Majstor za borbe sa zamišljenim protivnikom

Iako nikada nije radio u policiji, oni koji poznaju Božidara Vuksanovića tvrde da to neće biti prepreka da brzo pohvata konce i da nametne gvozdenu disciplinu, po kojoj je bio prepoznatljiv u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija i Upravi carina, gdje je u zadnjih nekoliko godina bio prvi čovjek.

U vladajućoj partiji, čiji je bio jedan od članova operativnog štaba uoči svakih izbora, ne smatra se ni Đukanovićevim, ni Vujanovićevim, ni Lukšićevim, ni Marovićevim čovjekom, mada niko ne dovodi u pitanje njegovu odanost.

Važi za upornog i efikasnog operativca, što mu je bila i jedna od glavnih preporuka da ga Lukšić postavi za šefa policije.

Njegovi saradnici tvrde da traži rezultate i da ne podnosi neradnike i dodvoravanje.

U poslaničkim klupama DPS-a bio je prepoznatljiv kao jedan od najoštrijih polemičara sa opozicijom. Povremeno je demonstrirao prgavu narav, a ostalo je zabilježeno da se svojevremeno u podgoričkom parlamentu umalo fizički obračunao sa odbornikom SNP-a Zoranom Lakušićem.

U opoziciji ga smatraju jednim od najvatrenijih branilaca lika i djela Mila Đukanovića. Zbog toga su, čim je objavljeno da će on naslijediti Veljovića, javno rekli da Vuksanović treba da odgovori na pitanje da li bi uhapsio Đukanovića.

Za vrijeme referenduma o nezavisnosti bio je na čelu ZIKS-a, gdje je većina bila za obnovu državnosti. Vuksanović im je navodno obećao amnestiju, ali je Vuksanović to negirao.

“Nikakve trgovine o smanjenju kazni nije bilo. To nije moj stil rada, niti ove uprave. U okruženju je postojala praksa da povodom ostvarenja državnosti zatvorenici budu amnestirani. Ako traže aboliciju, to je u nadležnosti predsjednika države i ne može se tražiti ultimativno", kazao je tada Vuksanović.

Opširnije u štampanom izdanju

( Ekipa "Vijesti" )