Razgovarajte i kada ste jako ljuti

Komunikacija je vrlo važan dio svakog dobrog odnosa, a posebno odnosa između roditelja i djece. Nažalost, tokom adolescencije, komunikacija postaje sve teža. Jedan od razloga za to je taj što roditelji često sebe smatraju “rukovodiocima” svoje djece, dok s druge strane adolescenti sada osjećaju veću slobodu reagovanja nego kada su bili djeca.

Odrasli treba da se prilagode tim promjenama i nađu način da prevladaju prepreke, izbjegnu greške i komuniciraju na način koji će podržati zdrav razvoj mlade osobe i dobre odnose.

Dobar odnos između roditelja i adolescenta sastoji se u pronalaženju ravnoteže između dozvoljavanja adolescentima da istražuju i zadrže svoju nezavisnost i njihovog zaštićivanja i postavljanja granica. Dobar odnos adolescenta i odrasle osobe je snažan zaštitni faktor za pojavu raznih problema u životu mladih - od zloupotrebe sredstava zavisnosti, rizičnih seksualnih ponašanja do pojave depresije.

U komunikaciji s adolescentima ključno je prihvatati njihove osjećaje i ne nametati im logiku odraslih. Treba da ih saslušamo i saosjećamo sa njihovim problemima. S njima treba razgovarati stalno i otvoreno, nastojati što više saznati o njima i postupno širiti okvire u kojima se mogu kretati. Ponekad će mladi pogriješiti, ali važno je da se roditelji prisjete da se to isto događalo i njima. Sledeći savjeti pomoći će vam da bolje komunicirate sa svojim adolescentom.

Potrudite se da ih poslušate i prihvatite.

• Jedna od najvažnijih lekcija je ona o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, i na njima je da preuzmu odgovornost za te posljedice. Ako ih vi tome ne naučite, naučiće ih život (na teži način). • Odolite davanju savjeta, osim kad adolescent to od vas traži. Kao što je jedan roditelj lijepo rekao: “Što manje savjeta dajem, to više želi da razgovara sa mnom”. Upakujte savjet u razgovor u kome vaš tinejdžer ima glavnu riječ, a vi samo argumentovano učestvujete. • Osim ako se radi o nečem ozbiljnom ili opasnom, pustite tinejdžera da pogriješi. Tako najbolje učimo. • Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tokom adolescencije uključuje određeni stepen odvajanja, ali ne i potpuno izolovanje od porodice, da bi se uspostavila nezavisnost. Ne zahtijevajte povjeravanje, nego ga zaslužite. • Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto, gdje može da ventilira svoje frustracije, da sredi misli i shvati promjene u svom životu. • Očekujte nedosljednost od svog tinejdžera. On proživljava zbrku neuroloških, emocionalnih, fizičkih i hormonskih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja. • Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno. • Dopustite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako se vi brinete o svemu i rješavate sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran. • Postavite kućna pravila jasno i u dogovoru s tinejdžerom. Ako se kućna pravila otvoreno izlože i rasprave, sukobi se smanjuju i odnos ne narušava svađama. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila usput, a olakšava i tinejdžerima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami učestvovali. • Nemojte naređivati. Naređivanje ne pomaže razvoju odnosa i ne gradi ih. • Poštujte svog tinejdžera i njegove emocije, koliko god burne, promjenjive i nerazumljive bile. • Provodite vrijeme sa svojim tinejdžerom. Ovo može biti jako komplikovano jer vaše dijete, naravno, želi da svako slobodno vrijeme provede sa svojim društvom. Napravite kompromis - družite se sa djetetom za vrijeme obroka ili uveče pred odlazak na spavanje. Tinejdžeri pred spavanje skidaju svoje “maske“ pa je i najveća vjerovatnoća da će vam se tada otvoriti. • Poštujte dječju privatnost. Tinejdžeru dajte onoliko prostora i privatnosti koliko je i vama potrebno. Ukoliko se uspaničite da ne znate šta se sa njim dešava možete povremeno da mu pretresete sobu u fazi spremanja domaćinstva, ali dnevnik i povjerljive papire nikako ne čitajte. To već prelazi granicu poštovanja. Ukoliko pokažete da poštujete njegovu privatnost, vaše dijete će samo doći da vam se povjeri. • Slušajte! Umjesto da stalno pričate i „zvocate“ trudite se da više slušate i osluškujete situaciju. Ukoliko ne budete previše nametljivi i pretjerano zaštitnički orjentisani, vaše dijete će početi da uči da samo rješava svoje probleme, čak će biti voljno, na vašu veliku radost, i da potraži savjet od vas. • Vjerujte u svoje dijete. Iako ćete se često zapitati: „Gdje smo pogriješili?“, ne očajavajte. Imajte vjere da će vaše dijete, i ako nešto uradi pogrešno, sledeći put umjeti bolje. Djeca moraju da uče iz svojih, a ne iz vaših grešaka. Takođe, imajte u vidu da sve ono što vas iritira kod vašeg djeteta može biti samo faza koja će proći. • Pružajte ljubav i držite otvorena vrata. I kada ste jako ljuti dijete mora da zna da je voljeno. Isto tako, pravi je izazov pružiti djetetu ljubav, a da se ono ne osjeća kao da ga ta ljubav guši. Takođe, dijete mora da zna da uvijek može da zakuca na vaša vrata i računa na vašu pomoć. Ukoliko ste isfrustrirani radi ponašanja vašeg tinejdžera, ni pod razno ne smijete zatvoriti vrata komunikaciji. Ukoliko ste vi taj koji odbija da priča sa djetetom, to je onda pasivna agresija i tako možete nanijeti psihičke udarce vašem djetetu.

( Miloš Perović )