Žarko Dakić se ne sjeća kako je ubio najdražeg sina

“Toga dana poginuo je moj najdraži sin Nikola. Priznajem da sam ga ubio, ali ne prihvatam da sam ga ubio na podmukao način, kako je navedeno u optužnici”, kazao je sa suzama u očima Žarko Dakić (61), na početku suđenja.

Okrivljeni je pred krivičnim vijećem sudije Branke Bošković u sudnici Višeg suda u Podgorici, pričao o poremećenim odnosima u svojoj porodici, svaljujući krivicu na suprugu Radmilu i sinove Marka, Vlada i Veska.

Prema optužnici Olivere Ražnatović, zamjenika višeg državnog tužioca, Dakić je 3. jula 2011. oko 12 časova u podgoričkom naselju Konik u Prištinskoj ulici, sa umišljajem i na podmukao način, iz pištolja „pjetro bereta“, ubio sina Nikolu.

Optuženi je sa leđa prišao sinu i u njega ispalio dva hica u lijevom lopatičnom dijelu i lijevom bočnom grudnom dijelu. Dakić je optužen da je počinio „teško ubistvo“.

"Znaš li što si napravio"

„Tog jutra došao je Marko sa posla u 9.40 časova. Sebi sam skuvao čaj, donio novine, potom popio čaj i dvije rakije. Nakon toga sam uzeo novine i otišao u dnevni boravak. Radmila je njemu rukom pokazala na neku tačku na mašini. Marko mi se obratio da ja treba da kupim mašinu za suđe ili će me naglavačke izbaciti.

Odgovorio sam da neću, već da me muči svaki dan i zamolio da me pusti da živim. U svađu se umiješao sin Vesko, koji me uhvatio za ruke i ramena, odgurnuo me i bacio, pa sam pao između trosjeda i dnevnog boravka. Pođem u sobu i iz regala uzmem torbicu u kojoj se nalazio pištolj. Sjeo sam jer mi je bilo teško.

Rada je rekla: 'Bježi, ubiće te'. Malo sam se pribrao i smirio pa sam stavio pištolj na terasu, a zatim sam ga sakrio u dvorište. Kada sam se vratio u kuću, Rada je rekla da se ne boje i da neću nikoga ubiti. Nakon toga Marko je otišao na posao.

U tom stanu je bila i sestra moje supruge Stanica, kojoj sam se požalio, govoreći da vidi šta od mene rade. Došao je gazdin sin i pozvao nas na kafu. Prihvatio sam i za oko 20-ak minuta do pola sata popio kafu i dvije rakije. Pomišljao sam da mi neko ne uzme onaj pištolj kojeg sam sakrio u dvorište, pa sam ga uzeo i stavio u džep. Nikola je sjedio i čitao novine, a zatim me pitao zašto je stalno svađa u kuću kada dođe njegova tetka Stana.

Pitao me zašto se ne selim odavde i potom zaprijetio 'da te ja ne izbačim'. Rekao sam Nikoli da ću selit', ali da treba da uzmem stvari. Nikola je kazao da nemam ja ništa, da ne mogu ništa da uzmem, već da tražim sudskim putem. Nikola me pitao hoću li još nešto da uzmem i zaprijetio: 'Sad ćeš da seliš odmah, platio si kiriju do prvog, i ja ću ti odmah vratiti'. Meni je došlo da zaplačem.

Sve nas je zaključavao u garažu i nije nam davao da jedemo po pet-šest dana. Bježala sam kod svojih, kazala je supruga optuženog

Nikola je prišao i držeći novčanicu u rukama, sa obje ruke me udario u čelo i nos, naređujući mi: 'Seli odmah'. Osjetio sam strah kada mi je Nikola rekao da moram da selim odmah, inače će on da me izbaci. Znam kakve je bio naravi i da ono što namjeri da će to i da uradi. Poslije se više ničega ne sjećam. Ne sjećam se da je Nikola pominjao da će pozvati policiju. Ne sjećam se da sam repetirao pištolj.

Sjećam se da sam dobio još jedan udarac u glavu. Nakon nekog vremena došao sam u kontakt sa vlasnikom kuće Rudijem – Penava Rudolfom. Pitao sam ga šta se desilo. Nije mi ništa odgovorio, pa je dodao da se smirim i rekao: 'Znaš li što si napravio'.

Bio odvojen od porodice

Dakić je kazao da mu je u policijskoj stanici inspektor rekao da je ubio sina Nikolu, nakon čega je izgubio svijest. Advokatu je rekao da nije u stanju da daje izjavu.

"Od Nikole sam osjetio strah da me ne izbaci na ulicu, a posebno me pogodilo što se okrenuo protiv mene. Ja sam podigao kredit da mu kupim kola, i mene je od penzije ostalo 24 eura. U ovom sukobu imao sam četiri-pet konaca na vrh glave, zatim još toliko na čelu i povrede po nogama", rekao je optuženi odgovarajući na pitanja svog branioca advokata Tripka Karadžića.

Optuženi je kazao da su u njegovoj porodici već pet-šest godina vladali poremećeni odnosi i to od kada je slomio nogu i bio vezan za postelju.

Da bi ilustrovao koliko su bili loši i poremećeni odnosi u porodici, Dakić je kazao i jedan nesvakidašnji podatak.

Optuženi Dakić je kazao da nije razbacivao ništa po kući, iako je svjedokinja rekla da je bacio jastuke, papuče i prekrivače

„Mene je bila određena jedna ringla na šporetu da samo nju koristim, jedan lonac za mene, čaša i tanjir, tako da sam sebi spremao i prao. Ljeti sam noćivao na terasu, a sve ovo meni je stvaralo pritisak. Tako sam jednog dana skinuo šerpu da bih sebi skuvao čaj.

Kada se Marko vratio sa posla, rekao je da ću ubuduće morati da pitam, te da će me on vaspitavati kako da se ponašam, da on zarađuje, te da je gazda. Upozorio sam da ne treba mene da vaspitava u sedmoj deceniji, već da ide da se nađe sa djevojkom“, kazao je Dakić.

Suđenje se nastavlja 20. januara u 9 časova.

Pošto je usmrtio sina, htio da puca i na suprugu

Iako skrhana bolom, Radmila Dakić, majka ubijenog Nikole, a supruga optuženog Žarka, svjedočila je juče o tragediji koja je zadesila. "Bila sam u šoku, tako da u istrazi nisam ništa rekla, pa ću danas nekako svjedočiti.

"Povikala sam sestri - 'Stano, ubi mi Nikolu!', a Žarko je ispalio i drugi hitac sinu u leđa"

Žarko je prvi provocirao Marka, uhvatio ga je za vrat, a zatim pošao iz ormara uzeo torbicu u kojoj se nalazio pištolj. Pominjao je da će 'o nama novine pisati', i da ćemo još više zažaliti. Rekla sam da je uzeo pištolj, a Žarko je rekao da je uzeo samo majicu.

Tog jutra sve je stvari razbacivao po kući. Nikola ga je upozoravajući pitao što mu je i zašto to radi. Nakon toga Žarko mu je rekao da izbaci krevet koji mu je on kupio, što je Nikola i uradio. Zbog ovakvog ponašanja, moja sestra Stanica je kazala da uzmemo oglase i da potražimo stan. Vesko je otišao i kupio taj časopis, pa ih je Nikola čitao. Potom je pitao Žarka da li možemo da još tu noć prekonačimo.

Kada je Žarko odgovorio da moramo odmah da selimo i da do noćas sve mora biti podmireno ili će novine pisati o nama. Nikola je rekao da ne prijeti i da će pozvati policiju. Žarko je potom pitao kada će ta policija, mada Nikola nije pozvao policiju. Žarko je otišao u kupatilo a Nikola je stajao kod šporeta u trpezariji.

Nije nam dao da jedemo

Potom sam vidjela da je Žarko sinu Nikoli prišao sa leđa i pitao ga: 'Jesi li me prijavio policiji' i prislonio mu pištolj sa lijeve strane ispod vrata. Uhvatila sam se za glavu rukama. Pištolj je opalio, a Žarko je zatim opalio još jedan hitac u leđa Nikoli. Povikala sam sestri: 'Stano, ubi mi Nikolu!', a Žarko je ispalio i drugi hitac sinu u leđa. Preskočio je preko mrtvog leša svog sina i uperio pištolj i mene da ubije.

Vlado je skočio i zatim se otimao sa njim oko pištolja, zatim ga oborio na pod i poslije mu je oteo pištolj", tvrdi Radmila Dakić. Optuženi Dakić je kazao da nije razbacivao ništa po kući, iako je svjedokinja rekla da je bacio jastuke, papuče i prekrivače. "Mene je izbacivao da spavam u garaži.

Sve nas je zaključavao u garažu i nije nam davao da jedemo po pet-šest dana. Bježala sam kod svojih. Često sam dobijala batine ali to nikada nijesam prijavila policiji. Sva naša četiri sina više su poštovala njega nego mene. Pridružujem se krivičnom gonjenju, kazala je supruga optuženog. "Sve ovo što je ispričala nije tačno", rekao je optuženi Dakić.

( Komnen Radević )