Nema volontera u Domu starih u Bijelom Polju

Građani Bijelog Polja nisu zainteresovani da volontiranjem uljepšaju i olakšaju vrijeme sugrađanima koji borave u staračkom domu, ali su školske i predškolske ustanove uvijek spremne da obogate njegov kulturno-zabavni život, kazala je psiholog u toj instituciji, Marijana Piper. Dom starih je 10. decembra proslavio prvu godinu postojanja. „U protekloj godini imali smo dosta donacija, imamo odličnu saradnju sa bjelopoljskom opštinom, dok najbolju saradnju imamo sa školskim i predškolskim ustanovama, koje su uvijek spremne da nam izađu u susret i angažuju se kako bi obogatili kulturno-zabavni život naših korisnika“, rekla je Piper. Stanarima Doma, kako je kazala, dostupne su i radno-okupacione terapije koje obuhvataju kreativne, rekreativne, edukativne i ostale aktivnosti s ciljem poboljšanja određenih fizičkih i mentalnih funkcija korisnika.

U prvoj godini rada najveći problem predstavljala nam je adaptacija dementnih i psihički oboljelih osoba

„U prvoj godini rada najveći problem predstavljala nam je adaptacija dementnih i psihički oboljelih osoba, jer za te korisnike trenutno nemamo poseban paviljon“, rekla je Piper. To je ujedno bio i najveći problem stanarima.

Osobe bez porodice se teže adaptiraju „Korisnici se najviše žale što nijesu katgorisani po paviljonima shodno bolesti, za šta trenutno nemamo uslova, pa nastojimo da ih odvajamo po spratovima ali planiramo i to da riješimo u skorijoj budućnosti“, kazala je ona. Prema njenim riječima, osobe bez porodice se teže adaptiraju na život u Domu, baš iz razloga što nema ko da ih obiđe. Piper je navela da predstavnici Centra za socijalni rad koji takve korisnike smještaju u Dom imaju veliku ulogu jer ih najviše posjećuju, dok su korisnicima koji imaju porodice posjete učestale.

„Neophodno je podizati svijest o značaju ustanova za smještaj i njegu starih osoba jer za lica koja su samohrana, lošeg zdravstvenog stanja, koja žive u poremećenim porodičnim uslovima, neuslovnim sredinama, koja su usamljena-a mnogih ih je, ovkav vid zbrinjavanja mnogo znači“, kazala je ona.

Dom nije mjesto koga se treba stidjeti Piper je apelovala na građane da promijene percepciju Doma i poboljšaju odnos prema njemu i njegovim stanarima. „Treba podići njihovu svijest na veći nivo, a to bi se najbolje unaprijedilo obilascima Doma i razgovorom sa korisnicima ali i reklamnim materijalima kao i medijskim sadržajima koji bi govorili o značaju i ulozi Doma“, kazala je ona.

Piper je apelovala na građane da promijene percepciju Doma i poboljšaju odnos prema njemu

Prema riječima Piper, ključno je da građani shvate da Dom nije mjesto koga se treba stidjeti i od koga treba bježati. „Glavni razlog neprihvatanja je mentalitet našeg naroda, prema kom Dom predstavlja jedino sklonište starih ljudi odbačenih od strane njihove djece i najbližih, i stoga se on doživljava kao poniženje i odbačenosti pred kraj života“, pojasnila je ona. Piper je kazala da na prilagođavanje na život u Domu dosta utiče raniji stav koji su o tome imali korisnici kao i od njihovih projektovanih očekivanja. „A naši sadašnji stanari uglavnom su zadovoljni i smještajem i osobljem u Domu“, dodala je.

Smještaj 300 eura Upitana kako se stanari Doma međusobno slažu kazala je da „kao i u svakom kolektivnom smještaju ima nesuglasica i konflikata među stanarima, ali se to brzo riješi i uglavnom se dobro slažu“. Cjenovnik usluga u staračkom domu isti je kao i u Domu starih u Risnu - smještaj za jednu osobu košta 300 eura, a stanari imaju džeparac od simboličnih 12,60 eura. Predviđeno je da u Domu bude smješteno 230 osoba, a u slučaju potrebe, uz preuređenje nekih prostorija, Dom bi mogao da primi 250 osoba.

Smještaj za jednu osobu košta 300 eura, a stanari imaju džeparac od simboličnih 12,60 eura

Trenutno je potpuno opremljen nivo koji prima 132 korisnika, što znači da nijesu popunjeni smještajni kapaciteti jer u Domu trenutno boravi 107 korisnika o kojim brinu 42 zaposlena, uključujući i upravu Doma. Piper je navela da je u bjelopoljskom Domu trenutno 46 socijalnih slučajeva, 41 korisnik ima svoju penziju dok im ostatak doplaćuje Ministarstvo, a 20 je onih koji plaćaju cjelokupni iznos smještaja. U njemu je preminulo 17 stanara.

( Mina )