Biste li se usudili preko mosta Božovića?

Most na sajlama preko rijeke Morače u mjestu Rijeka Piperska je jedini put kojim deset porodica Božovića iz Donjeg polja može doći do domova, međutim, jak olujni vjetar je za božićne praznike pokidao nekoliko sajli i na pojedinim mjestima podigao drveni pod.

Most napravljen prije 15 godina, poslužio je kao motiv za dokumentarne filmove, ljeti je i turistička atrakcija, a Božovićima je važan koliko i sam život.

Vesko Božović ističe da se moraju zamijeniti sajle, jer postoji opasnost da jači vjetar zaljulja i obori most u rijeku.

Dok se to ne uradi most prelaze samo najhrabriji.

Dok se to ne uradi most prelaze samo najhrabriji.

On je kazao da preko mosta prenose na leđima sve potrepštine za domaćinstvo, čak i građevinski materijal, betonske blokove, šljunak, cement...

"Potrebno nam je par hiljada eura da bi obnovili konstrukciju mosta, ali pravi posao je zamjena zarđalih sajli, kao i da se uklone stare drvene letve. Najbolje bi bilo da se most nanovo uradi, ali sa metalnom mrežom ispod drvenog patosa. Međutim, ne radimo i ne zarađujemo kao nekada, tako da nijesmo u mogućnosti da to sami uradimo", rekao je Božović, napomenuvši da im je potrebna pomoć društva.

Oduvijek prelazili preko improvizovanih mostova

Drveni most na rijeci Morači, koji je postojao u „staro vrijeme“, preci Božovića napravili su malo nizvodno od sadašnjeg mosta. Božovići kažu da su oduvijek živjeli u Donjem polju i od kada znaju za sebe prelazili preko improvizovanih mostova i sajli na drugu stranu.

Na jednoj strani obale su njihove kamene kuće, imanja, stoka, uljanici i livade a na drugoj, preko rijeke i mosta sa sajlama, groblje.

Misao iz romana „Seobe“ Miloša Crnjanskog da „Nema smrti, samo seoba“ kao da se dijelom odnosi na selo i stanovnike, koji svakodnevno premošćavaju obale kao metafizičke daljine i u šali planiraju kada će ko umrijeti.

"Nemoj sada, najavili su jak olujni vjetar", savjetuju rođaci, svakako u šali, jednog od najstarijih Božovića, dok stojimo na obali i posmatramo nakrivljenu konstrukciju mosta.

Nemoj da je neko umro kad je vjetrovito, šale se mještani

Milorad Božović kaže da su njihovi stari drvenim gredama premostili preko stijena ali da je voda svake zime odnosila konstrukciju, a kada se spusti nivo vode, gradili su ponovo.

"Tako smo, kažu stari, radili do II svjetskog rata. Uoči ili u toku rata, nijesam siguran, obale smo spojili sajlom i u korpi prelazili", rekao je Milorad, napomenuvši da je o tome snimljen dokumentarac „Žica života“ i „Đevojački most“.

Most posjećuju i turisti

Novi most sa sajlama napravljen je prije 15 godina, a Vesko Božović se prisjeća da je tada imao oko 30 godina.

"Pomogli su nam tada predstavnici podgoričkih državnih preduzeća. Od OGP–a smo dobili sajle, a pomoć je stigla i od radnika Mljekare, Opštine Podgorica, Elektrodistribucije i drugih. Most se radio godinu i po ili dvije. Sjećam se da sam bratovo novorođenče od četrdeset dana, prebacio u korpi i preko sajle na drugu strane rijeke, i da su mi tada prvi put ruke zadrhtale", rekao je Vesko Božović.

"Most je atrakcija, jer se tako nešto više nigdje ne može vidjeti", rekao je Vesko Božović

On je napomenuo da je most turistička atrakcija i da preko njega u ljetnjem periodu svakodnevno prelazi mnogo turista.

"Most je atrakcija, jer se tako nešto više nigdje ne može vidjeti", rekao je Vesko Božović, napomenuvši da je snimljeno nekoliko dokumentaraca o mostovima na sajlama preko rijeke Morače.

Most na je jedini put i za đake koji pohađaju nastavu u osnovnoj školi na Bioču i srednje škole u Podgorici. Golub Božović (80) prati mališane u polasku i povratku.

"Ne mogu da sjedim mirno kući dok djeca prelaze preko mosta. Zato ih ispratim i sačekam kada se vrate", rekao je Golub, napomenuvši da se stari put prema selu Duga urušio. Golub je učesvovao u gradnji mosta, postavljao je daske na sajle, i zna tačno koliko je dužina i visina do vode.

"Od obale do obale ima 75 metara, a visina od mosta do vode je 28 metara. Kada smo ga napravili, nakon one sajle i korpe, činilo mi se da imamo magistralu preko Morače. Međutim, odavno nije bilo ovakvog vjetra. Most se toliko ljuljao da su sajle iskrivile čeličnu šinu kao da je ekser. Na drugoj strani jedna sajla je načeta a i niko ne zna kada će se otkinuti. Vjetar je polomio stubove za struju, tako da smo bez struje bili šest dana. Niko nije mogao doći do nas osim hrabrih momaka iz Elektrodistribucije", rekao je Golub Božović.

Radnici Elektroprenosa sjutra će pokušati da zetegnu sajle na mostu, ali kako ističu mještani, i dalje će postojati opasnost da jači vjetar sruši konstrukciju.

I koncesionari da ispune svoje

Drago Radovanović je apelovao da koncesionari šljunka u koritu rijeke Morače ispune zakonsku obavezu da određeni broj sati rade za potrebe Mjesne zajednice.

"Ispod mosta je jedan od koncesionara a u koritu je 6-7 šljunkara. Smatram da bi svi mogli da pomognu. Možda bi trebalo razmisliti o probijanju 1.500 metara puta od Bioča do Donjeg polja, ili da se sredstva ulože u rekonstrukciju ovog mosta. Most se ne može sada bezbjedno koristiti, a i jači vjetar može ga srušiti. Ne tražimo ništa više od koncesionara od onoga što je njihova zakonska obaveza", rekao je Radovanović.

Galerija

( Jovan Stanišić )