Crnogorci su dobri govornici, ali ih fali na javnoj sceni
"Za dobrog govornika bitno je da vlada situacijom i razumije se sobom, jednako kao sa temom o kojoj želi da drži govor", kaže Radonjić
Akademik DANU i profesor retorike na Fakultetu za Evropske i državne studije Radovan Radonjić, ocijenio je da su Crnogorci prirodno dobri govornici, prosječno elokventniji od drugih, ali da, upkos tome, danas na javnoj sceni fali takvih.
"U Crnoj Gori važi latinska izreka `val rečitosti - kaplja mudrosti`, a iako na političkoj sceni ima priličan broj elokventnih ljudi, dobrih govornika nema ili ih je vrlo malo", mišljenja je Radonjić.
Zahtjevi koji govornici na političkoj javnoj sceni treba da ispune, tvrdi Radonjić, izuzetno su zahtjevni i složeniKada hoće da se cijeni koliko je neko dobar govornik, objašnjava on, onda treba da ga prati što povodom određene stvari koju pokrene kaže i da li je kadar da izdrži dva tri minuta govoreći o pojedinoj temi o kojoj je započeo priču.
"Takvih je jako malo, jer tri minuta u dobrom govoru su mnogo. Počećemo jedno, poslije minut dotaći nešto drugo, početi malo kasnije treće, a završiti sasvim četvrtim. Ako se na kraju govornik prisjeti onoga što je na početku rekao i pomene neće biti dokaz da je konsekventan u vezi s temom koju je pokrenuo, već da je prosto lutajući povodom nje pravio razne kombinacije, ali nije postigao cilj", kazao je Radonjić.
Teško je naći govornika koji bi izdržao sve kriterije
Govor je, navodi on, cijelina koja od prve do posljednje riječi znači slijeđenje osnovne misli s tačnom određenim ciljem koji proizlazi iz onoga što je prethodno rečeno i u čemu nema dodavanja ničega van onoga s čime se pošlo.
Teško je naći danas govornika koji bi, prema Radonjićevim riječima, izdržao sve kriterije koje je teorija retorike propisala.
"Za dobrog govornika bitno je da vlada situacijom i razumije se sobom, jednako kao sa temom o kojoj želi da drži govor. Ukoliko ne vodi računa o skladu, između facijalane ekspresije, kompletne gestikulacije i onoga što se kaže, postoji velika opasnost da auditorijum shvati da kod govornika postoje razlika između onoga što misli i govori, a pošto je njegov zadatak da uvijeri auditorijum u smisao i tačnost onoga što govori, desi li mu se takav kiks, gubi šansu da ostvari svoj cilj", kazao je Radonjić.
Zahtjevi koji govornici na političkoj javnoj sceni treba da ispune, tvrdi Radonjić, izuzetno su zahtjevni i složeni.
"Političari govore naprije parlamentu, gdje njihovi partijski drugovi procjenjuju koliko u njihovom govoru ima elemenata partijske politike i onoga što je program njihove partije. Obraćaju se i najširem auditorijumu, koji je sastavljen od njihovog biračkog tijela, ljudi koji su ih birali s ciljem da zastupaju njihove interese. Govore o sadašnosti, budućnosti i istoriji, mnoštvu koje je vrlo teško približiti, a odgovorni su prema svakom do koga dopire njihova poruka".
"Posmatraju ih stari koji sve doživljavaju bitno drugačije od mladih, a o predmetu govora mogu da znaju koliko oni ili mnogo više, ili oni koji o tome znaju malo ili ništa. Kada se sve ovo ima u vidu može se shvatiti koliko je vraški težak posao govoriti javno ili u javnosti o nekoj temi", ističe Radonjić.
Galerija
( Haris Šabotić )