Slikarstvo je na sjeveru Crne Gore potpuno zapostavljeno
Govoreći o poteškoćama u razvoju kulture na sjeveru Crne Gore možemo reći da pristup za rješavanje ove problematike možda i ne tražimo na pravom mjestu
Bjelopoljski slikar Abaz Dizdarević, potpredsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i član Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika, u razgovoru za “Vijesti” otkriva koliko je slikarstvo na sjeveru Crne Gore zapostavljen segment kulture, kakva je podrška neophodna da bi se dobio jedan kvalitetni kulturni sadržaj i kvalitet. Dizdarević govori o svom stvaralaštvu, kao i o savremenoj likovnoj sceni u Crnoj Gori.
Zapostavljenost slikarstva kao bitnog segmenta crnogorske kulture možemo tražiti u nedovoljnosti poznavanja ili slaboj informisanosti, što će nas dovesti u poziciju generalizovanja takvog odnosa i prema ostalim granama umjetnosti.
Govoreći o poteškoćama u razvoju kulture na sjeveru Crne Gore možemo reći da pristup za rješavanje ove problematike možda i ne tražimo na pravom mjestu. Problem nije samo u raspolaganju materijalnim resursima, iako se ni to ne smije zanemariti.
U većoj mjeri, od uticaja je stepen svijesti o potrebi čovjeka da sopstveni integritet upotpuni kulturnim doživljajem različitih profila, te da promjena mora nastupiti (biti prisutna) u svakom pojedincu.
Poznata je činjenica da se kultura određene sredine, ili određene društvene zajednice ne stvara na prečac, niti zavisi od doprinosa samo jedne generacije, već ona mora biti cjelokupnost stvaranja brojnih generacija u prošlosti i sadašnjosti.
Kulturne manifestacije određuju kulturni profil jedne sredine. Koliko su one kontinuirane na sjeveru zemlje?
Osmišljavanje raznih kulturnih programa ukazuje na potrebu žitelja manjih sredina da se aktivno uključe u aktuelna dešavanja na savremenoj crnogorskoj i međunarodnoj kulturnoj sceni. Ti programi se baziraju na povremenom okupljanju stvaralaca u programima kao što su likovne kolonije, simpozijumi, muzičke i pozorišne djelatnosti, koje u takvom konceptu ne pružaju kontinuiranu edukaciju stanovništva o značaju kulture za njihov život. Osim stvaralačke orijentacije koja se realizuje kroz druženje umjetnika i njihov rad, kao i prezentacije stvorenog, ti programi imaju humanističku notu koja u najširem smislu otvara prostore popularizaciji likovnog, muzičkog i pozorišnog stvaralaštva i njihovoj decentralizaciji van aktuelnih kulturnih centara. Na putu razvoja svih ovih segmenata umjetnosti bi trebalo imati više razumijevanja i logistike od strane Ministarstva kulture, fondova za podsticaj, ali i od strane medija prema takvim programima koji, ma koliko kvalitetni bili , skoro da i ne budu primijećeni, ili se rijetko nađu u rubrikama tipa Regioni i samim tim su na marginama informacije, pa često, umjesto ohrabrenja da se nastavi sa tom vrstom manifestacija, dođe do demotivacije i odustajanja od kulturnih aktivnosti.
Kroz stvaralački proces, kroz Vaš likovni izraz, koliko ste posvećeni stvarnosti, ili je, ipak, riječ o “bijegu” u fiktivno?
Kolorit kojim se slikar koristi, može odražavati njegovo emotivno stanje. Tako on kroz stvaralački proces ispisuje stvarnost koja je refleksija njegovih doživljaja svijeta u kom živi. Puno promišljam o bojama (valjda je to dio školovanja, gdje smo kao studenti posmatrali uvaženog, ali i nepravedno nedovoljno nagrađenog prof. Smaila Karaila kako sa upornošću i istrajnošću traži određeni ton i po 20 dana), ali ne i o potrebi da te boje nužno moraju nositi simboliku. O simbolici plave su govorili mnogi, ali se najčešće dovodi u vezu sa slobodom i istinom, kao i sa mistikom i melanholijom. Otuda i povod za naziv muzičkog pravca Blues (ed eng. riječi blue-plavo) u čijoj suštini je tuga, odnosno melanholičan prizvuk.
Koliko je kompleksna komunikacija između umjetničkog djela i posmatrača?
Kroz razne faze razvoja umjetnosti govorilo se o kompleksnosti u procesu komunikacije između umjetničkog djela i posmatrača. Tako su činjeni pokušaji da se objasni svrha postojanja umjetnosti, od aksioma - umjetnost radi ljepote, do onog umjetnost radi umjetnosti. Istinska umjetnost ne bi trebalo da zavisi od trenutka i volje posmatrača, već da živi svoj samostalan put, ali je u prirodi čovjeka narcisoidna potreba da prezentuje svoj rad i da se, doživljavajući kritiku, brani riječima kakve su: ljepota je u oku posmatrača…
Koliko je savremena crnogorska likovna scena distancirana od aktuelnih svjetskih umjetničkih trendova?
U savremenom svijetu se prenošenje informacija toliko brzo odvija da je praktično nemoguće distancirati se od novoustanovljenih kriterijuma vrijednosti, a osnovna premisa umjetnosti, individualizam izraza, skoro da je iščezla. Ipak, određena podneblja, da li svojim izborom ili sticajem različitih okolnosti, ostala su djelimično sačuvana od ovakvih tendencija. Mislim da u Crnoj Gori i dalje živi romantičarski duh, pa u skladu s tim i tradicionalni umjetnički način iskazivanja. U određenom smislu izolacija je uzrokovala očuvanje disciplina kojima su se umjetnici izražavali vjekovima unazad. Izolovanost se u određenom tumačenju može doživjeti kao prednost, dozvoliti osjećaj potpune slobode (ako je tako što uopšte moguće) što je jedan od preduslova za istinsku umjetnost, ali ohrabrenje možemo potražiti sagledavajući istorijska iskustva i zaključiti da su najradikalnije stvari upravo dolazile tamo gdje je distanciranje od društvenih normi bilo najizraženije (dada, nadrealizam, kubizam, konceptualna umjetnost). Crna Gora se s druge strane našla u situaciji gdje nema jakih galerista i establišmenta koji bi nastavili neki pravac u kriterijumima, što umjetnike prepušta samima sebi i vodi u situaciju da svaki stvaralac radi nešto, a to se svodi na govor uprazno i čekanje na odjek.
Koliko je umjetnost danas istrajan stvaralački proces?
U knjizi kineske istorije umjetnosti, na samom početku je zapisano: 'Umjetnost je ono što svi znamo šta je'. Smatram da čovjeka najpotpunije, a stoga najistinitije i najtačnije definiše upravo njegova umjetnost. Umjetnički put vidim kao duhovni put koji je dat stvaraocima. Mislim da se iz ovakog načina razmišljanja o umjetnosti može crpiti istinitost, odlučnost , ali i iskrenost u pristupu. Na današnjoj umjetničkoj sceni je, čini mi se, izraženije trčanje za karijerom u odnosu na ono što bi trebalo da označava i gradi tu karijeru, a to je istrajan stvaralački proces.
( Beća Čoković )