Slijepi šahisti vide svaki pokušaj prevare

U šahovskom klubu slijepih „Zora“ igra se bez predrasuda i ograničenja, a obostrana inkluzija se podrazumijeva – u pojedinačnim i ekipnim takmičenjima snage ravnopravno odmjeravaju slijepi i videći šahisti.

Kapiten i jedan od osnivača kluba „Zora“ Savo Blagojević kaže da uspjeh privlači i šahiste iz drugih klubova, koji traže da nastupaju za klub slijepih.

"Zahvaljujući novim tehnologijama nema razlike između videćih i slijepih šahista, koji u šali znaju često da kažu „makar smo u šahu jednaki“. Do 1995. godine članovi kluba su bili samo slijepi a sada na takmičenjima nastupaju tri slijepa i tri videća takmičara", rekao je Blagojević napomenuvši da klub ima 33 igrača bez vida i deset videćih.

I drvodelja u ekipi

Kancelarije šahovskog kluba slijepih nalaze se u Jerevanskoj ulici na Zabjelu, ali su prostorije za igru u jednoj kafani. Predsjednik kluba je Neđeljko Krstajić, a izvršni direktor Radenko Lacmanović.

"Član kluba Radovan Damjanović ustupio je jednu prostoriju u svojoj kafani za naše potrebe tako da se tamo sastajemo i pripremamo za takmičenja", rekao je Blagojević.

Organizujemo igranke i druženja, ali i pomažemo ljudima koliko je to u našoj moći. Član naše ekipe bio je i jedan drvodelja.

Članovi kluba su profesori, pravnici, Blagojević kaže da imaju i ljude sa osnovnom školom, kao i veliki broj građana koji dolaze u klub, koliko zbog drevne igre toliko i zbog druženja.

"Šahovski klub je u stvari sportski kolektiv sa humanom misijom. Organizujemo igranke i druženja, ali i pomažemo ljudima koliko je to u našoj moći. Član naše ekipe bio je i jedan drvodelja. Na turnirima uz svoje prezime izgovorio bi i ono majstor, a njegovi suparnici za stolom su mislili da je to njegovo šahovsko zvanje. On je u stvari, govorio istinu, ali se takođe, dešavalo da mu saigrači predaju partiju u završnici, ili čak na pola igre, ubijeđeni da nemaju šta da traže sa majstorom. Jednom se šahista iz suparničke ekipe žalio nakon partije gdje baš njega staviše da igra sa majstorskim kandidatom", rekao je Blagojević.

Neznatno se razlikuju

Šahovski klub slijepih „Zora“, podsjetio je Blagojević, osnovao je 1948. godine u Perastu sada već pokojni književnik i šahista Vojislav Minić.

Klub se kasnije preselio u Risan, potom u Podgoricu gdje je 70-tih godina registrovan kao zvanična šahovska organizacija čiji su takmičari, kako kaže Blagojević, nastupali u crnogorskim ligama, ali i branili boje reprezentacije Jugoslavije.

"Nedavno smo na Kritu osvojili 17. mjesto u konkurenciji 35 ekipa, a ove godine u domaćoj ligi zauzeli smo peto mjesto. Rezultat je mogao biti bolji, prosto nijesmo imali sreće, jer smo gubili tijesnim rezultatima", rekao je Blagojević. Blagojević je kazao da se slijepi šahista ne razlikuje puno od videćeg kolege, a i šahovske table i figure se neznatno razlikuju.

"Crne figure za slijepe imaju ispupčenje na vrhu koje mu omogućava da ih dodirom lakše prepozna na tabli. Međutim iskusniji slijepi šahisti igraju na običnim tablama i sa neobilježenim figurama. Oni tokom igre u svojim mislima stvaraju sliku o položaju figura, a njihov videći protivnik samo mora da kaže koji je potez povukao na tabli", rekao je Blagojević.

Slijepim šahistima dostupna je odgovarajuća literatura na Brajevom pismu, ili ne CD-u.

( Jovan Stanišić )