Arapske pobune izmijenile političku kartu Bliskog istoka
U talasu Arapskog proljeća svoju su ulogu ojačale jedna zemlja-Turska, i jedna organizacija-Arapska liga
Sunitski blok obuhvata Egipat, Tursku, Katar, Libiju i Tunis, zemlje u kojima jača islamistička orijentacija, kaže Šadi Hamid iz centra Brukings u Dohi i predviđa da "njihova spoljnja politika više neće biti povezana ni s Vašingtonom ni s iransko-sirijskom silom".
Arapsko proljeće smanjiće spoljne uticaje na region, a nove će vlade postati aktivnije, smatra Pol Salem, direktor Karnegi centra za Bliski istok.
U talasu Arapskog proljeća svoju su ulogu ojačale jedna zemlja-Turska, i jedna organizacija-Arapska liga.
Turska, koja je "nekad slušala Amerikance, danas sluša sebe". Postala je uzor, čak superzvijezda u regionu zahvaljujući svom privrednom uspjehu, propalestinskim stavovima i ulozi posrednika.
S premijerom Erdoganom Turska je stekla popularnost i ugled u arapskim zemljama, naročito poslije oštre kritike upućene Siriji.
Arapska liga, dugo neprepoznatljiva i apatična, u turbulentnoj 2011. profilisala se kao odlučniji savez. Odobrila je ofanzivu NATO-a u Libiji, nametnula sankcije Siriji i ojačala svoj položaj.
Arapska liga, međutim, imala je u tome i svojih interesa. U sunitskim monarhijma Persijskog zaliva snažno je prisutna želja da se slomi osovina Iran-Sirija-Hezbolah, ocjenjuje Anjes Levaloa, stručnjak za Bliski istok u Parizu. Posljedice pucanja te osovine mogle bi se uporediti sa zemljotresom.
"Kad bi Sirija pala, bio bi to fatalan udarac za Iran", a po mišljenju Sjedinjenih Država pale bi čak tri muve jednim udarcem: Damask, Teheran i Hezbolah bili bi oslabljeni, smatra Hamid.
Prema nekim analizama iranski uticaj već je oslabio zbog promjena na Bliskom istoku. Do prije "nekoliko godina, Iran i Hezbolah bili su heroji zbog suprotstavljanja Izraelu. Danas, Ahmadinedžada poistovjećuju sa svrgnutim diktatorima", smatra Pol Salem, direktor Karnegi centra za Bliski istok.
Iranski model gubi ugled. Iran sve više prati slika nedemokratske države koja guši proteste. Promjene bi mogle nastupiti ako se "iransko proljeće" dogodi s parlamentarnim izborima u februaru 2012., nagađaju stručnjaci koje je konsultovala agencija AFP.
Slabljenjem Irana oslabio bi i šiitski pokret Hezbolah, čemu bi se najviše obradovao Izrael. Međutim Izrael, koji je strahovao da će nakon "arapskog proljeća" nastupiti "islamistička zima", nije baš u najpovoljnijoj situaciji.
"Izraelska vlada je sada vrlo paranoična. Strahuje od islamističkog okruženja, povlači se u sebe i to će se odraziti na već gotovo mrtav izraelsko-palestinski mirovni proces", tvrdi Hamid, a Levaloa upozorava da se Izrael još više narogušio protiv palestinske kampanje za dobijanje svoje države.
Drugi gubitnik mogao bi da bude režim Saudijske Arabije koji želi da očuva sadašnje stanje nepromijenjenim služeći se starim paradigmama u regiji koja se brzo mijenja, što će isti taj režim s vremenom oslabiti, predviđa Hamid.
( Vijesti online )