Groteskna kombinacija princeze i brodogradnje

Iako za njihovo stacioniranje i prezentaciju u okviru muzejske Zbirke pomorskog i tehničkog nasljeđa bivšeg vojnog brodogradilišta Arsenal u marini „Porto Montenegro“ nema ama baš nikavog logičnog ili stručnog utemeljenja, Ministarstvo kulture Crne Gore dozvolilo je kompaniji „Adriatic Marinas“ da u muzejskoj zbirci koja govori o istorijatu pomorstva i ratne brodogradnje u Tivtu od kraja 19. viijeka na ovamo, na centralnom mjestu izloži i dio dnevničkih zapisa crnogorske princeze Ksenije Petrović-Njegoš.

Okružena fotografijama ratnih brodova, starih admirala i mornara, naoružanjem, brodskom opremom i alatima brodoremontera, centralna vitrina u kojoj se nalazi suncobran, monografija „Crna Gora u magičnom oku princeze Ksenije“ i 25 odsto dnevnika princeze Ksenije pisanog od 1905. do 1928. godine, djeluje groteskno.

Jedina poveznica tih materijala sa ovim prostorom je činjenica da su princezini dnevnici lani u Crnu Goru doneseni posredovanjem većinskog vlasnika „Porto Montenegra“ – kanadskog milijardera Pitera Manka koji je onda odlučio da dio te dokumentacije izloži i u muzejskog Zbirci pomorskog nasljeđa bivšeg tivatskog vojnog brodogradilišta koje je srušio da bi na njegovom mjestu gradio marinu i stanove za tržište.

Sredinom novembra dnevnike su čelnici Mankove kompanije „Adriatic Marinas“ trijumfalno prikazali princu Nikoli II Petroviću prilikom njegove posjete Tivtu, pri čemu su istakli „blisku višegodišnju saradnju“ kanadskog biznismena i potomka ruske carske porodice kojoj je princeza Ksenija svojevremeno ustupila svoje dnevnike, princa Nikolaja Romanova.

Ugovor uslovio postavku

Na pitanje po kojoj logici se u muzejskoj Zbirci pomorskog nasljeđa Arsenala čuvaju predmeti koji nemaju nikake veze ni s Arsenalom, ni s Tivtom, ni s Bokom Kotorskom, poput dnevnika princeze Ksenije koja nikada nogom nije ni kročila u Tivat i Arsenal, pomoćnik ministra kulture Lidija Ljesar je podsjetila na odredbe ugovora o donaciji i uslov da se 25 odsto toga izloži u Mankovoj marini.

"Muzeji danas teže što većem uključivanju javnosti u vlastiti rad, naročito u dijelu koji se odnosi na prezentaciju muzealija. Prezentacija dnevničkih zapisa princeze Ksenije, s obzirom na to da su nastajali u veoma turbulentnom periodu crnogorske istorije (od 1905. do 1928. godine), podjednako je važna za sve posjetioce, bilo da oni dolaze u Porto Montenegro ili u Narodni muzej Crne Gore na Cetinju, u kome se nalazi veći dio dnevnika princeze Ksenije", odgovorila je Ljesar, iako pravila struke ali i propisi iz oblasti muzeološke djelatnosti jasno nameću obavezu da se Kesnijini dnevnici izlože u Muzeju kralja Nikole na Cetinju, uz natpis „legat kompanije Porto Montenegro“, a ne da se u Tivtu „kombinuju“ sa istorijskim materijalom koji nema nikakve dodirne tačke sa Ksenijom i Petrovićima.

Ipak, želje strateškog investitora Pitera Manka jače su od pravila struke i logike, pa je crnogorska država i na ovom primjeru, kao i u više navrata do sada, učinila ono što Mank hoće, a ne što propisi nalažu.

Trgovina istorijskim dnevnicima

Romanov je 20. maja prošle godine na Cetinju s premijerom Igorom Lukšićem potpisao ugovor o doniranju Ksenijinih dnevnika pri čemu je kao uslov darodavca predviđeno da „primalac (Vlada Crne Gore) pristaje da ustupi na zajam, pod uslovima posebnog ugovora, 25% dnevnika „Porto Montenegru“, koji će se tamo nalaziti u skladu s odgovarajućom zakonskom muzejskom regulativom, sve dok postoji kolekcija Muzeja u okviru “P”orto Montenegra“.

Istog dana ministar kulture Banislav Mićunović i izvršni direktor „Porto Montenegra“ Oliver Korlet potpisali su i ugovor o davanju u zakup četvrtine tih dnevnika, koji se od ljetos nalaze izloženi među brodskim topovima, maketama ratnih brodova, velikim testerama, bušilicama i ostalim artefaktima koji podsjećaju na 120-godišnju istoriju bivšeg Arsenala i vojno-pomorske baze u Boki.

( Siniša Luković )