovom uzrastu.

“Razumjeti sve njihove tegobe i pomoći im da ih razriješe na način prilagođen uzrastu i potrebama”, zaključuje Delibašić.

Sve više roditelja traži stručnu pomoć

Jovana zapaža da sve više roditelja samoinicijativno traži stručnu pomoć prilikom ili nakon razvoda, kako za sebe tako i za djecu. “Svaka porodica je različita i specifična, pa i svaki razvod, tako da su i razlozi posjete psihologu razni”, navodi Jovana. Kaže kako mnogi roditelji i djeca ne mogu da se prilagode na novonastalu situaciju, na mnoge promjene koje su se dogodile u kratkom vremenskom periodu i potrebna im je pomoć u prevazilaženju.

Odluku saopštiti smireno

O tome šta roditelji mogu da urade da razvod braka za njihovu djecu prođe što bezbolnije, Jovana kaže da je “veoma važan način na koji će djetetu saopštiti svoju odluku”. Navodi da je potrebno izabrati pravi trenutak za to i sve saopštiti smireno.

“Djeci treba reći da je odluka konačna, i da oni ne mogu uticati na nju, ukloniti mogućnost svakog osjećanja krivice djeteta za razvod roditelja. Reći djetetu da ga, nezavisno od donijete odluke, vole i mama i tata” .

Na sva dječija pitanja treba odgovoriti iskreno i jasno. “Oba roditelja treba da su uvijek tu za svoju djecu, vesela i nasmijana. Dijete treba zaštiti od svađa, ne treba ga stavljati u ulogu “poštara”, pričati loše o drugom roditelju”.

Ako je potrebno, roditelji i djeca se uvijek mogu obratiti za stručnu pomoć. “Dom zdravlja Podgorica ima stručni kadar koji pruža svu potrebnu podršku i informacije kako djeci i roditeljima, tako i članovima šire porodice. Uskoro će u okviru Centra za mentalno zdravlje biti otvoreno i Savjetovalište za brak i porodicu”.

( Nađa Milović )