Biti ili ne biti za poljoprivrednike u Crnoj Gori
Veliki troškovi proizvodnje koji su stalni, a cijene proizvođača na tržištu u stalnom su padu, tako da, navodi Kažić, proizvođači ne mogu da se izvuku iz minusa
Poljoprivredni proizvođači su istakli da će 2012. godina biti kritična, kao i da će mnogi ako bude loša prestati da se bave poljoprivredom.
Poljoprivredni proizvođači iz Zete i Malesije inače su potpuno nezadovoljni prošlom sezonom, jer zbog loših rezultata tokom ljeta, kako kažu, skoro da nijesu uopšte imali jesenju proizvodnju.
Ne samo da nijesu zaradili novac od kultura koje su sadili nego su bili i u gubitku.
"Imamo zvanični podatak da Crna Gora uvozi 400 miliona hrane, a izvozimo samo 40 miliona"Vesko Kažić iz Botuna bacio je pet tona paradajza, zato što je bio nezadovoljan cijenom iako je, kako tvrdi, bio vrhunskog kvaliteta. Kaže da je tako izgubio 2.300 eura.
"Cijena otkupa je bila ispod proizvođačke, tako da sam nezadovoljan, a kao rezultat toga su plastenici, u koji su uložena ogromna sredstva ostali su prazni do danas. Oplemenio sam zemlju, pri čemu se sam se ponovo izložio trošku, ali nema nikakve proizvodnje, jer subvencija i pomoći od države nema. Štete koje nastaju na našim plastenicima se ne nadoknađuju od Ministarstva iako komisije idu redovno, tako da je situacija i ovoj godini u poljoprivredi neizvjesna", ističe Kažić.
Veliki troškovi proizvodnje koji su stalni, a cijene proizvođača na tržištu u stalnom su padu, tako da, navodi Kažić, proizvođači ne mogu da se izvuku iz minusa.
Razlog za to je, kako kaže, što nema ni organizovanog otkupa, stimulansa, organizacije i mnogo toga.
"Svi smo sirotinja i svi se zadužujemo što je žalosno, ali je tako""Prošlog ljeta na površini od 3.000 kvadrata posadio sam oko 10.000 strukova paradajza, uloživši oko 9.500 eura, a zaradio sam oko 7.000 eura. Zalud sam radio, zalud sam se mučio, pri čemu ne računam najlon, objekat nego čisti ulog. Kilogram paradajza u plasteniku koštao me oko 35 centi, a prodavao sam ga 20 centi, dok je pretprošla godina bila dobra, jer me koštao isto, a prodavao sam ga 65 do 70 centi", kazao je Kažić.
On misli da ministarstvo može mnogo da uradi, savjetima, komunikacijom sa proizvođačima, jer koliko je pretprošle godine bio dobar potez ministarstva tako je prošle godine bio katastrofalan po njih.
"Mislim da je jedan od razloga loše saradnje, malo stručnjaka u ministarstvu. Posjećuju nas iz savjetodavne službe, ali ne onako kako bi mi to željeli i svake godine sve rijeđe. Međutim, za predstojeću sezonu se pripremamo kao i za sve do sad, a pokušaću još jednom da radim ako bude uspješna godina, ako ne doživotno ću da prestanem da se bavim poljoprivrednom proizvodnjom", istakao je Kažić.
U Crnoj Gori svi se, kaže on, na neki način bave poljoprivredom, jer nema industrijske proizvodnje, ali će opet svi da propadnu.
"Svi smo sirotinja i svi se zadužujemo što je žalosno, ali je tako. Imamo zvanični podatak da Crna Gora uvozi 400 miliona hrane, a izvozimo samo 40 miliona. U takvoj nelojalnoj konkurenciji, pri čemu siguran sam uvozi se hrana koja nije baš dobrog kvaliteta, nemamo šansi iako imamo kvalitetniju hranu od uvozne. Proizvođači su zadovoljni lijepim izjavama, ali mi ta obećanja ne osjećamo, jer se ne radi koliko bi trebalo. Mi smo ubijeđeni da može puno bolje da se radi – zaključuje Kažić.
( Haris Šabotić )