Ženeva obilježava 300 godina od rođenja Žan-Žaka Rusoa

Ženeva, koja je spalila njegove knjige i protjerala ga, priprema se da uz pompu proslavi 300 godina od rođenja Žan-Žaka Rusoa, čovjeka doba prosvetiteljstva i svjetskog mislioca, piše agencija Frans pres.

Obilježavanje pod nazivom "2012. Ruso za sve" počinje u četvrtak i traje cijele godine tokom koje će Ruso biti predstavljen kao pisac, filozof, mislilac, pedagog, muzičar...

Predviđene su izložbe, predstave, koncerti, filmovi, skupovi, a vrhunac proslave biće 28. juna, kada je Ruso 1712. godine rođen u Ženevi.

O Rusoovoj misli i njegovom uticaju biće razgovarano na Univerzitetu u Ženevi, na javnim skupovima, a najavljena je i izložba pod nazivom "Živ ili mrtav, uvijek će ih uznemiravati".

"Ruso je oduvjek bio nepopularan u Švajcarskoj", kaže Žakob, koji podsjeća da su vođene žestoke rasprave i 1912. godine na 200. godišnjicu njegovog rođenja

Stručnjak za 18. vijek i predsjednik društva "Žan-Žak Ruso" iz Ženeve Alen Grorišar kaže da pisac "i danas uznemirava, ne dopušta miran san, postavlja aktuelna pitanja".

"Od samog početka, on zauzima marginalan stav, postavlja se kao varvarin koji radikalno dovodi u pitanje civilizaciju u kojoj živi i brutalno budi vek koji se uljuljkuje u iluziji svoje percepcije", kaže ovaj stručnjak.

Mnoge njegove ideje i pitanja aktuelna su i danas, kaže taj stručnjak.

Neke Rusoove teme obradiće mladi reditelji, pa će tako biti prikazana kolekcija kratkometražnih filmova Pjera Majara u kojima govori o nejednakosti, prirodi, obrazovanju, ljubavi. Ruso nam direktno govori i obraća nam se kao savremenik, kaže mladi reditelj.

Direktor Biblioteke "Ruso" i jedan od kodirektora ovogodišnjih svečanosti Fransoa Žakob ukazuje na relevantnosti Rusoovih ideja.

"On je taj koji je posebno na političkom planu ponudio neophodni intelektualni okvir za pojavljivanje društva u kojem živimo", kaže Žakob.

I danas nastavljamo da čitamo Rusoa, ističe Žakob.

Ruso je smatrao je da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da ljudi treba da se vrate prirodi – slobodi i jednakosti

"Možda ga danas čitamo bolje nego ranije zato što ga čitamo u svijetlu razvoja misli", kaže Žakob.

Tristota godišnjica rođenja Rusoa biće obilježena u cijelom svijetu, u Brazilu i SAD gdje će biti organizovane komemoracije, kao i u Istanbulu i Tokiju.

Dijete francuske izbjegličke porodice, Ruso prvih 16 godina živi u Ženevi u koju se kasnije povremeno vraća. Nakon objavljivanja "Emila", ženevske vlasti iz straha od revolucionarnog nadahnuća, 1762. protjeruju Rusoa, a njegova djela spaljuju.

"Ruso je oduvjek bio nepopularan u Švajcarskoj", kaže Žakob, koji podsjeća da su vođene žestoke rasprave i 1912. godine na 200. godišnjicu njegovog rođenja.

Žakob takođe otkriva pomiješano piščevo osjećanje ljubavi i mržnje prema rodnom gradu – on se odriče Ženeve, ali cio život se sa sjetom sjeća riječi svog oca – "Žan-Žak, voli svoju zemlju".

Usred Rone, ostrvo Ruso takođe je dobilo novi izgled. Bronzana statusa Rusoa sada gleda na Ženevu, a ne više na jezero.

Ruso je bio najuticajniji filozof prosvetiteljstva. Smatrao je da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da ljudi treba da se vrate prirodi – slobodi i jednakosti.

Za njega je nejednakost nastala s privatnom imovinom, a država ugovorom. Za Rusoa kao prosvetitelja vaspitanje je bilo osnov društva.

Stvarao je pod uticajem Hobsa, Paskala, Loka, Didroa, Dekarta. Njegovo prvo djelo je "Rasprava o naukama i umjetnosti" iz 1750. godine.

"Društveni ugovor" iz 1762. godne poslužio je kao inspiracija sastavljačima "Deklaracije o pravima čovjeka i građana".

Ta rasprava o političkoj teoriji postala je teoretska osnova programa najradikalnije revolucionarne stranke Jakobinaca.

Rusoovo najznacajnije filozofsko djelo "Emil ili o vaspitanju" iz 1762. godine dugo je bilo zabranjeno. Ljubavnom pričom "Žili ili nova Eloiza" iz 1764. kritikuje društvo i brani prirodnu religiju koju smatra osnovom ljudskog morala.

Autobiograsko djelo "Ispovjesti" objavljuje 1772. Svojim radom je uticao na brojne filozofe poput Kanta, Fihtea i Hegela. Umro je 2. jula 1778. godine u Ermenonvilu, u Francuskoj.

( Beta )