Izložba radova Željka Reljića: Neobjašnjiv osjećaj vječnosti
"Svoje djetinjstvo vidim kao jedno razdoblje u životu koje je zaista bilo čarobno", rekao je autor
“Djetinjstvo” je naziv izložbe crnogorskog vajara Željka Reljića, kojom se predstavio podgoričkoj likovnoj publici u galeriji “Centar”. Suptilnost izvedena u skulpturama malih dimenzija, realizovanih u metalu (vareno željezo), autorov su povratak ili zadržavanje u jedno proživljeno vrijeme, u potpunosti rasterećeno, bezbrižno, posvećeno igri.
Željko Reljić rođen je 1976. u Bazelu. Diplomirao je vajarstvo na FLU, u klasi prof. Pavla Pejovića. Magistrirao je na istom fakultetu u klasi prof. Milivoja Babovića. Član je ULUCG, a radi kao stručni saradnik na FLU na Cetinju.
Izložbom pod nazivom “Djetinjstvo” vraćate se u “bezbrižnost”. Suptilne skulpture kroz dječiji pokret, igru, približavaju nam priču o jednom vremenu koje biste opisali kao...
"Svoje djetinjstvo vidim kao jedno razdoblje u životu koje je zaista bilo čarobno. Taj neobjašnjiv osjećaj vječnosti, te beskrajne dječije igre i osjećaj sigurnosti. To sjećanje je zaista snažni pokretač koji me je podstakao da krenem u realizaciju i beskonačno istraživanje jedne vrlo kompleksne i složene teme kakvo je djetinjstvo, koja ujedno ima za cilj da pruži posmatraču pogled na lijepe trenutke iz svoje prošlosti i usmjeri pogled na lijepo u svoje sadašnje i buduće."
Sjećanje na djetinjstvo izrazili ste kroz “krhke” forme, a izabrali ste “čvrsto” željezo za njihovo oblikovanje. Možete li nam približiti taj kontrast?
"Ti elementi se razlikuju, ali imaju odnose koji grade smisao i vrijednost skulpture. Tu krhkost koju pominjete tehnički postižem, tako što var na željezu tretiram kao poseban način slojevitog slaganja djelova materijala u jednu cjelinu.
Proces i tehnologija varenja stvorili su jedan poseban vid skulpture, sa jasnim prepoznavanjem forme koristeći različite profile metala, najčešće spajane iz više djelova. Upravo ta struktura materijala je ono što mi je bilo potrebno da prevedem ono što je u službi moje imaginacije.
Metal po svojoj prirodi je materijal koji pruža veliki otpor. Savladavanjem tog otpora otvoreno vam je sve da iskažete svoju kreativnu i stvaralačku moć."
Koliko i na kakav način istražujete materijale u kojima se izražavate? Kada osjetite zadovoljstvo izbora?
"To je jedan veoma složen i dugotrajan proces. Svaki put kada počnem realizaciju neke nove skulpture, o bilo kojem materijalu da je riječ, pokušavam da istrajem i iscrpim sve mogućnosti koje on sa sobom nosi, sve u cilju postizanja što većeg kvaliteta u izradi onoga što sam zamislio da napravim.
Razloga za zadovoljstvo imam samo onda kad prepoznam mali napredak u odnosu na ono ranije realizovano."
Kada biste “oblikovali” pravog posmatrača Vaše umjetnosti, to bi bio…
"Način na koji ja posmatram ono što radim nije presudno da bi se moj rad definisao kod nekog posmatrača. Skulptura se može posmatrati i realizovati sa različitih aspekata. Za mene ona ima čisto estetski cilj. Sa druge strane prepuštam posmatraču da on sam neometan ima svoj lični stav i doživljaj."
Koliko je prostor (zatvoreni ili otvoreni) bitan kao “scenografija” za Vaše postavke. Kako izgleda Vaš idealni ambijent?
"Slobodno istraživanje prostora je ono što pokušavam da održim kada je sama koncepcija postavke rada u pitanju. Kada postavljam rad u određeni izlagački prostor, nastojim da ga pozicioniram tako da on samostalno egzistira i ujedno postane neodvojiv dio od mjesta na kom stoji."
Kada je riječ o crnogorskoj umjetničkoj sceni, posebno izdvajate…
"Postoje određeni iskoraci na crnogorskoj umjetničkoj sceni. Ono što smatram neophodnim je da treba češće realizovati kulturne projekte koje su međunarodnog karaktera i podržati stvaraoce. To je potrebno za ukupni razvoj savremene crnogorske umjetničke scene i da kao takva konačno dobije reputaciju kakvu zaista zaslužuje.
Galerija
( Jelena Pavićević-Tatar )