U nemilosti Erdogana: Najveći turski fudbaler danas je pekar
"Turska je moja zemlja i ja volim svoj narod. Čak i poslije svega, kada su državni mediji uspjeli da promijene sliku o meni. Možda ću nekada u budućnosti ponovo otići tamo", rekao je Šukur
Kalifornija, malo mjesto po imenu Palo Alto i njemu pekara s turskim specijalitetima. Stasiti, lijepo obučeni momak u svojim pedesetim šetka od stola do stola i poslužuje goste. To je ujedno i kafe... Niko ga ne prepoznaje. A radi se možda i o najvećoj zvijezdi u istoriji turskog fudbala. Prije tri godine bio je primoran da pobjegne iz svoje domovine zajedno s porodicom jer je javno govorio protiv režima turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Da nije pobjegao - završio bi u zatvoru. Sve je nestalo preko noći - slava, bogatstvo, bezbrižan i udoban život.
To je Hakan Šukur!
Danas se bavi ugostiteljstvom u dalekoj Americi i novinari Njujork Tajmsa došli su kod njega u posjetu kako bi ispričao svoju priču, prenosi Mozzartsport.
"Turska je moja zemlja i ja volim svoj narod. Čak i poslije svega, kada su državni mediji uspjeli da promijene sliku o meni. Možda ću nekada u budućnosti ponovo otići tamo", počeo je svoju priču Šukur.
Posljednji put legendarni golgeter reprezentacije Turske, Galatasaraja, Intera, Parme... u javnosti se pojavio 2015, kada je napustio domovinu.
Od prijatelja i političkog Erdoganovog saveznika postao je državni neprijatelj. Jedan od najvećih i najžešćih. Kojeg je trebalo satrti po svaku cijenu. Zato nije imao izbora.
Nerado se sjeća svega što je zadesilo njegove zemljake tokom propale pobune protiv prvog čovjeka Turske - 250 poginulih, skoro 100.000 zatvorenih po najgorim zatvorima. Uspio je sa ženom i troje djece da stigne do Amerike i započne život ispočetka. Oca su mu maltretirali skoro godinu dana, zatvarajući ga i prijeteći mu. Sva imovina mu je zaplijenjena, kao i novac sa računa.
Otkako su prije nekoliko mjeseci uspeli da ga pronađu, prijatelji mu javljaju da bi sve mogao da povrati ukoliko javno podrži Erdogana i njegovu vladu...
"Znam da bih živio lijepim životom. Vjerovatno bih bio ministar da sam želio da igram po njihovim pravilima. Ipak, ja sam ovdje. Prodajem ljudima hranu i piće", nastavlja svoju ispovijest Šukur.
"Vjerujem da ću se jednog dana vratiti. Tama ne može da traje vječno. A ovdje je drugačije. Vidite i sami kako Lebron Džejms govori protiv predsjednika... To je važno, važno je za slobodu ljudi. Ovdje možete da kažete šta god želite. U mojoj zemlji vam to napravi probleme. Poručuju mi da možda mogu da se vratim ako budem ćutao. Hiljade i hiljade ljudi žive u takvoj situaciji. Ne mogu da budem tako sebičan da mislim samo na sebe, da se borim samo za svoje dobro. Ne bih poštovao ni sebe ni svoju ličnost da sam takav", rekao je Šukur, za Njujork Tajmas, a prenosi Mozzartsport.
Dok razgovara sa gostima iz Njujork Tajmsa Hakan Šukur rasprema posuđe sa stolova svoje kafe-pekare. Ko bi rekao, onakva zvijezda... Potpisnik ispod najbržeg gola na Mundijalima; strijelac blizu 500 golova u karijeri. Kaže da i dalje igra rekreativno, sa jednim amaterskim timom. Baš je, eto, prošle nedjelje postigao 11 od 15 golova svoje ekipe. I Amerikanci su naučili o kome se radi...
"Da, postigao sam neke golove", skromno će Šukur.
Politika je, ipak, mnogo veća petljancija od postizanja golova. Slavni as se i te kako uvjerio to. Baš kao i NBA košarkaš Enes Kanter. I jedan i drugi bili su za Fethulaha Gulena kad se to nije smjelo...
"Krenule su tenzije i sve veća neprijateljstva. Erdogan je vidio prijetnju. Nakon što sam napustio parlament imao sam velikih problema gdje kod bih krenuo, s kojim god poslom bih pokušao. Mislio sam - proći će. Ali nikada nije. I došao sam ovdje. Lijepo vrijeme, lijep život", uz osmjeh će Šukur, koji je podvukao da zbog bezbjednosti ipak ne bi javno previše govorio o porodici i privatnim stvarima.
Sa ocem i majkom čuje se povremeno preko društvenih mreža...
"Prošlog petka moj otac je kazao mom sinu: nedostaješ mi, želim da te zagrlim. Mali je počeo da plače. Svi smo plakali. Ali znam da ima na milione ljudi koji žive u ovakvim uslovima, koji ne mogu da se vrate kući i zagrle svoje najmilije".
Šukuru viza ističe 2020. godine. zabrinut je da li će moći da ostane u Americi. Sebe ne vidi kao "pekara" do kraja života. Kaže da bi volio da otvori sportsku akademiju...
"Imam nekoliko potencijalnih investitora. Ali za sada se ljudi plaše i da se vide sa mnom. Otvoren sam za saradnju sa svima. Mislim da bi u sportu još mogao da doprinesem".
Osim ljudi koji sa njim igraju fudbal, malo kome u SAD-u znači ime Hakan Šukur.
"Jedna od komšinica došla je prije neki dan u moju radnju i vidjela kako se neki gosti fotografišu sa mnom. Kazala je: Ne razumijem zbog čega to rade, i nisi nešto posebno zgodan", kazao je za kraj veliki golgeter.
Gužve je već bilo nestalo i došlo je vrijeme za odmor. Sjutra ujutru opet ustajanje u 3.00. Valja obezbijediti peciva na vrijeme...
( Vijesti online )