Gavril Subotić - biser kakav se rijetko rađa
"Ne mislim da me situacija u kojoj sam sada izmijenila u ponašanju, isti sam onaj kao što sam uvijek bio i u u bazenu i u privatnom životu"...
Kada jedan sportista dobije poziv za A reprezentaciju, a u istoj kalendarskoj godini sa svojim klubom osvoji trofej prvaka regionalne lige i pehar nacionalnog Kupa, može za sebe da kaže da je uspješan.
A, šta tek može da se kaže za takvog sportistu ako mu to uspije sa 16 godina i pri tom u nastupima svog kluba nije samo statista, već jedan od nosilaca igre?
E, time može da se pohvali samo ekstratalentovani vaterpolista Jadrana Gavril Subotić.
"Mislim da ne treba posebno opisivati koliko je lijep osjećaj kada imate takvu godinu. Dakle, svaki sportista naravno želi da svoj rad na treninzima i svoje nastupe potvrdi kroz osvajanje trofeja. Svakako da su oni prije svega zasluga kompletne ekipe i upravo zbog toga su mi pomenuta dva pehara izuzetno draga i značajna, jer je naša ekipa bila autsajder i na fajnl-foru Jadranske lige u konkurenciji sa Jugom, Primorjem i zagrebačkom Mladosti, ali i u domaćem prvenstvu na početku ove sezone", komentariše uspjehe svoje ekipe Subotić, koji je rođen 15. septembra 1995. godine, a ušao je i na širi spisak reprezentacije.
Kako si se snašao u nacionalnom timu?
"Sam poziv u reprezentaciju je sigurno poseban doživljaj i čast za svakog sportistu. Uz to, ja sam naše najbolje vaterpoliste do prije nekoliko gledao samo na televiziji, a sada treniram ravnopravno s njima, i to je nešto što izaziva posebne emocije i što mi u svakom pogledu imponuje. A saigrači, bez obzira na razliku u godinama i broju nastupa za reprezentaciju, primili su me odlično i kao nekoga ko je njima ravan i tako se prema meni odnose", s velikim ushićenjem i u jednom dahu Subotić priča svoja prva iskustva s okupljanja A selekcije naše zemlje.
Pred Crnom Gorom su u 2012. godini dva značajna takmičenja - Evropsko prvenstvo i Olimpijske igre (svi očekuju da „ajkule” izbore vizu za London). Nadaš li se nastupu na Olimpijskim igrama?
"San svakog sportiste je da nastupi na Olimpijskim igrama i tu nema dileme. Ja ću pružiti maksimum da opravdam poziv selektora, i ako to bude dovoljno da ispunim uslove za predstojeća takmičenja, biću presrećan. Ako ne budem na spisku, to me nikako neće razočarati. Naprotiv, biće mi dodatni motiv da još više radim i čekam svoju šansu, jer mi je vrijeme saveznik", konstatuje Subotić.
Mladi Novljanin je upravo tako prošle sezone strpljivo čekao svoju šansu, a kada je dobio, znao je kako da je iskoristi.
"Počeo sam da igram u drugom dijelu sezone, a prekretnica je bila utakmica četvrfinala Jadranske lige sa Primorcem, gdje sam dao i taj odlučujući peterac. Nadam se da sam opravdao povjerenje i nastojim da od strane trenera i saigrača ukazanu šansu iskoristim trudeći se da dam svoj maksimum i da se do posljednjeg atoma snage zalažem i na treninzima i na utakmicama.
Subotić je pomalo i srećno dobio šansu u Jadranu, nakon što je klub sa Škvera morao da podmladi tim...
"Ove sezone igram u prvih sedam, imam veliku minutažu i zaista mogu reći da je sve ukupno velika promjena i u mom pristupu igri, nekako se osjećam iskusnije i prilično sam stasao u odnosu na prethodnu takmičarsku sezonu. Imam više samopouzdanja, pa ove sezone igram mnogo sigurnije, u čemu mi mnogo pomažu trener i saigrači koji imaju povjerenja u mene. Naravno, to nikako ne znači da sam postao igrač, imam još mnogo, mnogo da učim.
Da li sebe smatraš zvijezdom?
"Ne mislim da me situacija u kojoj sam sada izmijenila u ponašanju, isti sam onaj kao što sam uvijek bio i u u bazenu i u privatnom životu. Ta, uslovno rečeno, slava, ne čini da dignem nos, već me nagoni da što čvršće stojim na zemlji i da još jače i ozbiljnije pristupam radu i obavezama.
Da li bi tako bilo i da postaneš član Pro Reka?
"Što se tiče Pro Reka, tu se po mom mišljenju vaterpolo ne igra iz ljubavi, već iz velikog materijalnog interesa. Naravno da bih, čisto zbog želje da se egzistencijalno obezbijedim, jednog dana volio da igram za ekipu koja će imati dovoljno sigurnu materijalnu situaciju da može da pruži odlične uslove kao što je Pro Reko, ali je ipak još mnogo drugih stvari važno. Sada mi je važnije da igrački stasavam, a to može biti samo u nekom klubu koji ima više vaterpolo duše od Pro Reka - racionalan je Subotić, koji je, osim što je odličan vaterpolista, isto toliko dobar i u školi.
U osnovnoj školi je bio lučonoša, a od ove školske godine je učenik gimnazije u Herceg Novom.
"Velike obaveze u vaterpolu čine da dosta odsustvujem iz škole i to mi otežava situaciju, ali mi je i ona izuzetno značajna. Mislim da imam potencijala da i u gimnaziji budem odličan i to mi je svakako jedan od prioriteta", rekao je Subotić.
Mladi vaterpolista je pravog mentora imao u svom ocu Vasu, jednom od najuspješnijih vaterpolista s ovih prostora.
"Kao bivši sportista naravno da sam imao želju da mi se i sin bavi sportom. Kada sam uočio da posjeduje određene kvalitete, usredsredio sam se na to da se izgradi u pravu sportsku ličnost i zaista sam se posvetio tome. Kod Gaja se podudarilo da posjeduje veliki talenat, da je vrijedan i hoće da radi, a uz sve je i dobar đak, što je za mene kao roditelja nešto što se samo poželjeti može. Tu je sada jedino problem oko organizacije, jer je redovan učenik, pošto kod nas nema neka sportska škola ili akademija kao u velikim gradovima, pa da su časovi prilagođeni sportskim obavezama. Ali, snalazimo se nekako. Tako je, na primjer, u jednom danu, iako je bio jutarnja smjena u školi, u popodnevnim časovima odgovarao četiri predmeta da bi za polugodište imao ocjenu i da može maksimalno da se posveti obavezama u reprezentaciji", opisuje Vaso neke druge aspekte Gavrilove uspješnosti.
Gojković: Takav talenat su imali samo Zloković i Prlainović
A kakav je potencijal Subotić najbolje je opisao kapiten Jadrana Vladimir Gojković.
"Takav talenat sam samo vidio još kod Borisa Zlokovića i Andrije Prlainovića. Međutim, da bi se od talenta napravio igrač potreban je i veliki rad. Gajo je na dobrom putu da to postigne, jer dosta radi na treninzima i na utakmicama, hoće da posluša sugestije, ali ima i dovoljno hrabrosti da sam donese odluku tokom igre. Tako da ima ogromnih šansi da svoj talenat i materijalizuje", kaže Gojković.
Ivica Tucak, trener Jadrana, čovjek koji je Subotića lansirao u prvi tim, dodaje:
"Jedino velikim radom i igrama u jakim takmičarskim mečevima može da se postane pravi igrač. Gavril je na dobrom putu, jer je imao sreće da je već sada jedan od nosilaca igre Jadrana, što mu je donijelo dodatno iskustvo i usmjerava ga. Naravno da ima još mnogo prostora za napredovanje, ali je u pitanju ogroman potencijal", kazao je Tucak.
Prvi evroligaški gol
Gavril je ozbiljno počeo da trenira vaterpolo sa devet godina. Uz pomenute uspjehe u 2011. godini, do sada je osvojio 10 trofeja u mlađim kategorijama, i to nastupajući za svoje godište i starije. Pet puta je proglašavan najboljim igračem turnira na kojima je nastupao, a šest puta je bio najbolji strijelac. Igrao je za sve mlade selekcije reprezentacije Crne Gore. Iako kaže da ne može da izdvoji posebno neki pogodak, jer ističe da ne igra za golove nego za pobjedu svoje ekipe, nikada neće zaboraviti pogodak prošle godine u meču 2. kola B grupe Evrolige na gostovanju Budvi.
"To mi je prvi evroligaški gol, a postigao sam ga tako što sam lobovao jednog od najboljih golmana svih vremena Denisa Šefika", sa sjajem u očima prisjeća se Subotić.
Perović: Ima nevjerovatnu mentalnu snagu
Selektor vaterpolo reprezentacije Ranko Perović je početkom novembra na prvo okupljanje od kada je na klupi „ajkula” pozvao i mladog Subotića. Bivši trener Primorca ističe da je to, u stvari, bila nagrada za Gavrilov rad u prethodnom periodu.
"Zaslužio je da bude sa seniorskim timom, da bude dio reprezentacije. On je ekstra talenat, toliko je zreliji od ostalih igrača svog uzrasta da je to nevjerovatno", rekao je Perović.
Koliko mu pomaže to što je sa 16 godina već prvotimac Jadrana?
"Jednostavno je - takav se talenat rodi, a onda mu mečevi samo pomažu da se nadograđuje i da igra sve bolje. Još je mlad, a kakav je sportista najbolje govori to što i sada, na pripremama reprezentacije, pokazuje znake nervoze kada ne može da parira u nekom duelu. A shodno njegovim godinama potpuno je normalno da fizički ne može da se nosi s desetak godina starijim igračima", kazao je Perović.
Da li je najbolji mladi igrač s kojim ste radili?
"U svakom slučaju je jedan od najboljih, ali definitivno nisam radio s mladićem koji je toliko zreo, koji s toliko godina razumije sport i sve ono što se od njega traži. Psihički je jako spreman, vjerujem da će ovako da nastavi i da ga čeka blistava karijera. Poznato je i da je odličan đak, a da nije lako uskladiti sve obaveze u vaterpolu i školi. On, međutim, za sada postiže sve, impresionira njegova volja. Da li Vas igrom podsjeća na nekog provjerenog asa? - Mislim da je rano za to, jer on tek treba da stasava. Ali, ima odličan šut, jako dobro se kreće i može da bude poseban. Uostalom, i otac mu je bio vrhunski igrač", istakao je Perović.
Galerija
( Nebojša Mandić )