Timski rad: Ne postoje dobre i loše uloge

Radno funkcionisanje u savremenom društvu zahtijeva vrlo često prevazilaženje naših pojedinačnih postignuća, time nužno iziskuje našu sposobnost praćenja i selekcije novih informacija, aktivno slušanje, sagledavanje iz drugog ugla, kao i otvorenost prema novim iskustvima u okviru timskog rada. Timski rad je sve više dobio na značaju, vremenom potiskujući ranije dominantne „individualne organizacije” individualnih uloga.

Svijest o mogućnostima timskog rada izuzetno je značajna za uspješan razvoj bilo koje institucije, organizacije ili preduzeća.

Međutim, mnogima nije poznata činjenica da je timski rad više od grupnog rada, da on treba da predstavlja organizovan proces, ne samo usmjerenost ka ciljevima i rezultatima rada, tačnije usmjerenost ka produktima rada, već u jednakoj mjeri i usmjerenost na ljude sa kojima radimo.

Vještina komunikacije

Stoga, timski rad sam po sebi ne znači mnogo ukoliko nije praćen vještinama komunikacije putem kojih se među članovima podstiče doživljaj uvažavanja i prihvaćenosti, čime po automatizmu dolazi do zadovoljstva svih članova tima.

Ako su članovi tima zadovoljni, zajednički produkt, pored toga što će prevazilaziti pojedinačna postignuća članova tima, prevazilaziće i kvalitet skupa koji radi.

Svakako, nije isto radimo li u skupu briljantnih umova ili u briljantnom skupu umova!

Kako okupiti i održati uspješan tim nije nimalo lak zadatak, mnogi psiholozi nastojali su vremenom da odrede uloge i pozicije koje obezbjeđuju održivost jednog kvaltetnog tima.

Za timsko funkcionisanje značajna je i različitost stručnosti ljudi koji su u timu, kao i raspodjela uloga na osnovu znanja i iskustva.

Psihološke karakteristike

Ipak, jednako značajnim pokazale su se i određene psihološke karakteristike članova tima.

Jedna od takvih klasifikacija uloga u timu, a koja je zasnovana na psihološkoj procjeni članova, ukazuje da je za uspješnost jednog tima potrebno da u timu imamo tzv. koordinatora koji usmjerava aktivnosti i vodi računa o tome da aktivnosti budu usmjerene ka cilju, zatim komunikatora koji je brižan i usmjeren na druge.

Inovator, zadužen za osmišljavanje novih ideja i strategija i pokretač koji inspiriše i pokreće na akciju, jednako doprinose uspješnosti tima kao prethodna dva.

Istraživač, koji timu doprinosi prikupljanjem informacija, evaluator kojeg karakteriše analitičnost, potom implementator, „zadužen” za osmišljavanje realizacije, su uloge koje su potrebne za održivost kvalitetnog tima, dok uloga finišera u timu obezbjeđuje da svi detalji zadatka budu povezani, unijeti u vremenski plan i realizovani.

Psihološka procjena bitna

Pomenuta klasifikacija, ne znači da tim treba da sačinjava osam osoba sa osam različitih uloga.

Riječ je o ulogama zasnovanim na psihološkoj procjeni uspješnosti tima, te sa tim u vezi potporne uloge svakog člana tima mogu da doprinesu dobrom funkcionisanju.

Znači, ako neko ima osnovnu ulogu, npr. inovatora, a potporne npr. evaluatora i finišera, na osnovu psihološke procjene uspješnosti tima, ostaje potreba za još pet preostalih uloga.

Ne postoje dobre i loše uloge u timu, već samo one koje nam više ili manje odgovaraju. Sa tim u vezi poželjno je da se prilikom formiranja određenih timova uključe HR službe, ili pak ukoliko je to nemoguće (jer nažalost kod nas veliki broj državnih institucija, ali i privatnih kompanija nema HR službe) pokušajte sami da prepoznate ulogu koja opisuje najbolji doprinos koji vi možete da date, onu koja vam najviše odgovara i u skladu sa njom doprinosite uspješnosti vašeg tima.

( Psiholog Jasmina Đukić )