Vrijeme je... za promjene
Ovako više ne ide - nakon poraza od Žalgirisa, nešto u redovima Budućnost Volija mora da se mijenja
Pred utakmicu sa Žalgirisom, na zadnjoj strani smo objavili naslov „Vrijeme je...”, aludirajući da je konačno red za prvu pobjedu košarkaša Budućnost Volija u Evroligi.
Nakon pet poraza, od čega dva od Darušafake i Makabija, koji nikoga drugog nisu mogli da dobiju, „plavi” su morali da se trgnu i prekinu očajnu seriju, ali nije išlo.
„Zelena šuma” je rutinski trijumfovala (72:60) i pokazala da je krajnje vrijeme za promjene, jer ovako više ne može. Neko mora da snosi odgovornost za očajne igre i rezultate, za katastrofalnu selekciju tima, za loše vođenje...
Koplja su se do sada slomila samo na najneatraktivnijoj i najjeftinijoj ljetošnjoj akviziciji, Eronu Kraftu, a ne na ljudima koji su mnogo prije njega morali da odu.
Ako je neko do sinoć i mislio da su Koti i Erl Klark igrači koji mogu da prave razliku u Evroligi, više nemaju nikakvu zabludu. Momci koji zajedno koštaju više od milion za sezonu nisu prevaga ni u ABA ligi, a i protiv šampiona Litvanije su, kao na gotovo svakom meču, bili ispod prosjeka.
I Aleksandar Džikić je izgubio konce. Čovjek koji je donio Budućnosti istorijski pehar u ABA ligi možda još ima kredita kod uprave, ali toliko povjerenje koje ima u slabe Amerikance bi moglo da mu se obije o glavu. Dovoljno je podsjetiti na jedan podatak - Danilo Nikolić je u igri proveo 53 sekunde, kada je zamijenio povrijeđenog Aleksu Ilića u završnici poluvremena, pogodio trojku iz jedinog šuta, ali u nastavku uopšte nije bio na parketu?!
Ili ga je Džikić zaboravio ili previše vjeruje dvojici Amerikanaca, koji su se smjenjivali na poziciji „četvorke”, a nisu pokazali ništa. Šta god da je u pitanju, loše je.
Ako „plavi” već moraju da gube, bolje je da gube kada igraju momci iz Crne Gore, koji bar znaju šta je Budućnost i poštuju grb koji nose.
Od Erla Klarka, koji misli samo na sebe, i sličnih, nikakve koristi...
( Nikola Nikolić )