Vođa

Možete se kladiti da danas, diljem Sjeverne Koreje, ne možete nigdje kupiti ni jedan jedini cvijet. Sve cvijeće je dobilo “istorijski zadatak” - da prisustvuje sahrani velikog, odnosno “dragog vođe”, kako je glasila uobičajena nominacija za Kim Džong Ila.

Ne znam da li je u Koreji toga dana umro i neki veliki umjetnik na čiji grob mogući poštovalac neće biti u prilici da položi jedan jedini cvijet... Kao u onoj sjajnoj pričici Galine Višnjevske o smrti Prokofjeva, koji je umro na isti dan kad i Staljin, pa gospođa Višnjevska nije mogla u cijeloj Moskvi pronaći jednu jedinu ružu za svog prijatelja, genijalnog kompozitora. (Uz komentar da joj je žao što je umro a da nije saznao da je umro i Staljin.) To sa cvijećem u Sjevernoj Koreji otišlo je i korak dalje – tamo su, kako smo mogli pročitati ovih dana, tamošnji botaničari kreirali, u čast Dragog Vođe i nove vrste cvijeća – jedna od njih maštovito je nazvana “kimdžongilija”...

Sjeverna Koreja je možda posljednji, a svakako najradikalniji ostatak jedne specifične, komunističke ezoterije. I, inače, zanimljivo je u kojoj mjeri je i kako komunizam ulazio u ispražnjenu zonu religioznosti. To je fenomen koji zaslužuje obimne studije i zanimljiva proučavanja. Očito je da su komunističke vlasti, i to ne samo u Koreji, u manjoj ili većoj mjeri prosto samo zauzimale klasični religijski prostor. Govorljiv detalj – tijelo osnivača Sjeverne Koreje, i oca Dragog Vođe, Kim Il Sunga je mumificirano i u vrlo skupom procesu – navodno su u tome učestvovali bivši sovjetski stručnjaci – dovedeno do stanja kada navodno prkosi zakonima biologije: Svetac. Naravno, vlasti nisu rekle da je to djelo ljudskih ruku – već dejstvo čuda. Veliki Vođa, hoće se reći, prkosi zakonima biologije. Njegova moć nadilazi zakone prirode. Dakle – Čudo, omiljeni religijski žanr. Sin ga, po svemu sudeći, u tome podvigu neće slijediti – skupo je, to se mora platiti novcem, tu ne pomaže vjera i odanost Vođi. Ali, religijski žanr u povodu odlaska Dragog Vođe tu ne jenjava: novo je da se ovaj put oglasila i Priroda sama. Plaču planine i mora, tope se lednici, leleču vjetrovi. Na stijenama osviću urezane poruke ljubavi umrlom Vođi... Gotovo kao da je pitanje dana kada će u Sjevernokorejsku partiju biti primljena i Priroda lično. Da imaju više teleskopa mora da bi pronašli i da su neke zvijezde u kosmosu skrenule sa svojih putanja, skrhane bolom... U jednom od komentara objavljenih na Zapadu, autor pametno upozorava da je to metaforika razumljiva tamošnjoj populaciji, ali, možda ne treba ići daleko – ta i takva metaforika nije nikakav dalekoistočni specifikum, toga, hoću reći ima i oko nas, koliko hoćete. Uostalom, nije li, vrlo sličnom metaforikom (ikonostasi koji se pomjeraju, crkve koje se tresu, nebo koje klikće) za vjernu pastvu kreiran kult Amfilohija u ovdašnjoj SPC. Odnosno, koliko god zvuči suludo, takva metaforika (ili manipulacija – a to je uglavnom isto) uvijek i svuda ima publiku. To je već problem sa prirodom ljudskog. Kao što ne postoji izazov koji će zaustaviti ljudski duh, tako ne postoji glupost na koju se ljudska priroda neće “primiti”. A čovjek je – sve ono između ta dva stanja.

No, jedan drugi aspekt je zanimljiv. Naime, kada ovako, u gotovo karikaturalnom obliku dobijemo prikaz jednog obmanjujućeg procesa, imamo jasniju sliku. Budući da smo savremenici. A iza nas je već nekoliko hiljada godina sličnog obmanjivanja i manipulisanja. I to ne u Koreji, već svuda oko nas. I to se zove – religija. Ali, ista ovakva obmana koja se desila prije tri ili trinaest vjekova naprosto je zadobila onu pseudoistorijsku patinu, pa je, zahvaljujući tome, ljudi sagledavaju u unekoliko drugačijem svjetlu. Ali zar su različita hrišćanska žitija svetaca i uopšte religijska mitologija od onoga što, doduše u naše dane, rade sljedbenici Dragog Vođe?

Sve prevare toga tipa su slične – potiču od Moći i kreiraju se za Moć. Onoga časa kada u bilo što od toga povjerujete i vi ste postali samo još jedan Rob Obmane. Sluga Moći. A to je, sviđalo se to nekome ili ne, suština gotovo svih religija.

Ne znam da li će na sahrani Dragog Vođe biti prisutna i crnogorska delegacija. Ako je bude, možda bi trebalo razmisliti da je čine birani intelektualci patriotsko-udvoričkog usmjerenja. Ipak, oni će najbolje razumjeti sve ove stvari. U duhovnom smislu, njima je Sjeverna Koreja najbliža...

( Balša Brković )