katakomba
Dvije hiljade dvanaesta
Crnogorsko društvo je stagniralo u prethodnih godinu dana, baš kao i njena ekonomija. U medijima se stvarala, s vremena na vrijeme, neka halabuka da se nešto istinski dešava, ali se sve kasnije svodilo na onu staru – „vuk sit, ovce na broju“
Približavamo se kraju još jedne u nizu naših brzo prolazećih godina. Iako rastanci, pa ni ovi kalendarski, nikada nijesu nešto naročito lijepi, uvijek su dobra prilika za sumiranje utisaka i pravljenja završnog računa. A što reći za Crnu Goru, osim da nema ničeg spektakularnog i da izuzev kalendarskih i individualnih promjena, naša zemlja i dalje politički ostaje onakva kakva je do sada bila. U šali bismo mogli reći da je „zamrzavanje vremena“ najveće naučno dostignuće crnogorskih građana.
Politički rečeno, proćerdali smo ili tačnije prodali smo još jednu godinu. Njom smo samo kupili vrijeme aktulenim donosiocima odluka i omogućili im da makar za još neki period ne brinu o svojim brojnim benefitima. Nije zgodno pominjati krizu, jer vrijeme je praznika, radosti i veselja. Nje će, tako makar najavljuju oni koji znaju, biti na pretek i naredne godine. Crnogorsko društvo je stagniralo u prethodnih godinu dana, baš kao i njena ekonomija. U medijima se stvarala, s vremena na vrijeme, neka halabuka da se nešto istinski dešava, ali se sve kasnije svodilo na onu staru – „vuk sit, ovce na broju“. Pritom, naravno, uloge vuka i ovaca ostale su nepromijenjene i ako se ne zna ko se u čijoj koži zapravo krije. Bijaše to godina u kojoj smo zakoračili žestoko u evropske integracije i to pravo populistički, nudeći sastanke civilnom sektoru i vjerskim liderima, a istina je i da smo hapsili, pa puštali?! Nije da se nije radilo ništa: valjalo se nečim ispuniti ovih proteklih 359 dana. Pričali smo i telefonom sa kim treba i sa kim ne treba, a trošili smo i struje više nego što je trebalo, valjda sa namjerom da „nadoknadimo“ ono što smo unaprijed platili Elektroprivredi. Na taj način već smo stvorili povoljnu klimu za dodatno rezanje budžeta naredne godine, a možda i za neočekivane rezove u političkom vrhu.
Malo će ko povjerovati u ovo moje očekivanje, ali smatram da će 2012. godina ipak donijeti više inspiracije u našim životima i da će, po svemu sudeći, biti mnogo zanimljivija nego li prethodna. Ne znam da li će se to desiti zbog otvaranja pregovora ili narastujećeg nezadovoljstva, ali sam siguran da Crna Gora prelazi u viši nivo demokratije. Dolazi period u kome ćemo morati više da mislimo o poslu, a manje o političkim protivnicima, period u kome ćemo manje sjedjeti u kafićima (jer nećemo imati para), ali i period kada ćemo morati preuzimati veću odgovornost, misliti brže i biti odlučniji. Biće to konačno godina u kojoj će početi da isplivavaju brojne afere, a koje će iznenaditi samo one koje nikada nije interesovala javna scena ili pak one koji su i dalje ludo i slijepo zaljubljeni u svoje „nevine“ političke idole. Biće to godina kada će se tražiti ravnoteža u društvu i državi, i godina koja će dati odgovor na naše moralne kapacitete. Nadam se da će 2012. takođe biti godina kada Crna Gora konačno postaje članica NATO-a. Na taj način biće izbijen još jedan, rekao bih posljednji adut crnogorskim vlastima, prije nego što napokon budu primorani da daju prioritet borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Možda sve ovo izgleda daleko, ali moramo biti svjesni da se sada stvari događaju mnogo brže nego li što mi realno mislimo da je to moguće. Spremno treba dočekati nove izazove, kojih se ne treba plašiti, jer su oni prirodni i plod su dosadašnjeg kolektivnog neangažmana i amnezije. Crna Gora, mučno, teško, sporo, postaje svakim danom sve bolja, ozbiljnija i odgovornija država, a ukoliko se ne obistini predanje Maja o smaku svijeta u decembru naredne godine, sigurno je da će generacije koje „prežive“ 2012. moći da konstauju brojne boljitke u njihovim životima. Sa ekonomskom situacijom to će ići malo teže, ali dotle se možemo tješiti da „nije sve u novcu“, što je u konačnici i tačno. „Ima nešto i u politici“! A posebno u ljubavi!
Vrijeme blagdana je najbolji period za pripremu svakog čovjeka ponaosob za ono što nas čeka. Naprosto, naše „zemaljske“ sile su se pokazale nedorasle za predstojeće društvene promjene. Blagdani nas, sa druge strane, podsjećaju na univerzalne vrijednosti i na ono što prevazilazi naš uski mikrokosmos. Kreativno i savremeno društvo dijeli iste vrijednosti i različite ideje iz kojih nastaje nova društvena zbilja, a ona nam je, priznaćemo, već duži niz godina prijeko potrebna.
U to ime svim građanima Crne Gore želim srećnu Novu godinu, a čestitke upućujem i svima onima koje slave aktuelni i predstojeći Božić!
Dosta smo radili protiv vremena! Sada je pravi trenutak da stvari preokrenemo u svoju korist. Dolazi vrijeme od kojeg malo strepimo, ali se tome istovremeno moramo radovati. Stoga, „odmrznimo“ vrijeme, po mogućnosti već u januaru, jer ipak smo mi zemlja mediteranske klime i temperamenta. A ako ne bude pomenutog smaka svijeta, treba biti siguran da će 2012. označiti novi početak u kojem ne krećemo od nule - već iz minusa. No, što bi bio život kada ne bi bilo izazova. U to ime neka nam je srećna drugačija 2012. godina! „Ima svitanja koja još svanula nijesu!“ pjevao je divno slovenački književnik Ivan Cankar.
( Dritan Abazović )