Ako želite pregovore u junu učinite što i Hrvati

Stručnjak za Balkan u njemačkom Institutu za međunarodne i bezbjednosne poslove dr Dušan Reljić ocijenio je da Crna Gora treba da primijeni iskustvo Hrvatske ukoliko želi da pregovore o članstvu u Evropskoj uniji počne u junu 2012. godine.

Reljić, koji se početkom decembra u Berlinu, u organizaciji Fondacije “Konrad Adenauer”, sastao sa grupom predstavnika Vlade, parlamenta, medija i nevladinih organizacija, kazao je u razgovoru za “Vijesti” da je primjer Hrvatske vrijedan pažnje jer su stožeri vlasti na kraju izgubili svoju dugo čuvanu nedodirljivost pred zakonom.

Kako gledate na situaciju u Crnoj Gori? Mislite li da je otvaranje pregovora u junu sada neupitno?

Iskustvo pokazujue da dok traju pregovori o pristupanju EU, zemlje-kandidati pokazuju najviše spremnosti da ubrzaju promjene u svom društvenom tkivu i državnim strukturama.

Primjer Hrvatske je vrijedan pažnje, tu su stožeri vlasti na kraju izgubili svoju dugo čuvanu nedodirljivost pred zakonom jer je zemlja bila dovedena pred izbor - ili ulazak u EU ili očuvanje privilegija pojedinih političara i s njima povezanih grupa u privredi i državi.

Izborom presjednika Iva Josipovića početkom prošle godine pokazalo se da većina stanovništva Hrvatske želi jasan rez s prošlošću.

Što, po Vama, Crna Gora dobija od početka pregovora i aktivnog pridruživanja EU?

Dobija priliku da unaprijedi svoj pravni sistem i državne ustanove, jednom riječju da modernizuje svoje društvo, što vjerovatno ne bi bilo izvodljivo istom brzinom bez ispunjavanja uslova povezanih sa članstvom u EU. Da li će pregovori početi u junu zavisi očito od toga koliko će novijeg hrvatskog iskustva dotle biti pretočeno u crnogorsku praksu.

Očigledno je da je Njemačka lobirala za Crnu Goru? Zašto je, po Vama, Berlin to učinio? Koji je interes Berlina da lobira za Crnu Goru?

Bez obzira na moguće buduće članstvo u EU, države jugoistočne Evrope će morati još dugo da traže pomoć naprednijih partnera

Uticajne zapadne države cijene držanje vlade Crne Gore u odnosu na otvorena pitanja u regionu, posebno prema kosovskom zapletu, ali i načelno privrženost crnogorskih vlasti svim oblicima približavanja evroatlantskim integracijama.

Mnogo više nego Balkanom, lideri EU na prošlom samitu su se bavili formiranjem tzv. fiskalne unije. Mislite li da će to voditi centralizaciji odnosa u EU (kritičari kažu stvara se EU kojom će komandovati Njemci) i da je to pravi put za sprečavanje novih potresa u Uniji?

Izuzimajući Veliku Britaniju, sve ostale članice EU saglasile su se sa novim međusobnim ugovornim obavezama s ciljem da spriječe produbljivanje finansijske krize u Evropi. Te mjere su usmjerene na to da spriječe pojedine države da se ubuduće neodgovorno zadužuju i time izazovu novu finansijsku krizu. Predviđeni su i novi mehanizmi pomoći najzaduženijim članicama „evrozone“.

Još je, međutim, neizvjesno da li će dogovorene odredbe zaista biti usvojene u nacionalnim parlamentima i da li će, ako budu primijenjene, zaista zaustaviti nepovoljna kretanja na međunarodnom tržištu, koja ugrožavaju opstanak zajedničke valute, evra. Samim time bi bilo ishitreno da se sada predviđaju političke posledice novih dogovora.

Ovdje je sve raširenije mišljenje da će, kada se Crna Gora kvalifikuje za članstvo u EU, Unija biti znatno drugačija nego sada. Dijelite li to mišljenje?

Izuzimajući Island, sve države koje sada žele da pristupe bitno zaostaju u odnosu na prosjek EU

Izvesno je da će za pet, osam ili deset godina kada bude bio naredni krug proširenja, EU biti drugačije postavljena. I sada važe drugačije pravila unutar EU nego ranije. Najvažnije pitanje koje će određivati dalji razvoj EU biće kako da se osigura sposobnost EU da se ravnopravno nosi sa takmacima u svetskoj ekonomiji. Prostora za nacionalni ekonomski suverenitet u EU biće sve manje, sve više odluka donosiće se nadglasavanjem.

Da li je moguće da Velika Britanija zaista više ne bude članica EU?

Nema sumnje da će Velika Britanija nastojati da ostane i u takvoj EU, iako ne podjednako integrisana kao ostale članice, jer nijedna evropska država, ukljujučujući Nemačku, nije u stanju da samostalno očuva povoljan položaj u svjetskoj ekonomiji.

Takođe je neosporno da, izuzimajući Island, sve države koje sada žele da pristupe bitno zaostaju u odnosu na prosjek EU. Ne samo što se tiče ekonomske snage, već i djelotvornosti njihovih državnih uprava, obrazovanosti stanovništva, izgrađenosti političke kulture i drugih pokazatelja.

To znači da će bez obzira na moguće buduće članstvo u EU, države jugoistočne Evrope morati još dugo da traže pomoć naprednijih partnera kako bi dodatno ubrzale svoj razvoj, prije svega ekonomski, ali i politički, i u najširem smislu civilizacijski. Da ih ne zadesi sudbina Grčke čija je katastrofa prvenstveno proizvod toga što ta zemlja nije sprovodila ne samo odredbe EU već i sopstvene zakone.

( Neđeljko Rudović )