Anomija

Anomija je pojam koji je uveo francuski sociolog Emil Dirkem da bi označio suspenziju ili neefikasnost društvenih normi, zakona i vrijednosti koja dovodi do destabilizacije društva, kao i do konfuzuje u moralnoj svijesti pojedinca. Do stanja anomije dolazi u periodima krize, kao i u vremenima društvene tranzicije kada više ne važe ranije norme i tradicionalne vrijednosti, a nove još nisu uspostavljene. Anomija je osnovno obilježje savremene Crne Gore, pa ne treba da čudi što je njen najveći problem u procesu evropskih integracija problem vladavine prava, što je taj problem izdvojen kao ključna slabost sistema i što će budući pregovori sa EU, ukoliko uopšte i započnu, biti obilježeni reformama u ovoj oblasti.

Da bismo u potpunosti razumjeli odluku Evropskog savjeta, koji je uslovio početak pregovora Crne Gore rezultatima u oblasti vladavine prava, potrebno je stvari sagledati iz evropske perspektive. Od 90-ih godina bezbjednosno okruženje EU značajno se promijenilo pa su sada njeni najveći bezbjednosni izazovi i prijetnje: terorizam, organizovani kriminal i ilegalne migracije. Polazeći od toga, jasno je zašto je najviši imperativ evropske politike proširenja na Zapadni Balkan stabilnost. Stabilnost koju EU želi da vidi ne postiže se samo regionalnom saradnjom, već prije svega podrazumijeva unutrašnju stabilnost i bezbjednost država koje se pridružuju. Dakle, unutrašnja bezbjednost Unije usko je povezana sa unutrašnjom bezbjednošću susjednih država. Samo zemlje u kojima postoji vladavina prava mogu da obezbijede da granice EU ostanu sigurne. Zbog toga, još od Studije izvodljivosti iz 2005. Unija ukazuje na potrebu da Crna Gora unaprijedi borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Već na prvim stranama Uvoda ovog dokumenta stoji: ”U Crnoj Gori, vladavina prava mora biti dalje ojačana. Veze između organizovanog kriminala i dijelova političkog i institucionalnog sistema i dalje postoje.” Nepunih sedam godina nakon objavljene Studije izvodljivosti, Crna Gora tapka u mjestu, suočena sa istim prigovorima i istom ocjenom stanja. Ako ćemo pravo, ništa se drugo nije moglo očekivati, s obzirom da su kreatori ambijenta obilježenog korupcijom i kriminalom upravo oni koji bi sada navodno trebalo sa tim da raskrste. A kako će kad su se svikli, kad im se omililo, iako strah od krivičnog gonjenja i sudskih presuda postaje sve veći.

U ovom trenutku, šef režima i njemu lojalni funkcioneri nemaju drugog izbora osim vođenja pretvorne politike. Kako doživjeti nedavnu izjavu ministra pravde Duška Markovića nego kao potvrdu navedene teze, kada nam kao nekadašnji šef tajne policije objavljuje kako su oni u Vladi svjesni da postoji problem organizovanog kriminala i korupcije. Pa gdje je taj čovjek bio sve ove godine? Upravo tamo gdje je bio najpozvaniji da o tome davno progovori. Kameleonske vještine i talenti ipak su najpoznatiji kod šefa režima, a njegovo najnovije evrointergacijsko preoblačenje, iako vrlo neuvjerljivo i nervozno, obogaćeno unutarpartijskim obračunima, zakulisnim igrama i spletkarenjem, započelo je od trenutka kada je prvi put izgovorio frazu “borba protiv organizovanog kriminala i korupcije”. Pažljivim posmatračima to nije moglo promaći, a nije se ni desilo tako davno. Znamo svi da je prethodno godinama obesmišljavao navedene ocjene stanja i podsmijevao se onima koji su o problemu kriminala i korupcije javno govorili. Prilagođavajući se novoj realnosti, ključni akteri u crnogorskoj vlasti, pod pritiskom EU, odlučili su da retorički uvaže realnost, a potom da simuliraju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Međutim, dokazi o snažnoj i dugogodišnjoj sprezi dijelova vlasti i kriminalnih struktura izbijaju na vidjelo, što unosi nemir u vladajuće strukture i čini da pojedinci iz vrha vlasti sada zaziru jedni od drugih, kopaju rovove i pozicioniraju se u susret očekivanom hapšenju krupnih igrača.

Pridruživanje Uniji treba da doprinese izgradnji nove političke kulture kao kulture vladanja po zakonima i javno odgovornog upravljanja resursima. U svjetlu sve veće socio-ekonomske krize i narastajućeg nezadovoljstva građana kvalitetom života, treba otvoreno reći da dosadašnji proces uspostavljanja tržišne privrede i dostignuti nivo strukturnih reformi ne garantuju Crnoj Gori ekonomski prosperitet u perspektivi potencijalnog članstva. Najveću prepreku ekonomskom razvoju Crne Gore predstavljaju upravo kriminal i korupcija, koji stoje u osnovi svih ključnih propusta u postupku privatizacije. Štaviše, korupcionaškim dilovima podređena je ukupna politika ekonomskog i privrednog razvoja Crne Gore. U takvoj realnosti naravno da nije moguće obezbijediti tržišni ambijent, privući kredibilne strane investitore, otvoriti nova radna mjesta i povećati standard građana. Jasno je da ekonomskog razvoja ne može biti ukoliko se ne polože snažni temelji vladavini prava. Pošto aktuelna vlast nije sposobna da taj korak napravi, ona postaje osnovni razlog evropske kompromitacije Crne Gore i glavni je krivac zašto već godinama kao društvo živimo u stanju anomije.

( Vladislav Bojović )