Potrebni su nam likovi koji nijesu savršeni

Makedonska književnica Rumena Bužarovska, prof. dr iz Srbije Zoran Avramović i srpski pisac, prevodilac sa antičkog grčkog jezika, novinar i muzički kritičar Aleksandar Gatalica bili su gosti drugog dana 13. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja koji je smješten u garažnom dijelu tržnog centra Delta city a koji traje do 14. maja.

Specijalna gošća ovogodišnjeg Sajma, postjugoslovenska književnica (kako je mnogi nazivaju), a i jedna od najperspektivnijih spisateljica Evrope današnjice, Rumena Bužarovska predstavila je svoju zbirku priča “Moj muž” kojom je osvojila region. Sa njom je razgovarala Ksenija Rakočević.

„U ovih jedanaest priča koje ulaze u zbirku dosljedno je aktivna žena koja pripovijeda“, konstatovala je Rakočević, na šta je Bužarovska odgovorila:

„Ne možeš vjerovati tom pripovjedaču. Uvijek postoji priča na površini, onda ide ono što je iza. To iza vidimo kroz to kako neko govori, kroz druge informacije koje daje i kroz to kako mu tijelo govori. Htjela sam da se čitaoci više angažuju u čitanju. Ti kao čitalac moraš stalno nešto da dekodiraš, kao da moraš nešto više da radiš od samog bazičnog čitanja. To je jedan od razloga korišćenja naracije prvog lica. Riješila sam da to budu žene, prvo iz razloga zato što me zanima žensko pismo. Žene ne gledamo često u javnoj sferi, a to se isto dešava i u književnoj... Uglavnom čitamo muške priče. U književnom kanonu i dalje su dominantni muški autori“, konstatovala je Bužarovska.

Žene u njenim pričama nijesu predstavljene kao najuspješnije i najumjetnije u svojim poslovima, obavezama ili životu. Žene u zbirci priča “Moj muž” su žene koje lažu, koje nemaju karijeru o kojoj su maštale, žene su koje imaju ljubavnike, koje nijesu savršene majke ili domaćice, koje nijesu spremne na majčinstvo, koje su pretrpjele najtragičnije majčinske trenutke, one su žene koje postaju buntovne onda kada se od njih očekuje suprotno. Žene o kojima piše Bužarovska su suprotnost očekivanjima, moralnim normama, one se istima suprotstavljaju u želji da žive sopstvene a ne tuđe živote. „Trebaju nam likovi koji nijesu savršeni i u kojima se možemo nekako prepoznati“, istakla je Bužarovska.

Knjigu Miloša Crnjanskog “Ispunio sam svoju sudbinu” u izdanju izdavačke kuće „Štampar Makarije“ iz Beograda predstavio je priređivač izdanja prof. dr Zoran Avramović i Radomir Uljarević, izdavač.

“Ispunio sam svoju sudbinu” od Crnjanskog je knjiga razgovora za novine koje je Crnjanski davao od 1955. do 1978. godine. Knjiga sadrži trideset tri razgovora. Može se govoriti o dvije sudbine Crnjanskog: o političkoj i književnoj. Političku sudbinu Crnjanskog obilježava njegov idejno-politički angažman između dva svjetska rata u Kraljevini Jugoslaviji. Druga etapa obuhvata njegov život u emigraciji u Engleskoj od 1941. do 1965. godine. Za teoriju književnosti zanimljivo je pitanje kako je Crnjanski uspio u teškim životnim uslovima da ostvari svoje veliki knjižno djelo. Taj njegov politički angažman je u dobroj mjeri uticao i na neka tumačenja njegovog književnog djela od strane takozvane književne ljevice, ali i takva politička kritika nije uspjela da umanji vrijednost njegovog djela. U ovoj književnoj sudbini važno je pitanje kako se tumačilo njegovo djelo, kakav je bio njegov odnos prema književnoj tradiciji i inostranoj književnosti i najzad kakav je bio odnos politike i književnosti u njegovom životu“, kazao je dr Avramović govoreći o ovom značajnom izdanju.

Aleksandar Gatalica govorio je o knjizi Džordža Bernarda Šoa ”O muzici”, ističući da ona nije namijenjena samo muzičarima ili ljubiteljima muzike već prvenstveno novinarima. Šo nije poznat samo kao dramatičar već i kao najduhovitiji i najbeskompromisniji mizički kritičar svog vremena. Pisao je nemilosrdne i brutalno iskrene i realne kritike, a Gatalica je od istih i učio...

Galerija

( Jelena Kontić )