Ali, srećan 70. rođendan
Želi da ga pamte "kao crnog čovjeka koji je osvojio svjetsku titulu, imao smisla za humor i prema svakome bio dobar"
Proslavio ga je talenat da borbu predstavi kao bajku u kojoj heroj pobjeđuje.
Muhamed Ali rođen je 17. januara 1942. u Luisvilu (Kentaki) – kao Kasijus Klej.
Njegov djed je bio rob, njegov otac je slikao plakate. Kasijus sa 12 počinje da trenira boks, već sa 18 postaje olimpijski pobjednik u Rimu. Još samo četiri godine su mu trebale da prvi put postane profesionalni šampion svijeta, piše "Dojče Vele".
I’m gonna float like a butterfly and sting like a bee
"Letjeću kao leptir i bosti kao pčela", rekao je Klej svoju legendarnu rečenicu pred duel sa tadašnjim šampionom Sonijem Listonom koga je nazvao "ružnim debelim medvjedom".
Poslije borbe i pobjede, 25. februara 1964. Kasijus Klej je objavio da je prihvatio islam i da odbacuje svoje "robovsko" ime te da će se nazvati Muhamed Ali.
"Alija nije proslavila njegova snaga. Proslavio ga je talenat da borbu predstavi kao bajku u kojoj heroj pobjeđuje. Kod Alija se nije radilo samo o pojasu svjetskog prvaka, nego uvijek o tumačenju svog vremena, društva i nacije. Sukobi šezdesetih bili su vrhunac svih oslobodilačkih pokreta koji su nastali još u 19. vijeku, a to je Alija načinilo legendom", komentariše Zidojče cajtung.
No Vietcong ever called me Nigger
Tako je 1967. Muhamed Ali odbio vojni poziv i odlazak u vijetnamski rat.
"Nijedan Vijetkong me nikada nije nazvao crnčugom", govorio je Ali.
To ga je skupo koštalo – oduzete su mu sve titule i zabranjeno mu je da boksuje. Osuđen je na pet godina zatvora, ali je, poslije četiri mučne godine žalbenog postupka, Vrhovni sud preinačio presudu.
Meč stoljeća
Konačno je 1970. Ali mogao da izazove svjetskog šampiona u teškoj kategoriji Džoa Frejzera.
"Meč stoljeća" – tako je označena ova borba u njujorškom Medison skver gardenu. Interesovanje je bilo toliko da jedan Frank Sinatra nije mogao da obezbijedi mjesta uz ring pa se akreditovao kao fotograf za magazin "Lajf" kako bi mogao izbliza da prati duel titana.
Taj duel se, nakon 15 dramatičnih rundi, završio prvim profesionalnim porazom Muhameda Alija.
The Rumble in the Jungle
Titulu je povratio tri godine kasnije – u Kinšasi, glavnom gradu Zaira (današnjeg Konga), protiv sedam godina mlađeg Džordža Foremana.
Posljednji put se javno pojavio u novembru 2011. na sahrani svog arhirivala Džoa Frejzera"Zair je bio mlada nacija, nezavisan tek tri godine. Predsjednik Mobutu je slavljen kao borac protiv kolonijalističke kulture, čovjek koji je zabranio nošenje kravata i slao u zatvor ljude koji djeci daju zapadnjačka imena. Na toj istorijskoj pozornici Ali je boksovao kao ikona crnaca i to protiv konzervativnog i građanski orijentisanog Foremana. Nije to bila samo borba za pojas, već i bitka simbola. Ali je pobijedio nokautom u osmoj rundi“, piše Zidojče cajtung.
The Thrilla in Manila
1975. je bila posljednja velika godina u velikoj karijeri najvećeg boksera. Krunisana je trećom borbom protiv vječitog rivala Džoa Frejzera u Manili, glavnom gradu Filipina.
Trajalo je 14. iscrpljujućih rundi na temperaturi od 38 stepeni – posljednja predviđena runda nije održana jer Frejzer nije bio u stanju da je počne – oba oka su mu bila zatvorena.
Mnogi vjeruju da je zbog ove borbe kod Alija počela da se razvija Parkinsonova bolest.
"Nijedan od dva boksera se više nikada nije oporavio od te borbe", kaže Leroj Nejman, Alijev prijatelj koji je pratio njegove mečeve.
Slavni bokser je, prema nekim procjenama, u karijeri primio oko 29.000 udaraca u glavu i to je imalo svoju cijenu.
Ostalih šest godina karijere obilježile su neke odbrane titule, ali i gorki porazi. Danas, teško obolio, povučeno živi sa svojom četvrtom suprugom Loni u Finiksu, u jednom obezbijeđenom naselju.
Ujutru još ima snage da šapuće, ali dane uglavnom provodi u svojoj fotelji, često gledajući snimke svojih borbi. Posljednji put se javno pojavio u novembru, na sahrani svog arhirivala Džoa Frejzera. Ali je tada bio mršav i krio je lice iza tamnih naočara.
I'm young, I'm handsome, I'm fast, I'm pretty and can't possibly be beat
Nikoga neću kriviti ako zaboravi koliko sam bio lijep"Taj čovjek se igrao pesnicama kako niko nije niti će ikad uspjeti", komentariše Frankfurter algemajne cajtung.
"Naveo je feljtoniste, pisce i mislioce da hvale sport koji bi, da nije bilo Alija, ignorisali ili pljuvali kao bolest civilizacije", piše list i prenosi Alijeve riječi, iz perioda dok je još mogao razgovetno da govori. Pitanje je bilo kako bi voleo da ga ljudi pamte?
"Kao crnog čovjeka koji je osvojio svjetsku titulu, imao smisla za humor i prema svakome bio dobar. Kao čovjeka koji nije okretao glavu i koji je pomagao drugima koliko je mogao – finansijski, ali i u borbi za slobodu, pravdu i jednakost. Nikoga neću kriviti ako zaboravi koliko sam bio lijep".
( Vijesti online )